Osim u Iranu, Nowruz se slavi i u Afganistanu, Tadžikistanu, Azerbejdžanu, Uzbekistanu, kurdskim regionima (Irak, Turska, Sirija) te dijelovima Indije i Pakistana. UNESCO ga je proglasio nematerijalnom svjetskom baštinom.
Prije novogodišnjeg praznika radi se temeljno čišćenje doma (khaneh tekani), što u simboličnom smislu predstavlja ulazak u novu godinu bez “starih tereta”.
Haft-Seen sto
Porodica postavlja poseban sto sa 7 simbola koji počinju slovom “S” na persijskom. Ono što se najčešće može vidjeti na prazničnoj trpezi su:
Sabzeh – proklijala pšenica ili sočivo (obnova, rast).
Samanu – slatka pasta od pšenice (snaga).
Senjed – sušena maslina ili plod (ljubav).
Seer – bijeli luk (zdravlje).
Seeb – jabuka (ljepota).
Somagh – sumak (izlazak Sunca, strpljenje).
Serkeh – sirće (mudrost, vrijeme).
Često se dodaje ogledalo (refleksija), svijeće (svjetlost). jaja (plodnost), zlatna ribica (život), svete knjige ili poezija Hafeza.
Nowruz se kao praznik dolaska proljeća obilježava u velikom obimu i posvećen je radosnom događaju — završetku zime i dolasku proljeća. U drevnom Babilonu ovaj praznik se slavio 21. dana mjeseca Nisána (mart, april) i trajao je 12 dana. Svaki od tih 12 dana imao je svoje rituale (obrede), svoje svečanosti i zabave. U prvim pisanim izvorima navodi se da je Nowruz nastao 505. godine prije nove ere.
Slavi se posljednje srijede prije Nowruza. Ljudi skaču preko male vatre uz reči koje simbolično znače: “Dajem ti svoju slabost, uzimam tvoju snagu.” Na ovaj način ljudi se čiste od negativne energije.
Prvih 12–13 dana su familijarne posjete, pokloni djeci i novac kao blagoslov za novu godinu.
Trinaestog dana svi izlaze u prirodu. Sabzeh (proklijalo zrno) se baca u vodu – simbolično puštanje stare energije.
Buđenje prirode i života počinje s Nowruzom ili Novruzom. Azerbejdžanski narod ga svečano obilježava i počinje pripreme najmanje četiri sedmice unaprijed. Tako se svakog utorka obilježavaju: Vodena srijeda, Vatrena srijeda, Vjetrovita srijeda i Zemljana srijeda. Prema narodnom vjerovanju, prve srijede obnavljaju se vode i vodeni izvori, druge se budi vatra, treće vjetar, a četvrte Zemlja — što najavljuje dolazak proljeća. Ovo vjerovanje je veoma slično bosanskoj predaji o “padanju džemri”, uz čiju se pomoć priroda budi i zima pretvara u proljeće.
Novruz je bogat drevnim tradicijama i igrama. Među starim običajima su „Hidir Iljas“ (simbol plodnosti i cvjetanja), „Kos-kosa“ — šaljiva narodna igra (simbol dolaska proljeća) i proricanje sudbine.
Postoje zanimljive tradicije vezane za vodu i vatru. Azerbejdžan je zemlja vatre i posjeduje bogate običaje povezane s vatrom, koja simbolizira pročišćenje. Pale se lomače i uoči Novruza, na posljednju srijedu, svi — bez obzira na dob i spol — trebaju preskočiti vatru sedam puta (ili jednu vatru sedam puta, ili sedam vatri po jednom). Prilikom skakanja izgovaraju se riječi: „Moja žutina tebi, tvoja crvenina meni.“ Vatra se nikada ne gasi vodom. Kada se sama ugasi, mladi pokupe pepeo i iznesu ga izvan kuće. To simbolizira da se sve nesreće porodice odnose zajedno s pepelom.
Pročišćenje vodom povezano je s njenim stvarnim značenjem. U Novoj godini preskakanjem tekuće vode simbolično se sapiru grijesi protekle godine. Također, posljednje večeri stare godine članovi porodice prskaju jedni druge vodom prije spavanja. Prema vjerovanju, posljednje srijede navečer sve tekuće vode zastaju i svi im se poklanjaju, čak se i drveće navodno savija prema zemlji. Ako bi neko na Novu godinu popio tu vodu, vjerovalo se da će biti zaštićen od bolesti tokom cijele godine.
Vrhunac Novruza nastupa kada stara godina preda svoja ovlaštenja novoj. U tom trenutku, prema starom običaju, u čast Novruza ispaljuju se plotuni iz topova i pušaka. Još u 19. stoljeću N. Dubrovin je pisao da se dolazak proljeća u Azerbejdžanu najavljivao plotunima u gradovima i selima. Adam Olearius, koji je 1637. godine prisustvovao proslavi Nowruza, zapisao je da je astrolog, koristeći astronomske instrumente i sunčani sat, odredio trenutak izjednačavanja dana i noći i objavio: „Nova godina je stigla!“ — nakon čega su počeli plotuni i muzika s gradskih kula i zidina, čime je započeo praznik proljeća.
Azerbejdžanci veliku pažnju posvećuju prazničnoj trpezi. Na stolu treba biti sedam jela čiji nazivi počinju slovom „S“. Tu su i sumak, sirće, mlijeko, sjemenična trava (sjemeni), zelje i drugo. Na sto se postavljaju i ogledalo i svijeće, a na ogledalo obojena jaja. Sve to ima simbolično značenje: svijeća predstavlja vatru i svjetlost (koja štiti od zlog pogleda), a ogledalo je simbol jasnoće.
Prema tradiciji, prvog dana praznika svi trebaju biti kod kuće. U narodu se kaže: „Ako na praznik nisi kod kuće, sedam godina nećeš biti u svom domu.“ Nekada se kućna vrata nisu zaključavala. Prve noći Nove godine svjetla se ne gase, jer ugašena vatra ili svjetlo simboliziraju nesreću.
Tokom Novruza seljaci su prema vremenskim prilikama tih dana predviđali kakva će biti godina — sušna ili kišovita, te koliki će biti prinosi. Prema tradiciji, prvi dan Novruza predstavlja proljeće, drugi ljeto, treći jesen, a četvrti zimu. Ako je prvi dan bez vjetra i kiše, očekuje se povoljno proljeće za poljoprivredu; ako je kišovit i vjetrovit, takvo će biti cijelo proljeće. Preostala tri dana nagovještavaju kakvi će biti ljeto, jesen i zima.
Na perzijskom:
Nowruz Mobarak! (نوروز مبارک) što znači: Sretan Nowruz!
Često se kaže i: Sale No Mobarak! to jest Sretna Nova godina!
Na azarbejdžanskom:
Novruz bayramınız mübarək! – Sretan vam Novruz!
Kraće: Novruz mübarək!
Na turskom:
Nevruz Bayramınız kutlu olsun! Neka vam je blagoslovljen Nevruz!
Na kazahtstanskom:
Наурыз құтты болсын! (Nauryz qutty bolsyn!) – Sretan Nauryz!
Na uzbekstanskom:
Navroʻz bayramingiz muborak bo‘lsin! – Sretan Navruz!
Na kirgiski:
Нооруз майрамыңыз менен! (Nooruz mayramyñyz menen!) – Sretan Nooruz!