Osim ljubavnih vradžbina jako su popularne, ali i tražene, čarke za uklanjanje i uništavanje rivala ili neprijatelja; bilo da je riječ o nekome iz familije, komšiluka ili iz drugog grada. U tom kultu čaranja i bajanja podjednako su zastupljena oba spola pa srećemo koliko muških toliko i ženski crnomagijaša. No, dok su muškarci skloniji talismanskoj nauci žene su odanije prirodnoj magiji.
Možda upravo zbog toga vračare najviše koriste žabe u nanošenju zla drugim ljudima. Čim uhvati žabu ona joj daje ime žrtve a potom je premaže katranom, veže za jednu nogu i nosi u sobu, u koju niko ne ulazi, gdje je okači u dimnjak. Svaki dan je polijeva s malo vode pritom joj ne dajući ništa da pije ili jede. Nakon sedam dana, od početka čaranja, rival pozeleni, požuti i oboli. Međutim, osmi dan je presudan po život čovjeka na kog se vještica namjerila. Naime, ako prestane sa polijevanjem žabe i ostavi je da umre, umrijeće i osoba koja je meta čaranja. No, ukoliko misli da je dovoljno kaznila to lice, vještica će skinuti žabu i baciti je u kantu sa vodom čime čarolija prestaje.
Kada magiju izvodi muškarac onda je i samo čaranje pomalo drugačije. Na crvenom papiru vrač ispisiva imena kraljevskih džinna, a zatim taj papir presavije na što manji oblik i ugura ga živoj žabi u usta, koja nakon toga zašije koncem. Nesretnu životinju objesi za lijevu stražnju nogu na dimnjak ili neko drugo tajno mjesto te tamo ostavi da ugine. Nedugo nakon toga ciljana osoba oboljeva i umire. Ako je namjera čaranja blaža, on s vremena na vrijeme spusti žabu na zemlju i polije je vodom. Dok traje čaranje niko ne smije ulaziti u prostoriju u kojoj se ono odvija inače će, navodno, izgubiti zube.
STRAŠNA GALERIJA SMRTI
U alžirskoj magiji zaista postoji mnogo sihira kojima se izaziva nesreća, bolest ili smrt kod željene osobe. Posebno su popularna čaranja sa pokojnicima. Ako vrač ili vračara uspiju doći do malo krvi svoje žrtve oni njome namažu po tabanu lijeve noge mrtvaca nakon što se on okupa. Nedugo nakon ukopa tog mrtvaca dotična osoba, žrtva ove čarke, postaje anemična, mršavi, oboljeva i umire jer je, po riječima vrača, duh mrtve osobe ispija i polako ubija.
Slično čaranje se čini kada svekrva želi snahu učiniti sterilnom. Ona joj tajno ukrade korištene tampone i njenom menstrualnom krvlju istrlja genitalije mrtvaca.
Ukoliko je vještica dobila molbu da učini neki bračni par nesretnim, tojest da se doslovno svađaju svaki dan, ona traži malo kose od oba supružnika kako bi te dlake stavila na glavu mrtvaca. Zbog njene vradžbine supružnici će živjeti u svađi jedno sa drugim, toliko dugo sve dok one dlake na lobanji mrtvaca ne istruhnu i pretvore se u prah.
Kada alžirska vještica želi uništiti nečiju stoku onda uzme malo sline iz usta krave ili ovce svog neprijatelja i potajno je razmaže po kovčegu mrtve osobe. Dok lijes ne istruhne bez očitog razloga krepavat će stoka njenog neprijatelja.
U kultu čaranja i bajanja alžirskog naroda jako je cijenjen pas crne boje koji se smatra džinnskim slugom. Kada se kani uništiti neka osoba onda se taj pas zatvori u sobu i da mu se komad hljeba u kojem ima malo muškog sjemena ili ženine menstruacije (ovisno čija se smrt želi) u vremenu dok Mjesec opada. Čim pas izvrši nuždu taj se izmet sakupi, osuši i usitni, a dobijeni prah se miješa s hranom koju će jesti osoba čija se smrt želi. Jednostavnija od ove čarke je da se nabavi malo krvi od mrtvaca i njome pomaže po pupku žrtve dok spava. Navodno, ova magija izaziva brzu smrt.