
U balkanskom kultu čaranja i bajanja postoji na desetine načina da se voljena osoba natjera na dolazak. Jedan od njih je ovaj za koji vam je potrebna ljubavnikova desna čarapa ili dio odjeće koju je nosio, a koja nije oprana. Između akšama i jacije (od zalaska Sunca pa do 22 sata), pomokri se u lonac, i u njega stavi dio odjeće voljene osobe a posuda se potom stavi na vatru, da mokraća provri. Zatim se uzme srp i njegovim vrhom se ritmički udara, odnosno “kucka”, po loncu sve dok mokraća ne proključa. Dok se udara govori se:
Kako se težak hvata srpa a srp pšenice
tako se ova basma uhvatila moga N. (njegovo ime).
Srp za snop a NN na moja vrata,
sa božijom moći a mojim sepom, veledalin amin!Onda se lonac skloni sa vatre i odnosi proliti mokraća na nepoznati grob, bez oznake.
Međutim, stari mezar bez obilježja nije samo kultno mjesto za izvođenje mađija već i za spas duše i otvaranje sreće. Naime, prema kazivanju stravarke Fatime D., iz Maljevca veliki je sevap na takvom mezaru zapaliti pet svijeći za dušu mrtvaca kojem niko ne zna imena ni vjere. Tim činom stječe se naklonost i blagoslov dobrih sila koje onom ko poštuje mezar nepoznatog mejita daruju sreću i berićet.
U bosanskoj magiji nepoznati mezar je često zadnja nada onima kojima je sreća zatvorena pa se ne mogu udati ili oženiti. Prema tradicionalnom obredu na mladi petak takva osoba odlazi na mezar, odmah nakon podnevnog ezana, i prouči Fatihu na mezaru za dušu umrlog. Onda se kaže:
Halal proučeno,
ja te darujem Fatihom a ti mene,
ko god da si, daruj srećom.
Ja ti palim svijeću za dušu
a ti meni otvori sreću
da mi dođe onaj koga ne poznajem
a ko mi je od Boga suđen!Potom se ide kući bez okretanja nazad.