U susret 21.martu, perzijskoj Novoj godini – Nevruzu

Novruz ili Nevruz, također poznat kao perzijska Nova godina, obilježava se više od 3.000 godina kao pobjeda svjetlosti odnosno proljeća nad tamom. U gregorijanskom kalendaru, Novruz se proslavlja uglavnom 20. ili 21. marta.

Za sjevernu hemisferu, 21. mart je prvi dan proljeća. Ali za 300 miliona ljudi širom svijeta to je i početak nove godine. Novruz – što znači “novi dan” – je praznik koji obilježava dolazak proljeća i prvi dan u godini u Iranu, čiji solarni kalendar počinje proljetnom ravnodnevnicom.

Novruz se slavi u Iranu i perzijskoj dijaspori više od 3.000 godina. Njegovi korijeni kao praznika datiraju iz zoroastrizma, religijie koja se praktikovala u staroj Perziji, i koja je na dolazak proljeća gledala kao pobjedu nad tamom. Treba naglasiti kako monoteizam nije započeo sa judaizmom nego mnogo prije toga upravo u zoroastrizmu koji se temeljio na načelu dualizma kakav propovijeda judaizam, kršćanstvo i islam.

Nevruz je preživio islamsko osvajanje Perzije u sedmom vijeku i pad popularnosti zoroastrizma, a kroz historiju se preko iranske dijaspore proširio širom svijeta.

Tradicionalno se slavi na proljetnu ravnodnevnicu, a mnogi počinju pripreme za Novruz nedjeljama ranije. Uoči praznika, ljudi izvode ritualne plesove i pune sudove u svom domu vodom, što asocira na zdravlje, u pokušaju da se odagna nesreća.

Posljednje srijede prije Novruza, mnogi slave takozvanu Crnu srijedu ( Charshanbe Suri), noć u kojoj preskaču vatru ili idu ka vratima lupajući kašikama kako bi uplašili lošu sreću. Ljudi također posjećuju groblja i donose žrtve za mrtve, za koje neki vjeruju da ih posjećuju prije početka proljetnog obreda.

KRATKA HISTORIJA PRAZNIKA

Porijeklo Novruza nije sasvim precizno poznato. U nekim zapisima pripisuje se Babiloncima. Prema tome, početak Nowruza u Iranu datira iz 538. godine p.n.e., kada je Kir Veliki napao Babilon. U drugim izvorima, Zoroaster je osnivač ove tradicije. Novruz se slavio i tokom Partskog i Sasanidskog perioda. Tokom Sasanidskog perioda, Novruz je trajao najmanje šest dana i bio je podijeljen u dva perioda: mali Novruz i veliki Novruz. Drugi naziv za mali Novruz bio je javni Novruz, a trajao je pet dana, od 1. do 5. Farvardina. Šesti dan, koji je bio poznat kao carski dan, zvao se Veliki Novruz ili Posebni Novruz. Svakog dana je grupa ljudi odlazila kralju i kralj ih je slušao i davao naredbe da riješe njihove probleme. Šestog dana zabranjen je pristup samo onima koji su bili bliski kralju.

Novruz se slavio samo u Iranu i Afganistanu, ali s prekidima. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, zemlje kao što su Kirgistan, Azerbejdžan, a potom i druge zemlje proglasile su Novruz svojim nacionalnim praznikom.

Tokom sovjetske ere, festival je bio zabranjen, zbog čega su ga razna plemena tajno slavila. S druge strane, stanovnici nekih područja su za Nowruza odabrali drugačije nazive kako bi zavarali lokalne vlasti. U Tadžikistanu su, na primjer, zamaskirali Nowruz birajući naziv “Laleh proslava” ili kao 8. mart bez protivljenja centralne vlade.

Također, tokom vladavine talibana u Avganistanu, zbog zvaničnog lunarnog kalendara, niko nije imao pravo da slavi Novruz. Turska je zabranila festival prije 2000. godine, koji je bio snažan simbol kurdskog identiteta. Posljednjih godina, srećom, Nowruz je postao globalan. Generalna skupština UN-a je 2010. godine donijela rezoluciju kojom je 21. mart proglašen Svjetskim danom Novruza.

NOVOGODIŠNJI RITUALI

Fokus proljetnog festivala je plodnost i novi život, pa je prikladno da se na novogodišnjoj trpezi postavi mlada pšenica, kuhana jaja, pečena riba… Pravilo koje svi poštuju je serviranje sedam vrsta jela pošto je taj broj svet i donosi sreću.

Iranci na ovaj dan oblače novu odjeću jer vjeruju da ko u novu godinu krene sa starom odjećom, biće uskraćen za nove radosti u budućim mjesecima. Još jedan običaj je priprema raznovrsne ukusne hrane kod kuće i topao prijem prijatelja te poznanika.

Uoči perzijske Nove godine pale se vatre preko kojih ljudi preskaču vjerujući da se tako čiste od grijehova.