NIJE SVIJET POSTAO OD RIJEČI NEGO OD ZVUKA (drugi dio)

Za razliku od zapadne tradicije, gdje slova imaju pojmovnu ili psihološku simboliku, u vedskoj misli svako slovo (ili tačnije: fonem, vibracija) ima kosmičku funkciju — ono je emanacija stvaralačke sile (śabda), odnosno Božanskog zvuka. Dakle, u Vedama se ne kaže da je “riječ stvorila svijet”, nego da je zvuk sam svijet. Odatle i mantra “Śabda Brahman” – Zvuk je Bog.

U vedskoj misli, slovo nije znak – ono je energija. Svaka vibracija otvara određeni nivo postojanja: samoglasnici su duh (unutrašnji dah) dok su suglasnici materija (oblik daha). Stoga je, zapravo, cijela sanskrtska abeceda (devanāgarī) mapa svijesti: počinje od najdubljeg glasa u grlu (A, KA) i završava na usnama (MA), što simbolično znači – svemir izlazi iz tišine i vraća se u tišinu kroz govor Boga.

VEDSKA (SANSKRITSKA) SIMBOLIKA SLOVA – ENERGIJA STVARANJA

A – Izvor, Brahman, početni dah

Prvo slovo, prvi zvuk, A je korijen svih glasova.
U Vedama označava praiskonski dah stvaranja, prvu vibraciju koja izlazi iz tišine.
– Simbol: Brahma, stvoritelj.
– Element: eter (ākāśa).
–  Predstavlja svjesnost, buđenje, početak svakog “ja jesam”.

Ā – Svjetlost svijesti

Dugi A (ā) širi izvor u beskonačnost.
To je produženi dah božanske svijesti, znak prosvjetljenja i širenja iznutra prema van.
– “A” stvara, “Ā” osvještava.

I / Ī – Kretnja, tok, inteligencija

Zvuk “I” teče poput struje.
To je Šakti, božanska ženska energija koja pokreće stvoreni svijet.
– Simbol: Sarasvatī, boginja znanja i govora.
– Element: voda.
– Inteligencija, intuicija, tok energije, kreativnost.

U / Ū – Životni dah, održavanje

Zvuk “U” zatvara u krug — simbol zaštite i održanja.
Povezan je s Višnuom, koji održava kozmos.
– Element: zrak / prostor.
– Harmonija, ravnoteža, unutrašnji mir.

E / AI – Spoznaja, jedinstvo

To su složeni samoglasnici — dvojnost koja se sjedinjuje u mudrost.
– Simbol: Guru, onaj koji spaja niže i više.
– Spoznaja, integracija iskustva, svjesno jedinstvo.

O / AU – Potpuno ispunjenje

“O” je okrugao zvuk univerzuma; “AU” je diptong koji spaja A (stvaranje) i U (održavanje).
To je Mantra svih mantri — u “OM” su sadržani A-U-M.
– Božansko trojstvo: Brahma (A), Višnu (U), Šiva (M).

M – Tišina koja sve zatvara

M je zvuk zatvaranja, završetka disanja.
Predstavlja Šivu, rastvaranje.
To je ono “mmm” u završetku OM — kada svemir nestaje u tišini.
– Smrt, mir, transcendencija.

SUGLASNICI – ELEMENTI MATERIJALNOG SVIJETA

U sanskrtu su suglasnici grupisani po mjestu izgovora (od grla do usana) i svaki nosi energetski princip pet elemenata (pañca-mahābhūta).

KA – Grlo (eter)

Korijen stvaranja, prvi impuls iz dubine svijesti.
– Karma, kretanje, kozmos.

KHA – Vjetar svijesti

Otvoreniji zvuk, simbol daha i slobode.
– Širenje, oslobođenje, prosvjetljenje.

GA – Zemlja koja se budi

G donosi prizemljenje; simbol je snage, stabilnosti i postojanja.
– Snaga, materija, konkretizacija misli.

GHA – Plamen koji probija

Vibrira jače, simbolizira transformaciju i djelovanje.
– Volja, energija, moć promjene.

CA – Um, pokret, percepcija

Znak buđenja svijesti o svijetu.
– Znanje, opažanje, razaznavanje.

CHA – Duh oslobođenja

Donosi jasnoću i radost spoznaje.
– Radost, svijest, intuicija.

TA / DA – Snaga zakona, istina

Tvrd “T” je dharma, zakon reda.
“Meki” D je ljudsko lice tog zakona — suosjećanje.
– Ravnoteža između pravde i milosti.

PA / PHA – Disanje, život, prāṇa

Zvuk daha. Simbol životne energije.
– Život, pokret, inspiracija.

MA – Majčinski aspekt stvaranja

Zvučni simbol materice svemira.
– Majka, zaštita, cjelovitost.

YA / RA / LA / VA – Struje energije

Ova četiri suglasnika u Vedama se nazivaju antahstha – “unutrašnji dah”. Predstavljaju različite tokove prāṇe:

YA – uzlazna energija svijesti.

RA – solarna vatra, životna snaga.

LA – element zemlje, stabilnost, ljubav.

VA – voda, emocija, povezivanje.

SA / HA – Duh i transcendencija

SA – suština, sattva, čistoća, duh.

HA – atman, dah božanskog.

Kada se spoje, nastaje “So’ham” – “Ja sam To”, jedna od najsvetijih vedskih izjava o jedinstvu sa Apsolutom.

Kako je Bhaga postao Bog

Naziv Bog u slavenskim jezicima ima duboko indoiransko porijeklo, a korijen bhaga – potiče iz staroiranskog i sanskrtskog duhovnog vokabulara. Naime, u staroperzijskom i vedsko-sanskrtskom jeziku riječ भग (bhaga) znači: božanska moć, sreća, blagodat, onaj koji dijeli sudbinu i svjetlost. U Vedama, Bhaga je i ime božanstva – jednog od Aditya, sinova boginje Aditi, koji simbolizuje: svjetlost i sudbinu, onoga koji dijeli sreću i božanski red, i često se povezuje sa Suncem.

Kada su se indoiranska plemena razdvojila (oko 2000–1500. p.n.e.), jedna skupina otišla je na istok i stvorila vedski sanskrt (Indija), a druga na zapad – u Iran i kasnije prema sjeveru, gdje će nastati slavenske i baltičke grupacije. U iranskim jezicima bh prelazi u b, pa sanskrtski bhaga postaje staroperzijsko baga. U staroperzijskim natpisima (npr. Darius I) riječ baga označava “boga” generalno: “Baga vazarka” – Veliki Bog.

Kad su proto-Slaveni kasnije preuzeli tu riječ, ona je doživjela semantičku transformaciju: iz značenja “božanstvo koje dijeli svjetlost i sreću” u “vrhovno božanstvo – Bog” odnosno “onaj koji ljudima daje ali i uzima, određuje sudbinu/sreću” što dokazuju riječi: bogat i ubog.