30.01.2024.

ŠTA SE RADI NA MLADU NEDJELJU

Kategorija: MAGIJA

Prema starim etnološkim zapisima kratki period oko mjesečeve mijene idealan je za vračanje. Naime, u danima pred mijenu vlast imaju đavoli, a dolaskom mladog Mjeseca, poraste snaga dobrim duhovima pa oni preuzimaju vlast od džinna i šejtana. Kako nekada, tako i danas, najviše se čara i baje na mladi petak i na mladu nedjelju.

Od davnina je poznato na našim prostorima da su prvi dani nakon mjesečeve mijene iznimno povoljni za razne rituale i magijsku praksu a kojih su se naši stari jako držali. Na primjer, mladim se petkom smatralo sevapom otići nekome u goste ili nasaditi kvočku na jaja, dok se generalno za prvu sedmicu nakon ukazivanja Mlađaka vjeruje da je dobro sve posijati, posaditi i započeti. S druge strane, vjerovalo se da je veliki grijeh ubiti neku životinju na mladu nedjelju. Još jedan tabu, kojeg se i danas drže mnoge stare žene, jeste da se na mladu nedjelju ne smije nikome ništa posuditi, pa čak ni šibica. Naime, sve ono što se posudi može postati savršen rekvizit za nečije čaranje.

Kada bi neko malo dijete bilo boležljivo i slabo bi raslo majka bi ga na mladu nedjelju, prije izlaska Sunca, odnijela na neko raskršće i čekala ko će prvi naići tim putem. Prvog prolaznika, bez obzira na spol i godine, zamolila bi da makazama tri puta odsječe djetetu po pramen kose, čime bi to lice dobijalo titulu “šišani kum” ili “šišana kuma”, i darovalo bi se nekim poklonom. Nakon toga dijete bi ozdravilo i počelo rasti.

Ako nekog boli ispod rebara, kad mu skoči ko brus na želudac, pa ga to muči, onda mu vele, da ima dalak. Obično ga liječe (osijecaju) stare babe, “osijecalice” ili ljekarice (vračarice): “Dalak se osijeca samo na mladu nedjelju ili srijedu prije Sunca uz basmu: Dalak da sahne, zora ide da svane …”

Na mladu nedjelju u šutnji i bez okretanja unazad skidaju se bradavice. Kada se pojavi Mlađak na nebu bradavice se istrljaju zemljom i gledajući u Mjesec kaže: “Sa mene prošlo, na tebe došlo”.

 

Ako koga boli ruka, noga, glava ili što drugo, namaže se na mladu nedjelju prije sunčeva izlaska svinjskom masti, a onda ide do kakvog prijelaza, gdje namaže kolac, za koji se neko mora uhvatiti kada tuda prolazi. Ko se prvi dotakne namazanog mjesta, dobit će onu bolest, koje se sada rjiešio bolesnik.

Nekada se u Cazinskoj krajini govorilo kako krava hrani pola kuće pa su mlijeko, sir i maslo bili u središtu magijskih nastojanja da se očuvaju u nečijem domu. Stoga se velika pažnja poklanjala stoci na koju su često kidisale vračare odnosno sihirbaze. Na mladu nedjelju davao se vratić i sol stoci, kako bi se oslobodila uroka, magije ili bilo kakve bolesti. Vratić (Tanecetum vulgare) bi se pomiješao sa solju govoreći ovu basmu: “Vratiću po Bogu bratiću, povrati moje stoke mlijeko”. U knjizi iz 1972.godine, autora  Dušana Čalića pod naslovom “Simpozij o Petrovoj gori”, spominje se odnosno autor hvali umijeće kladuških stravarki i učenih neni koje su znale liječiti narod i stoku. Čalić navodi: “Cijenio se veliki uspjeh kojim su liječile bule iz okolice Velike Kladuše”. Ukoliko uzmemo u obzir da je knjiga nastala u komunističko doba kada se nije gledalo sa razumijevanjem na religiju ili magiju ova izjava dobija posebnu težinu.

Da se odbrani od vještica usiječe domaćin šipkov ljetorast, ide prije Sunca na mladu nedjelju u štalu i naći će u štali žabu. Neka žabu pospe lugom i onom šipkom mladicom unakrst udari i izletiće iz nje vještica to jest stvoriće se pred njime žena, koja je kao vještica njegovu stoku sisala.

Ukoliko u kući ima miševa, onda na mladu nedjelju, bilo muško, bilo žensko, koje čisti kuću, svuče se na golo prema Suncu i viče tri puta:

O lajo, lasice

po Bogu sestrice!

Dođi, pomozi.

Evo meni miši odgrizoše uši.

Ako se gusjenice pojave na kupusu, neka bi se nevina djevojka u zoru na mladu nedjelju počešljala na toj njivi, gdje je kupus zasađen, i gusjenice bi nestale.

U Velikoj Kladuši se govorilo kako je na mladu nedjelju dobro, prije sunčeva izlaska, odsjeći uz bismillu tri pramena kose i baciti ih pod drvo dunje, između njegovog korijenja, kako bi korijen kose bio jak i snažan. U drugim dijelovima Bosne tvrdilo se kako na ovaj dan treba u zoru malo oprljiti kosu plamenom od svijeće da kosa ne “cvjeta” (suhi vrhovi).

 

LJUBAVNO BAJANJE

Uoči mlade nedjelje, odnosno sa subote na nedjelju, iza ponoći, djevojka prije nego li baci devet zrna bijelog graha u vatru ovako govori:

„Mrak mrači, zemlja ječi, put puca, trava sahne.

Nit put puca, nit mrak mrači, niti zemlja ječi niti trava sahne.

Već se moj dragi nalaktio i za mnom misli.

Bez mene mu bilo sve ko bukove klade, ja mu izgledala ko carska sultanija.“

Nakon toga zapali vatru sa suhim iverom od zove i kada se vatra razbukta sačeka da se stvori žeravica pa pored nje stavi devet zrna graha i pričeka da počnu pucketati. Čim začuje prvo pucketanje djevojka kaže:

„Grah grakti, moj dragi bahti.

Sikirica u vrata, moj dragi na vrata.

Crko, puko ako mi ne došo!“

Onda ustane i udari sjekirom od prag, tako da ga zasječe te da da sjekira ostane u njemu. Kaže se da obajani muškarac, htio to ili ne, mora doći onoj koja mu je bajala i spominjala njegovo ime.

 

Kada djevojka hoće da obenđija nekog momka ona mu tajno iskruži u zemlji stopu od lijeve cipele. Tu zemlju pokupi i odnese kući. U prvu mladu nedjelju koja dođe, djevojka uzme onu zemlju i metne je u zemljani lonac, pa nalije malo vode donesene sa nekog izvora koji je sa istočne strane, i taj lonac pokrije sa jednim travnatim busenom i ostavi da vrije. Kad voda počne da vrije (ključa) ona stane pored lonca i govori:

Kako ovaj lonac vrije sa zemljom,

koja se je dotakla lijevog stopala od noge moga dragoga,

ovako njegovo hladno srce vrilo i kipilo za mnom.

Crko, puko, dok meni ne doš’o,

pasom se ne pas’o, dok meni ne dokas’o,

žlicom ne srk’o, dok meni ne dotrk’o;

sve mu djevojke žute žabe, udovice gnjile klade,

a ja mu djevojka (reći svoje ime) Sunce žarko,

koje će ga vječno ljupko sijati i grijati.

Lonac ne smije pokipiti, jer bi mogao isti momak onoga časa umrijeti. Kad zemlja nekoliko minuta vrije, uzme je onda pa odnese i zakopa pod strehu (kapnicu), prije sunčeva izlaska, a sve u mladu nedjelju. Kad zakopava ona govori:

Kako bude kapnica na ovo kapala,

tako neka mome dragome srce i duša kapa za mnom – da Bog da.