27.07.2021.

Otrov kao magija: ŽIVA

Kategorija: MAGIJA

Od ubojite moći živka (Quecksilber) strahovale su brojne generacije u Bugarskoj. Za neke magijom oživljena kap žive a za druge noćni demon koji donosi zlo i bolest. Kako god bilo živak je sijao smrtni strah. On se odrazio i u kletvama od kojih je najpoznatija: „Neka te živak popije!“. Živa je riječ perzijskog porijekla, dolazi od zhivah ili jivah, iz korijena zi – koji znači “živa, živjeti”. Riječ koriste Arapi, Turci i Južni Slaveni.

O magiji sa živom možemo sa vremena na vrijeme pročitati poneki novinski članak koji je standardno napisan u formi senzacionalizma iz čijeg se sadržaja ne može ništa informativno saznati niti dokučiti. Razlog tome se krije i u činjenici da je ova tema tabuisana i skoro je nemoguće pronaći nekog upućenog ko bi mogao kazati nešto podrobnije o ovom segmentu bugarske magijske tradicije.

Ono što se pouzdano zna jeste da je riječ o jednom od najopakijih oblika magije na Balkanu koja se izvodi uz pomoć kapljica žive. Prema dostupnim podacima vračanje sa živom izvorno potječe sa teritorija Irana i susjednih arapskih zemalja od kuda je preko Turske došlo u Bugarsku i raširilo se u okolne zemlje, posebno po Rumuniji i istočnoj Srbiji.

Kako to smatraju bugarski etnolozi upotreba žive ili živka u svrhu vračanja datira još iz 11.vijeka. Prvo dokumentirano spominjanje nalazi se u opisu svećenika Libenova koji tu magijsku rabotu naziva „naprašane na živak“. Opisuje se ovim riječima: „ crveni kamenčići, kupljeni od koluški kadina (Turkinja) , koji ako se bace u odžak dušmanina umorit će ga“.

Etnolog Jordan Zahariev za riječ „živak“ naveo je nekoliko značenja kroz njegovu magijsku upotrebu navodeći između ostalog i podatak kako se koristio i kao glavni sastojak za liječenje sifilisa i tuberkoloze.

Do metalnog živka su babe vračare obično dolazile kupujući ga u staklenim bocama od Turkinja i vlaški Cigana. Kada bi im dospio u ruke vračare su živak koristile na razne načine, ako je u službi crne magije onda se obajana kap ostavljala na pragu neprijatelja sa zapovijedi živku da uđe i umori tog i tog čovjeka. Osim navedenog načina živak se rano ujutro ostavljao na gumnu i slično.

Navodno, prema riječima bugarskih vračara, ali i običnog naroda, kap žive bi ušla u imenovanu kuću i kretala se tajno, izbjegavajući ljudske poglede. Njen cilj je bio da dođe do kante sa vodom iz koje čovjek kojeg je imenovala vračara pije vodu. To se sve događalo noću. Uspije li u svom naumu živak će zajedno sa vodom dospijeti u tijelo čovjeka i od tad kreće sa uništavanjem zdravlja i psihe svoje žrtve. Kada se čovjek otruje živkom on obično ima niz simptoma od kojih su najupečatljiviji metalni okus u ustima i bol ispod rebara.U vrlo kratkom vremenu, godina ili dvije, ukoliko se ne poduzmu iscjeliteljske mjere čovjek može i umrijeti.

Kroz vijekove narod vjeruje da u onoj kući u kojoj se pokaže živak nije na dobro – u njoj više nema hajra; upravo iz tog razloga česta su bila preseljavanja u drugu kuću. Po pravilu više se niko nije vraćao u stari dom i on bi vremenom potpuno opustio i oronuo. No pošto većina seljaka nije imalo mogućnost da se preseli poduzimale su se kontra-mađijske operacije kako bi se otjerao i neutralizirao pogubni utjecaj živka tako što se on posipao sa pepelom iz ognjišta.

Živak je otrov ali navodno i protuotrov. Volšebnu moć da promjeni svoju toksičnu narav živak ima kada ga iskusna vračara obaje uz pomoć tajnih basmi. Obajani živak se daje bolesniku kada treba liječiti strah ili istjerati onaj drugi otrovni živak iz tijela bolesnika. Isto tako basmom programiran živak može postati hamajlija ako se u izbušenu rupicu na lješniku ulije kap i zatvori sa voskom. Nosi se kao medaljon i ima svrhu da liječi ali i sačuva čovjeka od budućih eventualnih napada.

Najpoznatija iscjeliteljka u Kostendilu bila je prema etnološkim zapisima jedna bula, poznata pod imenom Hadžinica. Ona je u liječenju od živka koristila metodu gašenja živog ugljena u posudi sa vodom kojom bi nakon toga napojila bolesnika. Nakon toga bi bolesnika upućivala gdje, na kojem mjestu, i pod kojim drvetom da se opere sa ostatkom vode. Uz to bi svakom bolesniku davala šiitsku hamajliju ili zapečaćen lješnik, napunjen sa živom.