Tajne duhovne medicine: ZAPISIMA PROTIV MAGIJE I BOLESTI

U arapskoj ili, generalno govoreći, islamskoj tradicionalnoj medicini, zasnovanoj na ljekovitoj moći Svete Knjige, posebno je poznata izrada hamajlija (amuleta), koji se nazivaju hidžab ili hirz (štititi , pokriti, čuvati), što samim time jasno daje do znanja da pružaju duhovnu zaštitu svojim nosiocima. Osim hamajlija, u širokoj su upotrebi takozvani zapisi, čija je primarna svrha da ljude liječe od pojedinih bolesti, naročito onih za čije se uzročnike smatraju duhovna bića poznata kao džinni, šejtani, vile, i ostale nevidljive forme.

Smatra se da svaki vrsni ispisivač zapisa posjeduje čudesni dar liječenje poznat kao baraka, a za koji se tvrdi da potiče od božijeg Poslanika Muhameda s.a.v.s., i ta misteriozna sila iscjeljenja naročito je akumulirana u prvoj kur'anskoj suri (molitvi), poznatoj duhovnoj panaceji.

Najvažnija stvar u pripremi zapisa jeste odgovarajuće mastilo. Među najboljim se smatra ono koje je napravljeno od šafrana, ružine vode i mošusa. Umjesto ružine vode može se koristiti i kišnica dok mošus nije neophodan, ukoliko je riječ o zapisima za anuliranje magije ili bolesti, dok je primjerice nezaobilazan u pisanju ljubavnog zapisa. Neophodnost ovakvog mastila ogleda se u tome što je nužno da se sadržaj (molitva) otopi u vodi i na taj način što lakše uđe u bolesnog ili začaranog čovjeka, poput tablete ili sirupa. Takva tinta naziva se al sawak ili duhovno mastilo. Pojedine knjige preporučuju korištenje šišmišove ili gavranove krvi no to svakako ne može spadati u mastilo za liječenje nego isključivo za nekakva čaranja.

Od ostalih uvjeta koje ispisivač mora slijediti i poštovati mogu se navesti sljedeći:

Jako je pohvalno ukoliko se ispisivač bar jedan ili tri dana prije pisanja hamajlije pridržava posta i apstinira od životinjskih proizvoda.

Sjenka žene koja je u menstrualnom ciklusu ne bi smjela pasti na ispisivača zapisa, jer mu i to kvari obrednu čistoću.

Mjesto na kojem se piše hamajlija mora biti čisto.

Posebna pažnja se obraća na povoljno vrijeme dana ili noći te paljenje tamjana ugodnog mirisa.

Zapis ili hamajlija uvijek se ispisuju na bijelom papiru bez linija.

Kratki zapisi (malog sadržaja) pišu se u jednom dahu tojest ispisivač ne smije izdahnuti dok ne završi tekst.

Svaki zapis za liječenje, kao i hamajlija, na kraju pisanja se okade u tamjanu i tom prilikom se obično govori specijalna molitva poput ove: “Allahumma bi-haqq hadihi l-ayat al karima an tuštiya wa-tahfuza N.,kći/sin N., min gami l-amrad wa-l ‘ahat ….”. Na ovaj način aktivira se zapis da djeluje u pravcu izliječenja (ili protekcije) osobe za koju je namjenjen.

I sam ispisivač mora biti u jednom posebnom stanju ritualne čistoće i unutarnje smirenosti, koje se usmjerava kroz duhovne vježbe, i ima za cilj mobilizirati vlastitu spiritualnu snagu koja se potom prenosi na hamajliju ili zapis. Umor koji ispisivač osjeti nakon završetka pisanja znak je da je taj prenos bio uspješan.

KAKO SE KORISTE ZAPISI I HAMAJLIJE?

U cilju da se uništi magija u čovjeku, posebno ona koju je on pojeo ili popio, zapisi su pokazali svoju besprijekornu učinkovitost. Upotreba zapisa je prilično jednostavna: potrebno je zapis staviti u litru čiste i svježe vode te ostaviti da u njoj odleži minimalno tri sata a maksimalno 12 sati, nakon čega se papir izvadi iz tekućine. Time je voda poprimila ljekovitu, iscjeliteljsku moć i bolesnik je treba konzumirati određeni broj dana poput 3, 5, 7, 9, 11 ili maksimalno 21. Uvijek se vodi računa da taj broj bude neparan, pošto prema duhovnoj medicini neparni brojevi u sebi kriju snagu izlječenja. Međutim, kako uvijek ima iznimki treba kazati da postoje djelotvorni i jaki zapisi za čiju upotrebu upustvo nalaže recimo 4 dana upotrebe i slično.

Kada je u pitanju hamajlija ona je zaštita (predmet) koja se obično nosi oko vrata, desne ruke ili stavlja na mjesto na kojem osoba provodi mnogo vremena poput kreveta na kojem spava. Veoma bitno je naglasiti da se hamajlija nakon pisanja premota u oblik trougla ili kocke te omota selotejpom, kako do teksta ne bi mogla prodrijeti vlaga, znoj ili neka druga nečist, ali i da bi nositelj s njom mogao bez problema ulaziti u toalet. Jednom premotana i zalijepljena hamajlija ne smije se otvarati pošto tako gubi profilaktičku snagu. Također, hamajlija se nešto o čemu se ne govori drugima, niti se pokaziva, nego se diskretno nosi uza se ili drži u uzglavlju kreveta. Preporučuje se po primitku hamajlije nositi je 40 dana u bliskom kontaktu sa tijelom a nakon toga se može premjestiti u novčanik ili torbu.

Do sada vam je postala jasna razlika između zapisa i hamajlije jer je prvo namjenjeno za liječenje a drugo za zaštitu od zla.

Obično se pri skidanju crne magije sa čovjeka rade zajedno zapisi i hamajlija pošto doslovno jedno bez drugoga ne djeluje. Naime, dok zapisi neutraliziraju čaroliju, slabe joj snagu i odvajaju od tijela i aure nesretnog čovjeka, hamajlija stvara energetsku zaštitu da se upravo ta skinuta (odlijepita) magija ne bi ponovo, nakon nekog vremena, automatski vratila nazad ili pak napravila nova vradžbina od strane crnomagijaša.