Osoba koja ne može pridobiti naklonost voljenog bića ili ne može s njim biti bliska onako kako želi, uzme borovu smolu (katran) veličine oraha, drži je blizu peći na toplom i zagrije je dok ne omekša. Ta omekšala smola nanosi se na papir na kojem je prethodno nacrtana slika koja nalikuje kanti, s dvije linije koje se spuštaju niz njenu sredinu, a sa strana je ispisan natpis “Allah” okrenut jedan prema drugom.

Nakon što se smola namaže preko crteža koji je napravljen povlačenjem slova “elif” starim pismom, papir se presavije tri puta dok se spominje ime osobe kojoj se pravi magija. Zatim se sedam puta okrene oko glave, a tokom tog okretanja moli se Bog za pomoć, izgovarajući razlog zbog kojeg se magija pravi. Ovaj postupak se ponavlja tri dana, predvečer, prije klanjanja namaza. Na kraju trećeg dana papir se umota u devet slojeva voštanog platna (mušema), preko se stavi zakrpa, zaveže se s tri čvora i učvrsti. Nakon jacije-namaza, ovaj zapis se ostavlja ispred vrata kuće osobe kojoj je namijenjena, zakopava se u zemlju ili sakriva pod kamen. Ako osoba kojoj je magija napravljena urinira na mjesto gdje je zapis stavljen i u roku od sedam dana se ne pojave nikakvi znakovi, od sedmog dana se svake večeri urinira na mjesto gdje je zapis sakriven i izgovara se “veži, o Allahu”. Unutar četrdeset dana želja osobe koja pravi magiju biva ispunjena, a osoba kojoj je magija napravljena zalijepila bi se za nju poput smole.

Ako se između dvoje ljubavnika ili muža i žene pojavi ljubomora, nesuglasica ili hladnoća zbog nekog drugog događaja, pravi se magijski zapis (čarka) koji se sastoji od slova kako bi se to uklonilo. U pripremi ove magije, koja se oblikuje u formu zapisa, potrebno je proučiti jednu suru iz Kur'ana. Zapis se umotava u sedam slojeva voštanog platna (mušemske krpe) i vješa oko vrata onoga ko je izazvao ljutnju ili onoga ko se smatra krivim, na način da se ne vidi izvana.