Od svog nastanka do danas čovjek napreduje na svim poljima i taj se napredak zahuktava. Iznimka je plan paranormalnog, odnosno izvanosjetilnog opažanja, u čemu konstantno nazaduje. Danas tu sposobnost posjeduju izuzetno rijetki pojedinci, koji mogu primiti neku informaciju, a da ona nije došla preko njihovih pet čula. Čovjek je postepeno, korak po korak, gubio kontakt s prirodom, istim tempom kojim je stjecao nove sposobnosti i vještine. Svaki korak u napredovanju značio je odustajanje od jednog dijela veza s prirodom i njihovo postepeno gašenje.
Dok je čovjek bio u kontaktu s prirodom, njegove su duša i svijest bile otvorene prema duhovnim energijama. U periodu kad je gol i bos tumarao prirodom u potrazi za hranom, dragocjene su mu bile informacije iz viših dimenzija o tome gdje se nalaze hrana, zaklon ili opasnost. S razvojem civilizacije, sve je više zanemarivao upute za usklađeni život koje su mu stizale iz viših dimenzija. Tako je čovjek u međuvremenu postao neosjetljiv za vrlo suptilne informacije, koje i danas prima kroz auru, ali koje više ne registrira, s izuzetkom rijetkih pojedinaca.
Još davno u prethistoriji ljudi su posjedovali sposobnost iscjeljivanja svojim rukama odnosno prstima i dlanovima. Držali su ruku na bolnom mjestu, sa željom da si pomognu i tako ublažavali bol, iscjeljivali rane i bolesti. Samo, treba naglasiti, kod prethistorijskih ljudi bolesti su bile veoma rijetke. Uglavnom su to bile virusne i bakterijske infekcije ili tjelesne povrede, kao danas kod životinja. Žene su lako rađale, a kada bi se neko razbolio, znao je uzrok svoje bolesti. Jer, čovjek je tada, kao i životinje, živio u skladu s prirodom. Iako se postepenim razvojem medicine potisnula drevna mudrost liječenja, ona nije potpuno nestala niti se prestalo sa tom praksom. Dobar dio tog znanja opisuje hinduističko učenje o mudri, (mudra – na sanskrtu doslovno se prevodi kao poklon radosti), no slične metode nalazimo i u budizmu te zemljama s bogatom kulturnom tradicijom poput Japana, Kine, Tibeta, Malezije i Indonezije, u egipatskoj kulturi ali i u Bosni.
Naime, u bosanskoj okultnoj tradiciji se tvrdi kako na svakom ljudskom biću postoje dvije kardinalne tačke koje predstavljaju svojevrsne portale kroz koje protiče energije te kroz koje je svaki čovjek povezan sa spiritualnim svijetom. U pitanju su čelo, zapravo sredina čela, te pupak. Još od naših ilirskih predaka postoji vjerovanje kako svaki čovjek u dubinama svemira posjeduje svoju zvijezdu odnosno stanište duše, sa kojom je povezan upravo preko čela. Dok je čelo povezano sa spiritualnim svijetom, pupak nas povezuje sa materijalnim, od samog postanka u majčinoj utrobi, te stoga ima izuzetan uticaj na našu sudbinu. No, isto tako kako prima čovjek i odašilje energiju od sebe, u čijem procesu transmisije najvažniju ulogu imaju ruke.
Moć ljudske ruke
Kako je već napisano, naše ruke, vrhovi prstiju i dlanovi, imaju izvanrednu sposobnost za primanje i odašiljanje energije. Zbog toga ne treba ni da čudi zbog čega svi po dlanovima imamo crte i linije a prste nam krasi jedinstveni otisak koji potvrđuje praiskonsku tezu da smo svi unikatna bića, čije je tijelo ništa drugo nego zbijena energija, ista ona koju nazivamo život.
Znanje o manipulaciji sa tom energijom nikada se nije potpuno izgubilo, prisutno je u mnogim segmentima ali današnji ljudi ga teško prepoznaju a još teže shvataju. Ritualni pokreti sa rukama i nogama drevna su praksa u bosanskoj okultnoj tradiciji. Koliko su stravarke upućene u osnove energetske magije svjedoči i sljedeći primjer iz prakse.
Naime, kako mi je jedne prilike kazivala stravarka Ajša B. dok nekom izgovara egzorcističke formule one neće imati iscjeljujući učinak ukoliko u tom vremenu osoba koju liječi ima prekrižite ruke ili noge. Navodno, time se osoba blokira i onemogući prijenos energije.
Zanimljivo je navesti kako još i danas narod, a posebno starije žene, plaše onih gošća koje u kuću ulaze držeći spojene ruke iza leđa a kada uđu unutra prekrste ih naprijed. Time po tvrdnji iskusnih stravarki one izvode crnu magiju tojest prizivaju zlo i nesreću toj familiji. Zbog toga domaćica brže bolje ponovi tihim glasom kratku formulu koja će blokirati njihov naum i još bolje vratiti smišljeno zlo:
Šta ti misliš i radiš
na svome tijelu da vidiš,
akobogda amin!
Odbijanje ili zaustavljanje prijenosa negativne energije u Bosni je bilo poznato još u srednjem vijeku, vjerovatnom i u antičkom dobu, a dokaz da su naši preci Bogumili bili upoznati sa pravilima energetske magije najbolje je prezentirano na reljefima pojedinih stećaka – uzdignuta desna ruka okrenuta dlanom ka promatraču, dok se lijeva nalazi iza leđa.
Naime, kako tvrde bosanske stravarke ako okrenemo dlan desne ruke u pravcu negativne osobe, tako da je pogledamo kroz raširene prste, ona nam pri susretu ne može nauditi bilo zlim pogledom ili mislima. Zapravo, onemogućujemo prenos negativne energije odnosno magijski napad.
Međutim, dlan ima i svojih izvanrednih iscjeliteljskih sposobnosti. Iz iskustva nam je poznato da svaki čovjek čim ga nešto zaboli odmah stavlja dlan na to mjesto sa željom da bol prođe. Ova je reakcija nagonska. Ako čovjeka zabole leđa, on ne pomisli da će staviti ruku na njih, već ruka sama kreće bez pomisli. To je refleks jednak onome zahvaljujući kojemu oko trepne kad nam nešto poleti u lice. Svi ljudi drže ruku na bolnom mjestu pa i obje ruke ako ih jače boli. Ako je bol nesnosna, oni stišću to mjesto. Često se može vidjeti kako bolesnik nesvjesno masira bolno mjesto na nozi ili drugom dijelu tijela želeći ritualnim pokretima “razbiti” bol masažom i energijom dlana.
Niko se ne pita zašto je to tako i postiže li se nešto s time, međutim vjerujem da bi većina ljudi rekla da im je lakše dok se ruka drži na bolnom mjestu. To je zato što ljudi imaju sposobnost iscjeljivanja životnom energijom, koja dolazi iz svemira, još od prethistorije, samo što je izuzetno rijetki pojedinci svjesno koriste. Treba napomenuti jako bitnu stavku koja glasi – svaki čovjek može liječiti dlanovima bez obzira na uzrast, od malog djeteta pa do starca. Nevažno je obrazovanje, inteligencija, društveni status kao ni rasna, nacionalna ili vjerska pripadnost.
Prsti – energetski pipci
Od svog rođenja, a vjerovatno i prije toga, koristimo ruke i prste kako bi se uz njihovu pomoć kordinirali sa mozgom, koji upravo preko živčanih završetaka na prstima prima naše poruke koje mu šaljemo te se na taj način usklađuje sa energijom. Na taj način tijelo komunicira sa umom u cilju uspostave prirodne ravnoteže. Dijete u najranijoj fazi života prva osjetila i spoznaje doživljava preko svojih prstiju što je urođena ljudska tehnika učenja. Prsti malog djeteta često su rašireni jer upravo preko njih prima potrebnu energiju iz svijeta koji ga okružuje a dok spava običava držati palac u ustima.
Novorođenčad držeći palac u ustima dok spavaju nadomještaju energiju pupka preko kojeg su bila povezana sa majkom. Palac je zbog toga simbol majke (ženske – životne energije), dok ostala četiri prsta, donekle odvojena od palca, simboliziraju mušku energiju. U islamskoj tradiciji predstavljeni su kroz Poslanika Muhameda, zeta Alija i njegove sinove Husseina i Hassana. Zajedno njih pet predstavlja svetu familiju predočenu kroz dobro poznatu hamajliju “ruka hazreti Fatime” ili skraćeno “Fatimina ruka”, za koju se vjeruje da je univerzalna jer štiti od zla ali i privlači sreću, poslovne prilike i pomaže u ljubavi. Osim toga, srednji prst ruke označava našu svijest, kažiprst naš identitet i uvjerenja, domali prst emocije a mali podsvjest.
Prsti i magija
Palac desne ruke u bosanskoj magiji naziva se najjačim prstom i zato se koristi u mnogim egzorcističkim ritualima, na primjer, majka kada želi sa djeteta ukloniti uticaj urokljivih očiju navlaži slinom iz usta desni palac i dok njime tare djetetovo čelo tiho ponavlja basmu:
Ureklo se, navuklo se,
mojom basmom povuklo se,
akobogda amin!
Na kraju rituala palcem dodirne tri puta svoju petu na desnoj nozi, čime na ritualan način asocira na odlazak zla.
Isto tako, u ljubavnoj magiji žena koja želi strašću i požudom vezati svog muža za sebe uzme kocku šećera i novu iglu za šivenje. Prvo se njome ubode u desni palac ruke i jednu kap krvi pusti na kocku. Onda se ubode u palac lijeve noge, zatim palac lijeve ruke i na kraju palac desne noge. Svaki put po jednu kap krvi pusti na kocku šećera koju će staviti u šolju kafe i oslužiti suprugu. Ritualno postupak ukrštanja zapravo je aludiranje na preklapanje ili ukrštanje dva tijela, dva srca i dvije duše. Čarolija počiva na uvjerenju u veliku ljubavnu moć krvi iz “ženskih” prstiju (palaca), koja može da stimuliše strast i intimnu bliskost partnera.
Ni magijski uticaj drugih prstiju nije zanemariv, na primjer, mali prst na desnoj ruci je posebno sretan kada je u pitanju trgovina. Prema kazivanju jednog sarajevskog zanatlije Ćamila K. poznato je da postoje mušterije upućene u tajne magije pa se služe pojedinim ritualnim postupcima u namjeri da spuste cijenu artikla. To čine skrivećki dodirujući malim prstom desne ruke tri puta artikal koji žele kupiti. Ako slinom ovlažimo jagodicu srednjeg prsta i njime pređemo preko usana partnera/partnerice stimulisat ćemo kod njih želju i strast, etc.
Spajanje prstiju u krug
Prsti se koriste pojedinačno ili svi zajedno, kao u primjerima ljubavne magije gdje se gledanjem kroz raširene prste desne ruke u pravcu određene osobe želi se uticati na njene osjećaje i izazvati osjećaj bliskosti i želje za intimnošću. Najvažnija karakteristika prstiju jesu njihovi vrhovi koji su prenosnici energije, što se može demonstrirati navodeći primjer iz duhovne medicine. Hodža ili derviš, koji žele prenijeti blagotvornu moć molitve na vodu, u nju zarone prste desne ruke i mole. Tu vodu nabijenu pozitivnom energijom kasnije bolesnik konzumira kako bi očistio svoje tijelo od uticaja negativne energije.
Ono što je posebno bitno za naglasiti jeste kako je potrebno biti upoznat sa onim što se prilično jednostavnim ritualima može postići spajajući vrh jednog prsta sa drugim. Naravno, trebate znati kako se u svakoj vježbi prsti uvijek spajaju odnosno dodiruju vrhovima tako da tvore oblik kruga – simbol životne energije, one koja se stalno obnavlja.
Za početak navest ću vam nekoliko vježbi koje možete prakticirati kako bi se uvjerili da možete sami sebi pomoći. Na primjer, kada spojimo vrhove prstiju jedne ruke sa drugom harmoniziramo energiju u sebi. Na taj način lako postižemo smirenost uma, pojačavamo koncentraciju i pažnja nam se fokusira na srce i disanje. Ovim prilično jednostavnim pokretom polako stičemo mogućnost da lakše sagledamo neki problem koji nas okupira i pronađemo rješenje za njega. Ako spojimo vrhove prstiju ruke u jedan kup, a tako i druge ruke, onda svjesno stvaramo blokadu koja spriječava upliv tuđe energije prema nama.
Srednji prst označava glavu i svijest. Spajanjem vrhova palca i kaziprsta mi djelujemo na svoju svijest, “hranimo” je energijom i regenerišemo. To je iznimno bitna vježba za studente ili ljude izložene velikom stresu.
Mali prst je povezan sa našom podsvješću ali i zagrobnim životom, što pokazuje i praksa lomljenja prsta dječaku koji umre neobrezan. Kada smo emotivno nestabilni, nesretni, depresivni onda je poželjno spajati palac sa malim prstom, posebno desni palac sa malim prstom lijeve ruke, tako da im se vrhovi (jagodice) dodiruju.
Između palca i kažiprsta smještena je zona želuca. Opipavajući upravo taj dio narodni liječnici detektiraju postoji li problem sa želucem kod bolesnika. Stare Bošnjakinje su nekada imale običaj da ponavljajući suru Fatiha povlače jedan za drugim, po nekoliko puta svaki, prst pojedinačno “vukući” ga prema naprijed. Kada to učine sa obje ruke onda bi ih otresle. Ovim prilično jednostavnim postupkom, koji bi se mogao nazvati i masažom, utiče se blagotvorno na cirkulaciju ali i metabolizam.