Noć svetog Andrije: čarolije, gatanja i mala čuda (29/30.novembar)

Noć između 29. i 30. novembra, poznata kao noć svetog Andrije, oduvijek je bila obavijena magijom, tajnama i tihim narodnim vjerovanjem da se baš tada otvaraju putevi prema nevidljivom svijetu. U mnogim evropskim zemljama ova noć bila je posvećena bajanju, ljubavnim čarolijama, proricanju sudbine i prizivanju budućeg suđenika. I na Balkanu, kao i širom Evrope, djevojke su kroz razne rituale pokušavale otkriti ime, izgled ili znak budućeg muža — ili makar jedan mali trag sudbine.

Noć svetog Andrije jedna je od rijetkih tokom godine kada se, po narodnom vjerovanju, granice između vidljivog i nevidljivog stanjuju. Oko kuća se stavljao bijeli luk protiv duhova i vukova, iscrtavale su se zaštitne oznake i palile svijeće za mir i blagostanje. U ovoj noći narod je oduvijek kazivao kako vještice imaju najveću moć a gatanja su najistinitija. Stoga i ne čudi mnoštvo ljubavnih proricanja koje su djevojke širom Evrope prakticirale ne bi li doznale svoju budućnost.

U pojedinim dijelovima Austrije, mlade žene bi se u noći Svetog Andrije potpuno razodjenule, pile vino i izgovarale posebnu molitvu – Andreasgebet. Zatim su udarale slamnati dušek vjerujući da će tako dozvati muškarca koji im je suđen, da im se javi u snu ili znaku.

Češke i slovačke djevojke su na papiriće pisale imena potencijalnih prosaca, zamotavale ih u komadiće tijesta zvanog halušky i kuhale ih. Kolačić koji bi prvi isplivao na površinu otkrivao je ime budućeg muža.

U Poljskoj se pod jastuk stavljalo više papirića sa muškim imenima. Ujutro se izvukao prvi — to je ime suđenog. Osim ovoga praktikuje se i slijedeći ritual:  djevojke bi nad posudom vode puštale ljuskicu oraha s upaljenom svjećicom, dok je na rub posude bio papirić sa imenom željene osobe. Ljuskica koja bi otplovila do imena i zapalila ga — označavala je prvog, istinskog prosca.

U njemačkoj tradiciji najkorišteniji rekvizit za proricanje u ovoj noći je vosak svijeće koji se  topio i propuštao kroz ključanicu u hladnu vodu. Oblik stvrdnutog voska tumačio se kao simbol zanimanja ili osobine budućeg partnera.

Škotske djevojke su  bacale cipelu prema vratima. Ako je vrh bio okrenut ka izlazu — udaja je blizu. Ako se okrenula prema unutra — ostaje se još godinu dana u roditeljskom domu.

Bog u obličju vuka

U narodnoj tradiciji, praznik svetog Andreja (30. novembar), poznat je i kao „Andrei-de-iarnă“ ili „glava zime“ pa samim time najavljuje njen početak. Vrlo je evidentno da je kršćanski praznik svetog Andreja zamijenio neku važnu predkršćansku božansku figuru povezanu s vukom; naime, ovaj praznik je i danas u rumunjskim selima poznat kao „Dan vukova“. Andrej i Petru, apostoli iz Biblije, u rumunjskom folkloru postaju zaštitnici vukova. Tokom praznične noći oslobađaju se mračne sile — strigoi i vukovi, što je u potpunosti stavlja pod magijski uticaj.  Životinje, posebno vukovi, dobijaju neobične moći (iako se vjeruje da vuk ne može okrenuti vrat, u noći svetog Andreja navodno se tvrdi da može vidjeti sopstveni rep). Ljubavne čarolije tada najlakše uspijevaju (djevojke prizivaju sv. Andreja da im pokaže budućeg muža), dok strigoi, vukodlaci i izgubljene duše hodaju svijetom.

Rumunjska praksa u noći svetog Andreja

Djevojke su mijesile veoma slanu pogaču i jele je prije spavanja. Muškarac koji im u snu donese vodu bio je protumačen kao suđeni muž.

Svaka djevojka zasadi po jedan čen bijelog luka u malo tijesta. Čen koji najbrže nikne predstavlja vrijednog, zdravog i dobrog budućeg muža.

U zdjelu se naspe devet šoljica vode i ostavi ispod ikone preko noći. Ujutro, ako se posljednja šoljica ne napuni — još nije vrijeme za udaju.

Djevojka stavlja 41 zrno pšenice pod jastuk. Ako sanja da neko pokušava ukrasti zrna — to je znak da će se uskoro udati.

Uz uskrsnu svijeću i tihu molitvu, djevojke su u ponoć gledale u mirnu vodu bunara. Ako se površina zatitra — vjerovalo se da su djevojci pokazani obrisi budućeg muža.

Noć kada vampiri piju krv ljudima

Mnoga su narodna vjerovanja vezana za prazničnu noć svetog Andreja. Kao i kod drugih velikih praznika, vjerovalo se da poštivanje običaja donosi:
zdravlje (na ovaj dan se ne radi, da niko iz kuće — ni ljudi ni stoka — ne bi bio povrijeđen ili napadnut od zvijeri),
prosperitet (ko želi da izbjegne gubitke, ne smije nikome ništa posuđivati),
ispunjenje želja (ko želi brak, ozdravljenje ili sreću, treba bar pola dana da posti),
predviđanje vremena (ako je te noći pun Mjesec i nebo je vedro, zima će biti vlažna; ako je nebo tamno ili pada kiša/snijeg — očekuje se obilna, duboka zima).

Noć sv. Andreja poznata je i kao Noć strigoia. Strigoi i strigoaice mogu biti duhovi mrtvih ili živi ljudi čije duše lutaju te noći, nanoseći štetu ljudima i životinjama, pa čak i pijući krv žrtvama. Zbog velikog straha od strigoia, ljudi su koristili mnoga zaštitna sredstva — najvažnije je bijeli luk. Toga dana su ga jeli ritualno, mazali njime tijelo, također pomazali vrata, prozore, dimnjak, stoku (krave, ovce, koze). Pobožni ljudi bi se u sumrak molili pred ikonama za Božiju zaštitu.