ČAROBNE LUTKE: MAGIJSKO IGRANJE S NEČIJIM ŽIVOTOM

 Upotreba minijaturnih lutkica (simulacrum) koje predstavljaju nekog čovjeka nije originalni izum voodoo magije, iako se najčešće povezuje sa njom, nego je zapravo njihova upotreba jako stara i datira još iz vremena starog Egipta. Ova vrsta čaranja je izuzetno opasna ukoliko se lutkica nađe u rukama iskusnog crnomagijaša čija je moć koncentracije i vizualizacije jaka. Sve ono što se uradi lutkici poput probadanja odražava se preko astralnog nivoa na fizičko, ali i psihičko, stanje nesretnog čovjeka.

Da se neko razboli ili opčara vještica, pod okriljem noći i u savezu sa zlim duhovima, koje pridobija na svoju stranu čestim ponavljanjem naopako molitve Oče naš, šije krpenu lutku a onda je nemilosrdno izbode trnjem u svim smjerovima i zakopa. Takva se figurica tradicionalno svugdje po Latinskoj Americi izrađuje od odjeće ili uz dodavanje kose osobe kojoj se želi prouzročiti zlo. Vrijeme njene izrade je uvijek u ponoć ili oko dva sata ujutro. Čim se završi odnosi se blizu kuće svog neprijatelja, ukoliko je moguće unutar imanja, i zakopa u zemlju. Tom prilikom se u iskopanoj rupi lutka „razapne“ sa drvenim ili metalnim klinovima i ukopa imitirajući pravi pogreb.

Tokom prošlog vijeka u selima Guayama egzistirala je praksa upotrebe crne kokoške, koja je bila dostojna zamjena navedenim lutkama, a sa kojima se postizao jednak ili još bolji rezultat. Vještica bi ritual izvodila petkom, u ponoć, u maloj sobi svog doma, koja je bila potpuno zatvorena. Čim bi sat pokazao ponoć žena obučena u dugu crnu haljinu zapalila bi svijeću, inače jedino svjetlo u sobi, na okruglom stolu smještenom na sredini prostorije. Na površini stola ležala je živa crna kokoš obučena kao osoba koju treba uništiti magijom. Ritual bi započinjao izgovaranjem dugog proklinjanja u kojem se opisivalo u kakvo stanje patnje ta osoba mora doći a onda bi ubola onaj dio kokoške, koji odgovara žrtvinom tijelu, što bi prouzročilo nadnaravnu bol toj osobi. Probode li se dio tijela na kom se nalaze genitalije čarobni učinak proizvest će impotenciju/frigidnost kod lica kojeg ona predstavlja.

Umjesto kokoške može se koristiti i patlidžan na kome se urezuju karakteristične fizičke osobine žrtve. U slučaju da je to muškarac mogu se urezati ili staviti brkovi i brada. U nastavku se daje ime žrtve i patlidžan se podvrgava istom magijskom zlostavljanju kao i lutka ili kokoš. Osim navedenog, često u istu svrhu koristi i živa žaba.

Za razdvajanje muža i žene stara je praksa da se izrade dvije platnene lutke odnosno muška i ženska. One se uvijek prave utorkom ili petkom i u svaku se stavi listić papira na kome je ispisano ime i prezime žrtve. U petak noću lutke se okrenu jedna od druge i zašiju jakim koncem, umočenim prethodno u krv bika, uz obavezno mrmljanje čarobne formule. Nakon što se završi sa šivanjem spojene lutke se zakopaju u put kojim često prolaze supružnici. U roku od dvije ili tri sedmice njihov brak će biti uništen.

Prvi simptomi koji se pojavljuju kod osoba na koje je rađeno čaranje s lutkom jeste neobjašnjiva tuga, gubitak apetita (težine), bezvoljnost ali i stalna napetost tijela i čudni, neobjašnjivi bolovi po tijelu. Još jedan karakterističan simptom su iznenadni napadi visoke temperature, koja se naglo pojavi i isto tako nestane. Ovo se najčešće dešava u slučaju da se lutka sahrani to jest zakopa u ugalj, kako bi od tamo izazivala groznicu u tijelu žrtve.

Ukoliko se nekim sretnim slučajem takva lutka pronađe i iz nje izvuku igle (trnje) žrtva magije će se osloboditi boli. Prema tvrdnji pojedinih čileanskih vještica svaki put kada se izvuče neka igla začarani osjeti manju reakciju u svom tijelu poput blagog podrhtavanja.

U ritualima crne magije često se otkopavaju grobovi kako bi se uzele kosti mrtvih, samljele u prah, i koji bi se potom tajno sipao u hranu onima koje je trebalo začarati.

Za izradu fatalne lutkice može poslužiti i zemlja uzeta iz otiska cipele osobe na koju se želi raditi vradžbina smrti. Prikupljena zemlja pomiješa se sa malo vode kako bi se mogla oblikovati minijaturna figurica ljudskog obličja. Čim se osuši lutkica se obuče, po mogućnosti odjećom koja je ukradena žrtvi, i od koje je sašiveno minijaturno odijelo, a potom odnosi u šumu i ostavlja u rupi na nekom drvetu. Devet dana to jest svakog jutra prije sunčeva izlaska odlazi se u šumu do tog drveta i u lutkicu se, u predjelu srca, ubode po jedna igla. U nekoliko narednih mjeseci osoba, koju izbodena lutka predstavlja, doživjet će kobnu nesreću ili naprasno umrijeti.