Iako je vezivanje čvorova stara egipatsko-babilonska magijska vještina, kao i upotreba voštanih lutkica, ona je najvjerovatnije preko Cigana, ali i Osmanlija, došla i na područje Balkana i u velikom postotku zaživjela među ovdašnjim narodima. Kao što to obično biva svaki narod je novom znanju dao i svoj pečat i prilagodio magijsku praksu vlastitom izričaju. Tako je bilo i kod Rumuna čiji je talenat za okultno iznjedrio nove oblike čaranja i bajanja sa vezivanjem čvorova. Naime, u slučaju da neki muškarac ostane udovac, a djeca ne žele da se ponovo oženi, neko bi iz kuće ili rodbine, ukrao mu pojas (opasač), zavezao ga s devet čvorova na jednom kraju i s devet na drugom, pa tajno ostavio iza leđa njegove mrtve žene, u sanduk, da se s njom sahrani.
Osoba koja veže te čvorove izgovarala bi sljedeće: „Onda neka imaš ženu u kući kad tvoja žena dođe i razveže ovih devet čvorova s pojasa“, ili „Onda neka se oženi (taj i taj) kad se sama od sebe odveže ova nit.“ Ukoliko muškarac sumnja da bi mogao biti “vezan” (da će mu čarati), prije nego što stave sanduk u grob, treba da preskoči tri puta preko rake, i „tada ne može biti vezan“. Ako je propustio ovu priliku, onda bi morao otići na groblje u ponoć, u utorak ili subotu, tu se svući na golo, i preskočiti preko groba devet puta, govoreći:
Ti (ime pokojnice),
Nisam došao da te ispratim,
Nego sam došao da se razvežem.
Od tog trenutka se vjeruje da je razvezan i da se može ponovo oženiti. Isto tako, da bi se “razvezao”, ide u ponoć na grob svoje žene s jednom ženom koja zna vračati; ona preskače preko groba devet puta i kaže — nakon što mu se da da popije tekuću (živu) vodu:
Dobro jutro, tekuća vodo,
Došao sam k tebi
Da mi budeš od koristi;
Dobro jutro, sveta vodo,
Ja ti dajem kruh i so,
A ti mi daj lijek veliki.
Zatim žena, sljedećeg dana, traži od muškarca da joj donese preslicu (vunu za predenje). Ona isprede sedam lakata od te vune, izmjeri muškarca od stopala do vrha glave i kaže:
Ko te vezao s devet,
Ja te razvezujem svojim rukama,
Obje ruke koristim.
Zatim muškarac posti četiri utorka i tri četvrtka i ide svešteniku da plati molitve za razvezivanje čini.
ŽIVAK – IZMEĐU OTROVA I MAGIJE
Živak, živo srebro – Hydrargyrium – odnosno kapljice žive stavljaju se u jelo i piće onoj osobi koja se želi ubiti odnosno otrovati. Vračare obično posumnjaju da je neki bolesnik žrtva napraćenog živka onda kada se ta osoba konstantno tuži na bolove u stomaku, po tijelu mu izađe crveni osip, mršavi i suši se a na kraju, ukoliko mu se ne pomogne, može i da umre. Osim što oboli, on nema mira, propada a po vjerovanju ne pati samo on već i njegova familija. Još se vjeruje kako od “napraćene žive” može nastradati ne samo pojedinac ili njegova familija već i cijelo imanje.
Kako bi se zlo protjeralo iz ljudskog tijela koristi se nož kojim se siječe zemlja iza ulaznih vrata, pored kojih stoji bolesnik, i govori: „Kao što nož siječe zemlju, tako neka se posijeku i zla, čini, uroci itd. s glave N. (bolesnika).” Nakon toga bolesnik (omađijani) leže a ona osoba koja protjeruje živu iz tijela, nožem pravi znakove po njegovom tijelu, kao da nešto reže, i govori:
Siječem sve zle sile,
sve nesreće.
Nožem sam ih presjekao
i natrag ih vratio.
Ne siječem rane,
već siječem Majku šume,
Djeda šume,
s Kćeri šume.”
Poslije tog bajanja bolesnik ustane. Potom se zagrijani ražanj ugasi u posudi s nenačetom vodom i dok se nožem dodiruje voda baje se ovako:
Nožem sam te obajao,
i vodu za piće sam ti dao.
U more sam zlo bacio.
Ako je od jela — neka more bude uzburkano,
ako je od spavanja — neka ode,
ako je od kukurijeka pijetlova —
neka se smire probadi,
sve boli
i sva zla,
svi ubodi,
neka idu tamo gdje pijetao ne kukuriče,
i koplje ne bode,
tamo gdje pop ne zvoni,
neka se smiri kao što se vjetrovi smiruju.
Nakon bajanja bolesniku se daje da tri puta otpije iz te vode, a ostatkom se opere. Poslije toga, vjeruje se, živak će napustiti bolesnikovo tijelo.