Želja za ljubavlju, da volimo i budemo voljeni, toliko je duboko utkana u ljudsko biće da doslovno ne poznaje prepreke ili granice u namjeri da ispuni svoj cilj. Stoga ne smije nikoga čuditi da u magiji postoji najviše recepata, čarolija i bajanja, čija je namjena i svrha da izazovu ljubavne ili seksualne osjećaje jedne osobe prema drugoj.
U praksi mađarskih vještica posebno se izdvajaju rituali za povratak voljene osobe, koja je otišla iz nekog razloga. Obično je riječ o muškarcu koji je napustio svoju ženu ili nevjernom mladiću, a najčešće o odbjeglom ljubavniku. Koji god tip muškarca bio zadaća vještice je da ga vrati u naručje onoj djevojci i ženi koja naručuje ritual.
Za tu priliku pažljivo se izrađuje od mekog i toplog voska minijaturna figurica koja predstavlja ljubavnika kojeg treba omađijati i vratiti. Takva lutkica sama po sebi nije čarobna niti ima bilo kakvu volšebnu moć dok se iznad nje ne obavi krštenje, posvećenje i zakletva. Za krštenje se koristi oltar u sobi koji je okrenut prema istoku, ispod prozora koji je također okrenut u tom smjeru, pošto kroz ovaj prozor, između 11-12 sati noći, vještica predaje lutku naručiocu i kod te predaje izgovori: Ovo je N.(ime žrtve).“
Time je lutkica imenovana odnosno dao joj se identitet (ime) i povezala se na magijskim činom sa željenim muškarcem. Na taj način lutkica se krstila i posvetila. Sada dolaze na red zaklinjanje. Njega djevojka ili žena izgovara kod svoje kuće držeći lutkicu u ruci:
N.N (ovdje se kaže ime i prezime željenog muškarca),
prepoznaj u svojoj duši
da ćeš sa mnom (ovdje reći svoje ime i prezime)
dijeliti sol i krevet.
Ako sada ne dođeš đavo ti neće dati u miru jesti niti spavati.
Ako unatoč svemu ne dođeš
osjetit ćeš moj nož u svom srcu (tada u lutku zabije vrh noža),
završit ćeš pod zemljom, mravi će te razvući,
i kao što će tvoj jezik nestati, tako će moj jezik oslobođen dalje živjeti.
Opisani ritual djevojka ponovi tri puta uzastopce i to svaki put u utorak navečer. Ako se desi da ni tada omađijani muškarac ne dođe kod one koja mu čara i baje, slijedeći utorak se zapali svijeća i kad puhne u nju, i ugasi je, djevojka ili žena govori ovo zlosutno bajanje:
Vi, zli duhovi, vratite mi moga N.N.,
gdje god da je: na putu, u šumi, u hodnicima ili u krevetu.
Neka nema mira, neka te N.N.
moja kletva pogodi prije zore,
kao što je pogodila svetog Petra koji je triput izdao Isusa,
tako i tebe neka đavoli prate i na pod neka te bace
a ja ću te mučiti sve dok te ne uništim.
Nećeš imati mira ni danju ni noću, niti jednu mirnu minutu.
Ovdje, kod đavoljeg drveta bazge, zakopaću tebe
a đavo i njegove sluge tvoje će tijelo samljeti kao brašno u mlinu,
meso i krv će špricati i izgorit ćeš u paklu!
Dok izgovara gore navedenu kletvu djevojka ili žena drži lutku i tri puta pljune joj u lice, nakon čega je namaže svojim izmetom i zakopa ispod bazge u ime Sotone i svih zlih duhova. Dok je zakopava govori:
Ako mi se ne vratiš, obavezujem cijeli svijet,
da niko prema tebi milosti nema
i kako se tebi sada gadi moj izmet,
tako ćeš se ti gaditi dragom Bogu,
a đavoli će sa tobom plesati u vječnosti. Amin.
Prema svjedočenjima lokalnih muškaraca znalo se dešavati kako bi pojedine među njima oko ponoći hvatala velika nervoza i nemir, temperatura u tijelu bi im porasla a u glavi, u svojim mislima, vidjeli bi lik one djevojke ili žene koja je bacala opisane čini na njih. Tada bi se, bez imalo razmišljanja, uputili ka njenoj kući izgarajući u želji i preplavljeni nestrpljenjem da je ugledaju.