OD ZAPISA DO HAMAJLIJE

Za simbole koji se nalaze u tekstu tilsuma vjeruje se da su nazivi i oblici samih duhovnih bića koji se aktiviraju i potčinjavaju određenim radnjama.

Postoji na desetine načina spravljanja zapisa a možda među najzanimljivijim je onaj kada se transmutacijom slova i brojeva dođe do imena tri duhovna vladara koja se potom unose u sadržaj tilsuma. Pošto se napravi zapis se objesi na crvenom koncu o granu nara i uz dim tamjana ponavlja se precizan broj puta prizivanje duhovnih vladara. Kada se tilsum počne sam od sebe okretati u krug to je finalni znak da je zapis aktiviran i da će ispuniti svoj zadatak – odnosno ono zbog čega je napravljen.

Hodžini zapisi

Moč tilsuma je stvarna i on ima svoj specifičan magijski uticaj, no, da li će tekst zapisa biti aktiviran ovisi isključivo o onome ko stvara tojest piše tilsum. Kako je do sada predočeno sasvim je lako zaključiti da bi se načinio djelotvoran tilsum ispisivač mora ispuniti desetak pravila poput preciznog lunarnog i astrološkog tajminga, odabira mirisa, boje papira, mastila, zakletve ili zaziva, strane svijeta i ostalog. Osim podrobne upućenosti u talismansku nauku ispisivač mora imati i unutarnje kvalitete te bojati se Boga i svog znanja. Zapravo želi se apelirati na zdrav razum i altruizam kako bi se izbjeglo zlo djelovanje.

Tilsumi se pišu za različite svrhe i namjene koje mogu biti dobronamjerne ili loše, što je uostalom odabir samog čovjeka i njegove naravi a nikako spiritualnog svijeta. U društvu uvijek postoji ta pogrešna predodžba kako džini i šejtani napadaju i navode ljude na zlo mada je prava istina da ljudi rade zlo jedni drugima i kao takvi opasniji su za sami sebe od bilo kojeg duhovnog bića. Naime, kako je već rečeno, kroz zapise se duhovna bića doslovno prisiljavaju na poslušnost i zbog toga odgovornost za neko eventualno zlo nije njihova nego ljudska.

U bosanskoj tradiciji hodžinim zapisima se uvijek pribjegavalo u izvanrednim prilikama kada je trebala pomoć za bolesnog čovjeka ili domaću životinju, nafaku, ili pak ljubav. Poznato je iz raznih kazivanja kako su mladići i djevojke često koristili moć ljubavnih tilsuma noseći ih uza se ili stavljajući one minijaturne ispod jezika kada bi ašikovali sa onom osobom koja im se sviđa. Ako bi se mimo njene volje željela pridobiti nečija ljubav onda su se dva ljubavna tilsuma postavljala na mladi petak da između njih prođe željena osoba. Čim bi ona prošla zapisi su se sastavljali, stavljali jedan uz drugi, i nosili uza se ili zakopavali pod kućni prag.

Nekad su se ljubavni zapisi ušivali u odjeću, zapaljivali a onda njihov prah bacao u vjetar ili zakopavali u zemlju. Nije bio rjedak slučaj da se u cilju povratka muža ili žene tilsum vješao na drvo kako bi ga vjetar pomjerao. Često su zapisi imali ulogu bračnih posrednika zbog svoje sposobnosti mirenja zavađenih supružnika ili pak animiranja kućne sloge i mira u familiji. Zbog svega toga, a i mnogo čega drugoga, u Bosni i Hercegovini zapisi su bili izuzetno popularni i traženi među pripadnicima svih vjera često kao zadnja nada i spas. Iako je danas mnogo manje nego prije onih pojedinaca vještih u talismanskoj magiji interes za zapisima na istoj je razini, što samo po sebi dovoljno svjedoči koliko prema njima bosanski narod gaji tradicionalno povjerenje.