Porijeklo navedenog može biti živčano, psihofizičko ili telepatsko. Što se tiče onih trzaja uzrokovanih živcima, poznato je da neuralna struja prolazi kroz sve organe i periferna područja tijela. Neprimjetni, ali intenzivni, živčani impulsi na svom putu nailaze na oslabljenu tačku i tu se sudaraju, uzrokujući bol ili lagane trnce, bez većih posljedica. Kod psihofizičkih uzroka znamo da psihički, emocionalni ili psihološki poremećaji uzrokuju fiziološke teškoće u materijalnom tijelu. Što se tiče telepatskih prijema, sigurno je da kada odašiljemo misao, ona može, ovisno o intenzitetu, izazvati fluidni oblik koji nas okružuje ili usmjerava prema cilju ili čak luta svemirom u potrazi za metom koja je dočekuje, privučena zakonom afiniteta. Ako putuje zrakom, luta u obliku moždanih valova sve dok ne pronađe drugi receptivni mozak, koji je usklađen s izvornim mozgom, sposobnim percipirati ideju.
Svaki put kada osjetimo bol, odašiljemo bolnu manifestaciju u obliku jadikovke, i ta senzacija, iako smanjenog intenziteta, miješa se s mislima, putuje prostorom u obliku valova, impresionirajući drugi um koji vibrira na isti mentalni način, odnosno frekvenciju, kao osoba koja ju je stvorila. U stvarnosti, ne postoje dvije persone koje vibriraju na potpuno jednak način, kao što ne postoje dva potpuno identična otiska prsta. Dokaz za to leži u činjenici da pas nanjuši predmete koji pripadaju određenoj jedinki koju želi locirati, ide za njom, izuzetno preciznim njuhom koji posjeduje, otkrivajući je gdje god se nalazila. To je uobičajeni postupak koji koriste policajci s dresiranim ovčarskim psima, pa čak i lovci s lovačkim psima.
Objašnjenje je da progonjena osoba napušta mjesta kroz koja prolazi prožeta svojom individualnom vibracijom, poput osebujnog, nepogrešivog radioaktivnog traga, jer bi ga, inače, životinja mogla asimilirati s tragom druge osobe. Progonjeni mogu presjeći te vibrirajuće otiske stopala ako prijeđu rijeku ili potok, jer to prekida oscilirajući otisak stopala, što u finišu zbunjuje psa. Ova posljednja činjenica objašnjava zašto ljudi u afro-brazilskim religijama, kada se žele riješiti negativnih stvari, bacaju ih natopljene lošim tekućinama u tekuću vodu, jer na taj način prekidaju izravni kontakt sa zlom energijom koju za sobom povuče i odnosi riječna struja.
Unatoč ovoj vibraciji specifičnoj za svaku osobu, bol ili trzaj se prenosi i prima u slučaju da dvije osobe vibriraju u istom rasponu ugađanja, to jest unutar ograničene frekvencijske zone, nalik Hercovim (Hertzovim) valovima koji, prenošeni radio emisijom, prolaze kroz vazduh bez spajanja jedni s drugima. Radio prijemnici ih slabo hvataju jer njihovi promjenjivi kondenzatori podešavaju radiodifuznu stanicu. Naime, uređaj hvata te impulse, pretvarajući ih u čujne zvučne valove, kroz ventile pojačala. Također kada primimo impulse – misli, one djeluju u našem umu, pretvaraju se u živčane impulse i šalju u sve dijelove organizma, utiskujući se u organ, mišić ili živac identičan onom iz kojeg potiču, od one osobe koja ih je odaslala.
Misli ili ideje dobrote, ljubavi, razumijevanja, optimizma, milosrđa, itd., predstavljaju vibracije vrlo visokih frekvencija, dok su sve manifestacije mržnje, osvete, zlobe, klevete i drugoga, valovi niskih frekvencija. Ovisno o jednom i drugom, da postanu više ili niže snage, moć i priroda odašiljućeg uma, sposobna je uticati na mozak druge osobe, čiji afinitet mora biti identičan izvornom. Ali, kada odlutaju i ne pronađu metu gdje bi se mogle akumulirati, uvijek se vraćaju svom izvoru i ostaju stvarajući kružne reakcije koje uključuju sam mozak pošiljatelja.
Time se potvrđuje istinitost one narodne tvrdnje „da se vradžbina uvijek okrene odnosno vrati onome ko ju je napravio“. Naravno, ukoliko je meta magijskog napada zaštićena hamajlijom ili posjeduje jaču energiju i vibraciju od one koja joj je upućena.