Prva magijska moć: IMENA DŽINNOVA

Za svakog maga ili čarobnjaka najbitnija stvar je poznavati imena duhova kako bi upravo preko njihovih naziva stekao kontrolu nad džinnima. Nemoguće je nad nekim imati uticaj ili stupiti u kontakt ukoliko se ne poznaje ime onog kome se trebaš obratiti. Paljenjem tamjana i ponavljanjem nekog džinnskog imena moguće je dozvati demona i potčiniti ga svojoj volji.

U nastavku teksta navest ću najistaknutija imena džinnskih kraljeva, njihovih plemena, imena pojedinih muslimanskih ali i jevrejskih i kršćanskih vladara džinna.

Od džinnskih plemena među najpoznatijim su: Beni al Qumkam, Beni Numan, Beni Qajan, Beni Dehman i Beni Gajlan.

Iblisova djeca su: Al Šemaška al-Gauun, Al Tamatima (stanovnici smetlišta i ruševina), Al Danahiši (neki od njih su zaraženi jugom), ima ih jako mnogo a vlast nad njima posjeduje kralj Al Ahmaru, te Hamrini.

Od najvećih plemena odnosno najbrojnijih, među koje pripada kralj Mejmun Aba Nukh al Majamin su ova: Mejmun Alsuhabi, Mejmun Al Sejaf, Mejmun Al Gauss, Mejmun Al Gamami, Mejmun Al Tarak, Mejmun Al Asuad, Mejmun bin Salit, Mejmun Al Gataf… Zapravo, njih je jako mnogo i gotovo ih je nemoguće sve nabrojati.

Postoje četiri velika džinna, koja se još zovu i Četiri Glave, a to su Mazer, Kamtam, Qaswarah i Tajkal. Njih nazivaju i očevima džinnova.

Interesantan je i njihov opis.

Mazar je opisan kao starac sa turbanom na glavi, tijela prekrivenog biserima i rubinima.

Kamtam je starac s zlatnim perom i srebrnom mastionicom.

Qaswarah je starac koji ili se kreće ili stoji i priča, on vlada i dominira sa svime oko sebe, uglovi i brda se tresu i drhte pred njim.

Taykal je starac čiji govor zapali sve velove i zle džinne.

Kraljevi džinna su nekih od slijedećih:

Abdullah Al Muzeheb – vladar nedjelje – obučen je u zlato i na glavi ima zlatnu krunu.

Murrah ili Mura je vladar ponedjeljka.

Aba Muhriz Al Ahmar kralj je koji vlada utorkom.

Šamhureš je kralj koji vlada nad četvrtkom, u džinnskom svijetu on je sudac i oblači se u bijelu odjeću.

Iblis je najvažniji od svih demonskih bića. Egipatski filolozi izvode ime Iblis iz korijena B-L-S “nema šta očekivati”, jer Iblis ne može ništa očekivati od Allahove milosti (Ablasa – biti bez nade). Pojedini teolozi smatraju da je Iblis u početku bio melek, drugi da je on sin džinna (ibn al-Gann), te da je odveden na nebo kako bi mu se pružilo obrazovanje i nauk. Tu je Iblis dobio ime Azazil ili Al-Hakam. Kako su na početku stvaranja džinni naseljavali Zemlju desilo se veliko krvoproliće među njima pa je Iblis poslat s mnoštvom meleka da smiri rat gdje se dokazao kao vrlo spretan. Prema trećem mišljenju Iblis pripada zemaljskim džinnima, što dokazuje njegovo ime Al-Hakam (sudac), pošto ga je Allah slao da sudi džinnima. Tada je Iblis bio vrlo mlad, sa tek 1000 godina, no čim je bio stariji uzoholio se i potpirivao nemir i pobunu među džinnskim plemenima.
Protjerivanjem prvih ljudi iz dženneta počinje neprijateljstvo između Iblisa i čovjeka. Iblis postaje Otac džinnova ili Abu al-Ginn, kojemu je primarni zadatak da skrene ljude s puta vjere. Iblis zapravo želi ljude voditi kroz Đalam al-Mittal tojest svijet iluzija. Također, Iblis je hermafrodit. On ima svoje kraljevstvo na jednom udaljenom ostrvu usred mora, gdje svaki dan izbaci iz sebe po 300 hiljada jaja iz kojih se izlegu džinni i odlaze po svijetu napadati ljude.

Pretpostavlja se da egzistira 70 grupa (vrsta) džinna te da svaka od njih broji 70 000 džinnskih plemena. Navodno su toliko gusto naseljeni da kada bi pala igla s neba pogodila bi nekoga od njih. Jedni od tih grupa zovu se Taguti i oni se nalaze na svim mjestima gdje ima krvi. Čim se prolije i najmanja kapljica krvi stvorit će se pored nje brzinom većom od olujne munje. Odmah do njih su Ifriti čije je prebivalište obično među visokim stablima i trnovitim rastlinjem, dok se neki odmaraju u brdima i napuštenim predjelima. Na onim mjestima gdje je njihova koncentracija veća intenzivniji je i uticaj na ljude koji tu ili u blizini žive.

Arapska riječ ginn dolazi iz korijena “ganana-ganna”, u značenju: sakriti ili prekriti. Međutim, iako nevidljivi oni se ljudima mogu prikazati u raznim oblicima, najčešće u formi čovjeka, ptice, psa, mačke, zmije… Kada uzmu oblik čovjeka tada ih boja očiju odaje, naime, potpuno su crvene. Svaka džinnska grupa ima svoja karakteristična obličja u kojima se prikaziva ljudima: džinni po imenu Amrad vole uzeti zmijski izgled, Ifriti su skloni izgledati kao krilata čudovišta a recimo Amiri svojim izgledom podsjećaju na patuljke, itd.

Kod prizivanja džinna, u svrhu čaranja, mag mora biti prljav, neokupan, ili čak umrljan spermom i menstrualnom krvlju. Čim ponovi pred zapaljenim tamjanom određeni broj magijske zakletve, čiji je sadržaj prepun imena demonskih poglavara, pred njim se pojavljuje džinnska spodoba, sluga te zakletve. Većina sihirbaza ili magova ne želi se suočiti sa stvarnim inkarnativnim izgledom džinna pa se želja ili naredba izgovori u mračnoj sobi i ona se zatim napusti. Ponekad se zna desiti da džinn uobliči svoje pojavljivanje u liku životinje ili crne ljudske siluete ili se u tami prostorije začuje njegov tihi glas kao šapat. Ovakvi slučajevi klasični su za rituale brze magije ili one na daljinu. U prilikama kada mag čaranje obavlja nad ličnim stvarima svoje žrtve, poput neoprane odjeće, džin se ne pojavljuje već podstaknut mirisom ličnih stvari žrtve traži je i napada.

Dim tamjana je “hrana” kojom se podmićuju džinni da sarađuju sa magom.