Svi smo ovisnici – O SREĆI

Na prvi pogled izgleda da ljudi egzistiraju radi užitka, žive za sebe. Za sebe spavaju, trpaju hranu u usta, zabavljaju sami sebe. A još i zarađuju novac kako bi bolje jeli, mekše spavali i veselije se zabavljali. To je očigledno. Takvim odgovorom teško se može zadovoljiti radoznao um, ali one manje sklone traženju taj odgovor uglavnom zadovoljava.

Kada se stvari obnavljaju, prirodno se osjećamo radosnije. Međutim, nakon kratkog vremena posjedovanja, sreća zbog tog predmeta nestane i njegovo posjedovanje postane norma. Gotovo da ne osjećamo nikakvo oduševljenje zbog svog auta sve dok ga ne odvezu paukom. Izađemo napolje, ne vidimo auto tamo gdje smo ga parkirali i osjetimo uznemirenost zbog gubitka (šta ako je ukraden), nervozno zovemo parking servis. A ako se naš „željezni konj“ zaista nalazi tamo, odahnemo s olakšanjem.

Pitanje „Šta je sreća?“ postavio sam mnogim prijateljima više od dvjesto puta. I najčešći odgovori bili su da je sreća zdravlje, zadovoljstvo; sreća je kada sebi možeš priuštiti sve, a oni koji ti zavide ne mogu ništa uraditi. Takve definicije usmjeravaju pažnju čovjeka na njega samog, na sve ono što želi imati. One rađaju egoizam i osjećaj vlastite važnosti. Da bismo uklonili tu fiksaciju, a usput se uvjerili da je čovjek u suštini dobro i društveno biće, pred vama je jedan zadatak. Nakon što pročitate ovaj tekst , trebate napisati 100 ciljeva. Tačno 100 želja i stvari koje biste voljeli uraditi ili dobiti. Većina tih ciljeva odnosit će se na vas lično. Ali jedan dio će se sigurno odnositi na to da promijenite život drugih ljudi.

Moj prijatelj iz djetinjstva Denis  imao je sve o čemu sam ja sanjao. Konzolu, bilijarski sto kod kuće, pejdžer i čak Pentium 2. Imao sam osjećaj da je Denis  potpuno sretan i da uživa u životu. A onda su mu oca zatvorili zbog finansijskih malverzacija, a Denis se s majkom preselio. Nikada ga više nisam vidio. Upravo tada sam shvatio da stvari ne mogu učiniti čovjeka sretnim ako mu otac sjedi u zatvoru.

Pa možda je sreća — zdravlje? Ni to nije. Proveo sam mnogo sati radeći s fitness instruktorima koji su bili u depresiji. A možda je sreća u putovanjima? Mijenjati slike pred očima, slušati druge jezike, drugačiji od maternjeg? Opet promašaj. Slike koje se često mijenjaju pred očima daju samo privremen efekat. Kao i sve što je gore navedeno. Na putovanjima se čovjek može nakratko zaboraviti i udaljiti od briga. Međutim, zaborav nije sreća, nego samo odsustvo nesreće. Jeste li primijetili da se, kada se vratite s putovanja, osjećaj nezadovoljstva ponovo vraća? U suštini, putovanja su samo bolja i skuplja alternativa televizoru.

Upasti u zamku posmatranja drugih vrlo je lako. Gledate Instagram i vidite nasmijana lica u novom autu. Ili preplanula, atletska tijela koja leže na modernom odmaralištu. I čini vam se da treba još samo malo da se potrudite — i eto, sreća vam je u džepu. Ali to je beskrajna trka koju za nas stvaraju marketinški stručnjaci i neprijatelji čovječanstva. A njena osnova je čovjek-potrošač. U toj trci je nemoguće pobijediti.

Postoji ideja da se hrčci kupuju djeci samo da bi im se pokazalo šta je smrt. I ja sam imao jednog takvog, sivog. Kao i svaki pristojan hrčak, imao je točak za trčanje. U početku je bio mlad i činilo mu se da je to zabavna igra. Trčao je u točku, penjao se po zidovima i plafonu, nije ga bilo moguće zaustaviti. Moj hrčak — prava munja. Onda je odrastao, postao konzervativniji i trčao je samo u točku, ali i dalje mnogo i brzo. Djelovalo je kao da se navikao da trči. Izgledalo je kao da mu je to obavezni svakodnevni ritual. A ja sam razmišljao koliko energije bi se moglo izvući iz tog točka i da li bi bilo dovoljno da osvijetli kuhinju. Kasnije hrčak više nije mogao trčati i samo je sjedio unutar točka. Ponekad bi pokušao trčati, ali bi se brzo umorio i stao. A na kraju je jednostavno uginuo, a ja sam ga našao kako leži u piljevini ispod točka. Točka koji mu je oduzeo snagu, a nije mu dao ništa zauzvrat. Po mom mišljenju, živio je besmislen život. Da li je on to mogao razumjeti?

Tako je i s mnogima od nas: trče na posao, pa s posla kući, kao hrčci. Moraju raditi, moraju se razmnožavati, moraju plaćati račune, da bi njihova djeca mogla raditi, plaćati račune, razmnožavati se… Nažalost, mnogi „hrčci“ ne stignu razmisliti o smislu tog procesa, o unutrašnjem mehanizmu tog poretka. A kada ipak razmisle, osjete nemoć i nesposobnost da se suprotstave točku sudbine koji ih tjera da ustaju i trče svaki dan.

Kako učiniti svoj život sretnijim

Prvo, potrebno je osvijestiti svoje emocije i ograničenja. To će vam pomoći da razumijete koje uloge igrate u odnosima i koje ranjivosti imate. Priznati njihovo postojanje i naučiti ih prepoznavati i imenovati — prvo je što treba učiniti. Drugo, potrebno je češće komunicirati s drugim ljudima i tražiti podršku od prijatelja i bližnjih. To će vam pomoći da se osjećate potrebnim i ojačati vašu socijalnu podršku. Ovdje je važno učiti kako razgovarati o problemima koji se javljaju, a ne svađati se ili šutjeti o svemu što vam smeta. Treće, potrebno je razvijati komunikacijske vještine kako biste mogli zastupati svoje interese i graditi zdrave odnose s drugim ljudima. To znači da treba naučiti dogovarati se; to će značajno poboljšati psihološku atmosferu u porodici i pomoći vam da postanete sretnija i sigurnija osoba. Također je korisno razvijati sposobnost prihvatanja negativnih situacija i pronalaženja pozitivnih aspekata u njima.

Patnja nastaje tamo gdje zastajemo i ne djelujemo. Uvijek postoje dva puta: postići cilj ili odustati od cilja. A patnja počinje upravo tamo gdje, ne donoseći odluku, dugo sumnjamo i ne djelujemo. Prestajući se boriti s onim što ne možemo promijeniti, nalazimo mir i oslobađamo energiju, lišavajući se bola i patnje koje um stvara. Da bismo se predali, moramo naučiti prihvatiti sve događaje u svom životu bez straha, otpora, bijesa i potiskivanja. Oslobodite sve misli o tome kako život treba biti drugačiji od onoga što jeste u ovom trenutku. To je sve — vi ste već predali. Predajući se, učite se podizati i spuštati zajedno s valovima života, ali mir u vašem unutrašnjem svijetu (autentičnoj suštini) ostaje netaknut.

Predati se snazi trenutka znači da je došlo vrijeme da shvatite određene aspekte ili životne lekcije. Ako shvatite da ste u tački izbora, prikupite hrabrost i donesite odluku — djelovati ili odustati. Slijedite tu odluku/moment — djelujte ili odustanite! Čim donesete odluku, nastupa „trenutak istine“, i moći ćete tu snagu usmjeriti ne u brige, nego u djela ili odmor. Što duže sumnjate i ne djelujete (kriviteći sebe zbog toga), to je veća vjerovatnoća bolesti koja će se sigurno manifestirati u tijelu.

Predati se unutrašnjoj snazi znači vjerovati u sebe, vjerovati da ste sposobni suočiti se sa bilo kojim problemom koristeći snagu odluke i akcije, tj. vjeru u snagu izvanrednog napora i nepokolebljivu vjeru u povoljan ishod. Niko osim vas ne zna što vas motivira na život — ta tajna je u vama. Niko bolje od vas ne zna riječi kojima se možete podržati — vi ih znate! Predati se svom tijelu znači da je došlo vrijeme da počnete primjećivati njegove potrebe prije nego što se razboli. Vrlo često se neodgovorno odnosimo prema potrebama tijela. A tijelo je ta „materijalna komponenta“ (kao u automobilu) koja također zahtijeva brigu i pažnju. Ako se signali tijela ignorišu, promaši se trenutak, čitav preostali život u određenoj mjeri bit će potrošen na održavanje i uklanjanje tjelesnih problema.

POKRETENJA HORMONA SREĆE

Predati se ljubavi i unutrašnjoj istini znači da umjesto samokažnjavanja i kritike možete odobriti/podržati sebe, čak i ako ste pogriješili, ako ste se povrijedili, ako ste bili slabi i niste izdržali pod pritiskom okolnosti. Ovo je vještina koja, iako vas čini ranjivim, daje snagu da budete svoji i nastavite ono što ste započeli uprkos: strahovima, sumnjama ili bolestima. To su trenuci kada prepoznajete svoju individualnost i priznajete sebi pravo na ponašanje i osjećaje koje smatrate mogućim u ovom trenutku. Radite kako znate i želite – to je vaš zadatak i smisao vašeg života!

Predati se svojoj individualnosti znači ne osvrćete se unazad, ne slijedite mišljenja drugih, već vam vraća mogućnost da živite SVOJ život, da pravite SVOJE greške i doživljavate SVOJE OSJEĆAJE. Vi – to ste VI! Individualni program božanskog izražaja, koji je jedinstven samo za vas, treba biti RAZLIČIT od drugih. Vjerujte u svoju jedinstvenost i dopustite joj da se očituje kroz vaše postupke i interese.

Prepustiti se radosti – svaki put kada se radujete ili smijete, višestruko rastu resursi vašeg organizma. Pronađite način da se smijete, pjevate, plešete ili jednostavno gledate lijepe stvari tokom dana ili slušate muziku. Ovo treba postati navika, poput pranja zuba i brige o sebi. To pomaže povećanju vitalne energije i obnavlja gotovo sve što ste prethodno potrošili. Čuvajte svoje trenutke radosti – činite sve da ih zabilježite i u pravom trenutku ponovo prizovete u sjećanju. Tako ćete uvijek imati pri ruci svoj lični način pokretanja hormona sreće.

Predati se Božijoj volji je vještina koja će vam pomoći da se manje brinete. U trenucima tuge, kako biste prihvatili ono što ne možete promijeniti – obratite se onome što je jače od vas, Snazi Božanskog Proviđenja. Čak i ako ne vjerujete u Boga, obratite se unutrašnjoj snazi u sebi koja održava vaš život (nadam se da ne sumnjate u njeno postojanje!) i to će vam dati nadu i oslonac da se nosite sa trenutnim teškoćama.