ŽELJA ZA MATERIJALNIM STVARIMA UZROK JE SVAKE PATNJE

Neznanje je zaista osnovni uzrok svega, a u svetim spisima propisan je način njegovog uništenja. Jedino je znanje sposobno uništiti neznanje, a ne karmička djela učinjena sa željom za plodom, jer djela nastala iz neznanja ne mogu biti njegov protivnik. Prema Nyaya sutrama, djela koja nastaju iz neznanja ne mogu uništiti samo neznanje.

Uzrok patnje

Gospodin Šri Krišna u Bhagavad Giti opisuje ovaj svijet kao “duḥkhālayam aśāśvatam”, što znači: „mjesto puno patnje i prolazno.” Drugim riječima, ovaj svijet je ispunjen patnjom i nije trajan. Sva bića koja žive u ovom svijetu žele sreću i od rođenja do smrti nastoje da je postignu. Ipak, gotovo niko ne pronalazi istinsku sreću. Zašto je to tako? Da li nam nedostaje truda? Ili u našoj sudbini nema sreće? Da smo samo mi nesretni, a svi drugi sretni, mogli bismo reći da je problem u našem trudu ili našoj sudbini. Ali stvarnost je drugačija — u ovom svijetu niko nije potpuno sretan, bez obzira koliko bio bogat ili ugledan.

Riječi Vedavjase

Vedavjasa je rekao: “Čak i kada bi neko dobio svo bogatstvo, žito, zlato, stoku i žene cijele zemlje, to ipak ne bi bilo dovoljno za njegove želje; zato treba napustiti pohlepu.” Drugim riječima: Čak i kada bi čovjek dobio sve svjetske užitke, njegove želje bi i dalje ostale.

Osobine pravog (duhovnog) blaženstva

Prema svetim spisima, pravo blaženstvo ima sljedeće osobine:

• beskonačno je

• traje vječno

• stalno se obnavlja

• stalno raste

• nije materijalno nego svjesno

• sveznajuće je.

Osobine svjetske sreće

Sreća koja se nalazi u materijalnom svijetu ima suprotne osobine:

• ograničena je

• kratkotrajna je

• stalno se smanjuje

Često ono što nazivamo srećom zapravo je samo manje patnje. Što više koristimo neku stvar, manje zadovoljstva nam ona daje.

Potraga za srećom

Od davnina sva živa bića traže sreću — naši preci, naši roditelji, svi. Ali zbog neznanja, mi sreću tražimo u materijalnom svijetu. Mi smo pod uticajem Maje (iluzije), pa su naš um i razum također pod njenim uticajem. Kao što je rekao guru Tulsidas: „Sve do čega dopiru naša čula, um i razum — sve to pripada području Maje.” Pošto je naš um satkan od Maje, prirodno nas privlače materijalni ljudi i materijalne stvari. Zbog toga sreću tražimo upravo u ovom prolaznom i bolnom svijetu. Zbog tog neznanja, čak i nakon bezbroj rođenja, ostajemo bez prave sreće.

Četiri zablude

Zbog neznanja, živo biće živi u četiri osnovne zablude.

1. Smatranje prolaznog vječnim

Ovaj svijet je nastao i jednog dana će nestati. Sve u njemu je prolazno. Ipak, mi skupljamo materijalne stvari i kada ih izgubimo — patimo. Uzrok te patnje je zabluda da će nam materijalne stvari donijeti trajnu sreću.

2. Smatranje neistine istinom

Ljudi stvaraju snažne veze sa roditeljima, djecom, braćom i sestrama. Te tjelesne odnose smatramo vječnim. Ali kada oni napuste tijelo (umru), osjećamo veliku bol.

3. Smatranje ne-sebe sobom

Glavni uzrok ove zablude je uvjerenje: “Ja sam ovo tijelo.” Tijelo je sastavljeno od pet elemenata. U stvarnosti: „Ja“ je duša, a tijelo je samo njen omotač. Smatrati da su svi rođaci tijela „moji“ i da materijalni užici donose pravu sreću također je iluzija.

4. Smatranje patnje srećom

Naš um je toliko zbunjen da vjeruje da će materijalne stvari donijeti sreću. Ali istina je suprotna: želja za materijalnim stvarima je uzrok patnje. Ako se želja ispuni → nastaje pohlepa. Ako se ne ispuni → nastaje ljutnja. Iz toga nastaju mnoge mentalne bolesti:

• zavist

• bijes

• ponos

• oholost

• ljubomora

Ciklus rođenja i smrti

Prije svega, mi ne poznajemo sami sebe. Mislimo da smo tijelo i radimo mnoge stvari kako bismo ga zadovoljili. Zbog tih djela vezujemo se karmom i ponovo se rađamo u različitim tijelima, gdje doživljavamo sreću i patnju prema svojim djelima. Tako smo zarobljeni u ciklusu rođenja i smrti od pamtivijeka.

Ko smo mi zapravo ?
Ako nismo tijelo, ko smo? Odgovor daju sveti spisi. Ramayana kaže: “Živo biće je vječni dio Boga, svjesno i po prirodi puno blaženstva.” Bhagavad Gita propovijeda ovako:“Mamai vamšo jiva loke…” — živa bića su vječni dijelovi Boga. Dakle: Mi smo duša i dio Boga.