Upotreba tamjana i svi oblika kađenja je izvorno bila i ostala magijska radnja kako bi se posebno odabranim mirisima lakše dolazilo u kontakt sa duhovima i božanstvima te od njih iznudila neka želja. Također, poznato je da se tamjan dobiva i korištenjem smole koja nastaje cjeđenjem iz crnogoričnog drveća. Želim reći da je magijska vrijednost tamjana ista koristite li onaj koji se može kupiti ili ovaj prikupljen s drveća. Jedina razlika je što vještice često prikupljenoj smoli sa crnogoričnog drveća dodaju i neke svoje sastojke, kako bi djelovanje mirisnog dima lakše usmjerile u određenom pravcu ili put ostvarenja određene želje.
ZLATNI TAMJAN
Kako vještice tokom svojih okupljanja ali i u nekim drugim prilikama prizivaju boga Pana (ilirskog Vidasusa) te ostala božanstva vještice duboko poštuju prirodu i zbog toga nikada ne zarezuju koru crnogoričnih stabala da bi dobile iscjeđenu smolu. U drveću ili pod njim spavaju duhovi prirode i njih se ni na koji način ne smije vrijeđati ili uznemiravati. Stoga se u šumama traži ono crnogorično drveće koje usljed ozljeda ili nekog drugog razloga već samo od sebe ispušta smolu. Takve se kapljice pažljivo prikupljaju, ali tek nakon što se na zraku malo već skrute. Prije bilo kakvog korištenja, grudice smole se ostavljaju sušiti na Suncu, kako bi se potpuno prosušile i zgusnule u kamenčiće. Tek kada se tako osuše, kapljice smole mogu se u avanu usitnjavati ili u krupniji komadima koristiti ili mješati s nekim drugim biljem i prahovima kako bi se dobio takozvani zlatni tamjan. Ovako prikupljenih kapljica ili “suza” smole u prirodi ima zapravo malo i treba se dobro pomučiti kako bi ih se skupila veća količina.
MIRIS ZA MAGIJU LJUBAVI
Da biste imali tamjan koji čini svako ljubavno čaranje uspješnim treba u jednakim omjerima izmiješati: crvenog koralja, suhih listova verbene, osušenih latica crvene ruže, praha dobivenog tucanjem kore drveta bora, jantara i mošusa. Sve navedeno se zajedno stuca u avanu, uz dodavanje malo po malo kapljica rose, kako bi se dobila jedinstvena smjesa u obliku paste. Potom se iz ove mase odvajaju komadići od kojih pola centimetra promjera, i oblikuju kuglice te ostavljaju da se osuše na Suncu. Kad su kuglice suhe, treba ih pospremiti i čuvati kako ne bi navukle vlagu u sebe. Za kađenje se u svakoj prilici koriste samo po tri takve kuglice.