![Logo](https://esmerovic.com/wp-content/uploads/2021/07/raif-logo-1.png)
Zbog svoje upotrebe u crkvi o tamjanu ćete uglavnom pročitati sve najbolje izjave i pohvale jer one dolaze od onih koji zapravo i nemaju pojma šta je tamjan niti koje je njegove izvorno porijeklo.
Tamjan je prije svega čarobnjački rekvizit kojeg od najstarijih vremena, daleko prije pojave monoteističkih religija, koriste vještice i vračevi u svojim ritualima prizivanje duhova i čaranja.
Prve pisane dokaze o upotrebi tamjana nalazimo u drvenim civilizacijama Perziji i Egiptu gdje su ga koristili faraonovi čarobnjaci u svom radu, ali i za kađenje grobnica, kako bi se ubili mikrobi i klice.
Zbog svog uništavajućeg mirisa pronašao je praktičnu upotrebu i u nekim poljoprivrednim područjima za protjerivanje insekata, komaraca i nametnika.
Tamjan se također koristi za uklanjanje neugodnih mirisa određenih namirnica, kao što su miris ribe, roštilja i miris luka.
Japan je jedan od najvećih svjetskih uvoznika tamjana i tamo ga koriste u ogromnim količinama za prakticiranje svojih vjerskih rituala.
Interesantno je napomenuti kako je upotreba tamjana najviše prisutna u religijama koje nisu monoteističke nego slave više bogova i demona poput budizma, hinduizma gdje im se nudi kao žrtvena ponuda a čest je i u sikhskim hramovima.
U okultizmu se zna da postoje tamjani čiji miris omogućava čarobnjaku ili vještici da dođe do viših i nižih duhovni bića te ih se koristi u svoje ciljeve. Za džinne muslimane i sve one koji spadaju u vjernike, odnosno one koji nisu opasni za ljude, pali se takozvani muški tamjan, korijander, benzoin, mastika, ćilibar, mošus, itd. Što se tiče nevjernika, pobunjenih džinna, šejtana i drugi slugi magije, njima je neodoljiv tamjan neprijatnog mirisa, kao što su smirna, asafetida i ostalo. Spiritualna bića iz obje kategorije “hrane” se njegovim dimom te se zato odazivaju na čarobnjakovo prizivanje.
Vrlo poznati tamjani u magijskog praksi su sandalovina, ćilibar i mošus koji se odlikuju po tome što svaki ima posebnu misiju i džinnske sluge zadužene za specifična djela.
Voodoo vjernici ga koriste u svojim ritualima i čaranju, koje je najpoznatije u cijelom svijetu, u zaista impresivnoj količini različitih mješavina i receptura. U arapskoj inačici vudua, koja je posebno prepoznatljiva u Maroku i Alžiru te Egiptu, tamjan se obilato primjenjuje u Zar ritualima kada se prizivaju veliki džinni da opsjednu tijela prisutnih plesača.
VIŠE ŠTETE NEGO KORISTI
Tamjan pomaže da se osjećate ugodno i opušteno, te utiče na smirivanje živaca, pritom pomažući u liječenju glavobolje ili ublažavanju bolova. Osim toga, njegov miris doprinosi kreativnosti, pošto daje tijelu energiju kada se udiše, što povećava sposobnost mašte i rađanju novih ideja. Stimulira sposobnost razmišljanja, fokusiranja i podizanja svijesti. No, ne treba ignorirati niti onu drugu stranu priče o tamjanu koja nije nimalo ugodna a niti bezazlena po čovjeka.
Tamjan može biti vrlo štetan za ljudsko zdravlje ukoliko se pogrešno koristi ili primjenjuje posebno prilikom prekomjerne upotrebe u zatvorenim prostorijama. Naime, upotreba tamjana u zatvorenom prostoru je štetna za one koji pate od bolesti sinusa. Njegov miris također šteti i osobama koje su sklone alergijama, boluju od astme ili respiratornih oboljenja. Dugotrajno udisanje tamjana izaziva i zdravstvene probleme u krvnim sudovima. Isto tako, morate znati da paljenje tamjana u zatvorenom prostoru uzrokuje zagađenje zraka otrovnim tvarima poput olova i željeza, što štetno djeluje na rad bubrega.
U Saudijskoj Arabiji vjerski sud je donio zakon da se ne smije koristiti tamjan u protjerivanju džinna (zli duhova) pošto takva praksa spada u područje magije i mita te nema svoju stvarnu egzorcističku opravdanost niti korist. Umjesto toga sud je preporučio da se tjeranje džinna od čovjeka i kuće vrši čestim spominjanjem Boga, čitanjem Kur'ana i traženjem spasa ponavljanjem dviju zadnjih kur'anskih molitvi.