Za pravilno pisanje zapisa postoje tri glavna uslova: odabir vremena, post i čistoća te mastilo.
Nad svakom vrstom zapisa vlada određena planeta, lunarna faza kao i sati. Stoga je neophodno poznavati njihov raspored i značenja.
Kada je u pitanju post obično je dovoljno da se zapis piše rano ujutro, u prvom satu planete koja vlada nad tim danom. U engleskom jeziku termin breakfast ili doručak doslovno znači prekid posta. Time se želi reći da se čovjek, dok noću spava, nalazi u jednoj vrsti posta pa je ujutro, kada se probudi, praznog stomaka. Upravo zbog toga egzistira najviše upustava koja sugeriraju da se zapisi pišu rano ujutro, dok izlazi Sunce. Pored toga, nužna je čistoća tijela, odjeće i prostora.
O mastilu bi se moglo više toga kazati. Naime, među Arapima i Irancima se vjeruje da su dženetskog tojest rajskog porijekla šafran, mošus, jantar i ružina vodica. Upravo zbog toga se u tradicionalnoj islamskoj medicini šafran i ružina voda koriste kao terapeutska tinta (dawai) odnosno njome se pišu zapisi (talismani) za liječenje od bolesti, uroka i crne magije. Ponekad se dodaje i kamfor. Dok je šafran nezamjenjiv za ružinu vodu postoji supstitut poput kišnice, posebno one skupljene tokom aprila, ili izvorske vode. Isto tako, u pisanju zapisa moguće je koristiti isključivo mastilo od šafrana, da bi se onda ispisani zapis potopio u čašu ružine vode, i čim tekst na papiru izblijedi, voda bi bila spremna za upotrebu.
Iz posebnog pijateta i poštovanja svetih Božjih imena preporučuje se da se imena poput Allah na bijelom porculanskom tanjuru ispisuju tintom napravljenom od ružine vodice, ambre, mošusa, šafrana i kamfora. Na takav način božija imena pokazuju izvanrednu iscjeliteljsku snagu.
Prema nekim uputama mastilo za pisanje zapisa pravi se prve nedjelje arapskog/lunarnog mjeseca ili bolje rečeno u nedjelju ujutro, dok izlazi Sunce.
Međutim, kada se piše hamajlija, čiji tekst treba da ostane jasno vidljiv godinama na papiru, onda je mnogo bolje pisati hemijskom olovkom. Za tu svrhu koristi se potpuno nova, neupotrebljavana, hemijska olovka koja se nakon završetka pisanja hamajlijskog teksta više ne može upotrebljavati za tu svrhu.
Smatra se da hamajlija gubi svoju protekcijsku moć ukoliko njen nosilac konzumira alkohol i zalazi u mjesta gdje se on toči. Međutim, ne bi se složio sa time jer hamajlija se na kraju pisanja zaštiti (omota) selotejpom, koji papir štiti od dodira sa znojem, prljavštinom i vlagom, te je tako tekst čist i zrači pozitivnom energijom.
Ljudi previše, kao u meksičkim sapunicama, odjeljuju dobro i zlo, čineći ih tako zasebnim a što oni zapravo nisu. Čovjek je dualistično biće i u njegovoj osnovi je da čini kombinaciju dobra i zla te se samim time nikada od njega ne može otkloniti niti princip dobra niti zla. Jedino što se može jeste držati ova dva načela u ravnoteži. I to je jedna od funkcija hamajlije.
Do pojedinih zapisa dolazi se vrlo teško jer, doslovno, moraju se poklopiti određeni preduvjeti. Jedan od njih je takozvani Jupiterov pečat (el-mushtarē), koji je potrebno izraditi s posebnom pažnjom, a to se može učiniti samo ukoliko 21. mart pada na 14. dan lunarne faze i ako je taj dan četvrtak, koji astrolozi posvećuju Jupiteru. Nadalje, u četvrtak, 21. marta, onaj ko želi sastaviti ovaj zapis mora ustati u zoru, okupati se i presvući, a zatim, dok je praznog stomaka, napisati prije sunčeva izlaska talisman tintom koja se sastoji od šafrana, mošusa i ružine vodice. Nakon što su brojevi napisani u vefku on se treba okaditi nad dimom nastalim spaljivanjem aloe i ambre. Papir se potom presavija i omota komadićem žute svile na koji se zakači žuti svileni konac kako bi se mogao nositi oko vrata. Vjeruje se da ovaj talisman pogoduje svim poslovnim pothvatima onoga ko ga nosi, štiti ga od progona onih koji su na vlasti i tjera ih da se povinuju njegovim željama.