Strah je prirodan i zdrav mehanizam. Njegova svrha je da nas zaštiti. Kada bi se, na primjer, pred nama iznenada pojavio lav, tijelo bi automatski izbacilo adrenalin, srce bi ubrzalo, a mozak bi odlučio hoćemo li se boriti ili pobjeći. Takva reakcija je korisna i neophodna za preživljavanje. Problem nastaje kada se ista reakcija pokrene bez stvarne opasnosti. Tada se javlja napad panike – kao „alarm“ koji se uključuje iako nema požara.
Prema iskustvima iz kliničke prakse, jedan od glavnih uzroka prvih napada panike jesu potisnuti ili ignorisani upozoravajući signali tijela i psihe. Često sve počinje kada osoba predugo ne sluša vlastiti unutrašnji glas. Intuicija je glas podsvijesti – signal da nešto u životu nije u redu. Što više pokušavamo ignorisati taj osjećaj i racionalizovati probleme, to podsvijest postaje glasnija i počinje slati različite znakove.
Ti signali mogu biti psihički, poput:
Napadi panike često predstavljaju posljednju i najjaču fazu takvog psihičkog upozorenja.
Postoje i tjelesni (somatski) signali, kao što su:
Čak i određena stanja poput hernije diska ili pojave herpes zostera mogu biti povezani s psihosomatskim procesima i dugotrajnim stresom.
Važno je znati da napade panike ponekad mogu izazvati i određeni lijekovi ili supstance. Među lijekovima se posebno izdvaja tiroksin – hormon koji se propisuje kod poremećaja rada štitnjače. Kod osoba s Hashimotovom bolešću pogrešna doza sintetičkog tiroksina može dovesti do pojave paničnih epizoda. Zbog toga je preporučljivo provjeriti dozu terapije i konsultovati ljekara ukoliko se simptomi pogoršavaju.
Međutim, još češće od lijekova napade panike izazivaju droge, posebno:
Ove supstance utiču na neurotransmitere u mozgu i privremeno „isključuju“ određene zaštitne mehanizme. To može stvoriti nove neuronske veze koje kasnije postaju okidač za ponavljanje napada panike.
Ako se napad panike desi unutar 48 sati nakon uzimanja neke supstance, to je jasan znak da ta supstanca za tu osobu mora postati strogi tabu – bez obzira da li je uzeta prvi put ili se koristi godinama.
Malo ljudi zna da napade panike ponekad može izazvati i probavni sistem. Nadutost, gasovi i podrigivanje mogu pritiskati dijafragmu i indirektno uticati na srce i disanje, što kod osjetljivih osoba može izazvati simptome nalik napadu panike. Ovaj fenomen poznat je kao Remkheldov sindrom (također poznat kao Botkinov sindrom). Kod njega dolazi do nakupljanja zraka u gastrointestinalnom traktu, dijafragma se podiže i može vršiti pritisak na srce. Posljedice mogu uključivati:
U ovakvim slučajevima vrijedi pravilo: nema pritiska na dijafragmu – nema straha.
Ako sumnjate da vam probava utiče na anksioznost, možete pokušati sljedeće korake:
1. Izbacite gluten na sedam dana
Pšenica, raž, zob, ječam i slične žitarice kod mnogih ljudi izazivaju probleme, čak i ako krvni testovi ne pokažu alergiju. Obratite pažnju da li nakon obroka osjećate umor, slabiju koncentraciju i nadutost.
2. Jedite u pravilnom redoslijedu
Voće se preporučuje jesti prije glavnog jela, a ne kao desert. Namirnice bogate vodom brzo prolaze kroz želudac, ali ako se kombinuju s mesom ili masnom hranom, zadržavaju se duže i počinju fermentirati, stvarajući gasove.
3. Koristite prirodne začine protiv nadutosti
Kim, đumbir i komorač dokazano smanjuju stvaranje gasova. Možete koristiti čaj od komorača ili kombinaciju čajeva od anisa, komorača i kima.
4. Krećite se više
Sport ili redovne šetnje jačaju dijafragmu. Što je dijafragma jača, gasovi teže vrše pritisak na srce i disanje. Kretanje često smanjuje i stres, što dodatno pomaže.
Napadi panike nisu znak ludila niti slabosti. Oni su signal da se u tijelu i psihi nešto dešava – ponekad zbog stresa i potisnutih emocija, ponekad zbog hormonskog disbalansa, lijekova, supstanci, a nekad čak i zbog probave. Kada se otkrije pravi uzrok i uklone okidači, napadi panike se mogu značajno smanjiti ili potpuno nestati. Prvi korak je razumijevanje: napad panike nije neprijatelj – nego upozorenje.