28.07.2021.

Svijet anđela – oni koji budno paze na nas

Kategorija: MAGAZIN

Ekvivalent zlu i negativnim bićima, prema religijskoj tradiciji, svakako su anđeli ili meleci. Teološka ideja o dobrim duhovnim stvorenjima neosporno je postojala daleko prije Zaratustre, začetnika monoteizma, ali ono što mi danas poznajemo kao anđele finalni je proizvod uma tog velikog vjerovjesnika. Amšaspandan ili Ameša Spentas u Zaratustrinoj religiji predstavljaju velike anđele, ono što je u krščanstvu poznato kao arkanđeli. Ima ih sedam, što je sveti broj zoroastrizma, i spadaju u božansku pratnju Vrhovnog Boga.

Ameša Spentas, koji se nazivaju i Besmrtni dobrotvori, božiji su pomagači, zapravo poveznica Ahura Mazde sa materijalnim svijetom. Među njima su 4 muška i 3 ženska anđela. Od njih sedam posebno se izdvaja Araštat ili Aša Vahišta, što u prevodu znači istina i pravda, i zadužen je za održavanje fizičkog i moralnog poretka na Zemlji te je oličenje najbolje istine i pravde. Najistaknutiji je muški Ameša Spentas  i glavni suparnik svijetu demona. Drugi mjesec u perzijskom kalendaru posvećen je njemu. Njegovi vječni protivnici su demoni laži, među kojima je najdominantniji zli Indra.

Kada su Jevreji stvarali judaizam ugradili su u svoju vjeru mnoge segmenata stare egipatske i perzijske religije, pa su se među njima našli i Ameša Spentas, kojima je monoteizam oduzeo spolnost i prava imena, ali zadržao krila i ljudski oblik te vrline koje su ih krasile.

Prema Zaratustrinom propovijedanju svaki čovjek ima svog anđela čuvara poznatog pod imenom Faravašis ili Arda Fravaš, koji ga slijedi i pomaže. Sam Zaratustra je objavio kako je dobio izričitu zapovijed od Boga da zaziva Faravašisa u pomoć svaki put kad mu to bude potrebno. Zbog toga je rekao narodu da slijedi njegov primjer.

Anđeli i djeca

Islam opisuje meleke kao čovjekolika bića sa dva, četiri a ponekad i više krila na sebi. Tvrdi se da svaki pojedinac ima uza se četiri meleka, koja neumorno zapisuju njegova dobra i loša djela. Nazivaju se Kiramen kitabin ili hafeza meleci. Iz ove skupine dva anđela bilježe po danu a druga dva po noći sve čovjekove kretnje i radnje kao i riječi. Također, postoje meleci koji obitavaju u dženetu ili raju i njihov vođa se zove Ridvan, a isto tako postoje i oni što pohode sam džehenem ili pakao, čija im vatra ne može nauditi. Oni se kao skupina nazivaju Zebenije i ukupno ih je 19, a njihov vođa nosi ime Malik.

Za razliku od gore navedenog arapskog vjerovanja, kod Bošnjaka se, pod uticajem stare bogumilske vjere, smatra kako svaki čovjek ima samo dva meleka: jedan mu sjedi na desnom a drugi na lijevom ramenu. Onaj na desnom ramenu piše njegova dobra dok onaj na lijevom, njegova zla djela. Također, po uvriježenom vjerovanju, meleci čuvaju čovjeka i brane ga od svakog zla, posebno nepravde. Narodna pjesma pripovijeda kako je otac nevino optuženu kćer tri puta bacao niz kulu, da vidi je li kriva ili nije:

Uze Tidžu za bijelu ruku,
Pa je baca niz visoku kulu,
Hatidžu su meleći čuvali,
Ne slomila ni noge, ni ruke.

U islamskoj tradiciji se vjeruje da meleci bježe iz one kuće u kojoj ima pasa ili mačaka. Iako se generalno smatra da je uzrok tome životinjska nečist, vjerovatno se pravi razlog krije u predislamskom odnosno prvenstveno egipatskom obožavanju boginje Bast, prikazane sa mačjom glavom, i Anubisa, psoglavog boga. Tom zabranom islam je htio u svakom segmentu potisnuti paganska obilježja među arapskim narodima.

U bošnjačkom narodu se tvrdi kako meleci prate ljude kroz cio život, doslovno od rođenja do smrti. Folklorna predaja kaže kako nijedno dijete ne želi izaći iz majčinog stomaka, sve dok mu meleci ne predaju senet, odnosno pismenu garanciju, da neće nikada umrijeti. Međutim, čim dijete pođe iz majke meleci mu otmu senet iz ruku i zato ono neutješno plače pri porodu.

Prema kazivanju svako malo dijete je poput meleka. No, to dražesno svojstvo ono izgubi čim progovori, pošto je pored lijepih riječi u stanju izreći i one ružne. Također, dok su jako mali, i u svom privilegiranom položaju, male bebe navodno mogu vidjeti meleka pa im se znaju i osmjehnuti. Povezanost sa melecima ne gubi se sve do početka puberteta  a za to vrijeme ih anđeli vjerno štite i čuvaju, posebno pri padu ili nekoj drugoj nezgodi.

Anđeo smrti

Dok su u kršćanskoj tradiciji najpoznatiji anđeli Gabrijel i Mihael, u islamu se najviše spominju Džibril, što je arapski naziv za Gabrijela, te melek smrti Azrail. Zanimljivo je također kazati kako u imanskim šartima odnosno u temeljima islamskog vjerovanja, kojima pojedinac potvrđuje da je musliman, odmah nakon vjerovanja u jednog Boga, dolazi drugo vjerovanje koje glasi: vjerujem u Božije meleke.

Tradicionalno, bošnjački narod je sklon fatalizmu čemu uostalom svjedoči i slijedeća predaja o tome kako je jedne noći nekom čovjeku došao melek Azrail, da mu uzme dušu. Siroti čovjek se jako prepao umiranja i smrti pa je sav uplakan i na koljenima preklinjao Azraila da mu dopusti da pobjegne i još živi. Melek mu to dozvoli a on izjuri napolje, zajaše svog konja i brzim kasom uputi se preko livade ka šumi i dalje u pravcu brda. Uplašeni čovjek jahao je skoro sat vremena neprestano se okrećući nazad, u bojazni da ga Azrail ne prati. U nekom trenutku veselja što je umakao smrti, pažnja mu popusti, i na krivini starog puta konj mu se strmoglavi niz oštru padinu. Dok je sav polomljen gubio svijest i umirao pred njim se ukaza melek Azrail i reče mu: “Eto, moj čovječe, ovdje ti je Bog odredio da umreš, upravo na ovome mjestu. Sada vidiš da se od smrti ne može pobjeći, čeka te na mjestu koje ti je suđeno”.

Vjerovatno u nekoj vezi sa ovom predajom, bar zbog konja, jeste i narodno vjerovanje da se melek Azrail u snu prikaže kao bijeli konj te svojom pojavom nagovijesti spavaču smrt bliske osobe.

Po uzoru na Zaratustrinih sedam arkanđela, koji su u stalnoj konfrontaciji sa demonima, i u bosanskim predajama se odslikava ta vječna borba dobra i zla. Kroz nju je naš narod na poetičan način dočaravao i približavao svom shvatanju prirodne pojave kojima je od postanka okružen.

Naime, u narodnoj predaji se tvrdi kako postoje dva meleka od kojih je prvi ćorav a drugi gluh. Allah ih šalje svaki put da potjeraju oblake i nevrijeme tamo gdje želi ljude kazniti zbog nekog grijeha. No, ako onaj što nije gluh začuje zvuk ezana, on će odmah usmjeriti oblake na suprotnu stranu od tog mjesta, i tako ga spasiti od vremenske nepogode. Još se k tome kazuje kako ga u tom naumu šejtan želi zaustaviti pa između njih dvojice nastane borba. Kada melek mahne svojim mačem na šejtana tada, po legendi, nastane munja na nebu.

Na završetku prvog dijela teksta o anđelima bilo bi vrijedno spomenuti još jedno bosansko vjerovanje koje kaže slijedeće: ko spava na leđima cijelu noć ga čuvaju meleci, a ko spava na stomaku oko njega igraju šejtani.