24.07.2026.

MRŠAVLJENJE: genetika, hormoni …

Kategorija: MAGAZIN
Opštepoznata je činjenica da genetika određuje sklonost bolestima i debljanju. Ovdje se prvenstveno radi o karakteristikama metabolizma i radu štitne žlijezde. Ona je glavni endokrini organ odgovoran za razmjenu energije. Štitna žlijezda određuje da li imamo brz ili spor metabolizam. Kod brzog metabolizma „sve gori kao u peći”. Kod sporog se svaki višak odmah nakuplja na bokovima. Osim toga, genetika utječe na metabolizam ugljikohidrata. To uključuje nivo inzulina i promjene šećera u krvi. Također utječe na sklonost dijabetesu i brzinu debljanja. Genetika i način života direktno oblikuju prehrambene navike. Ako porodica slavi praznike uz torte i kolače, to se prenosi u odraslu dob. Tada u hrani tražimo utjehu i pretjerujemo s ugljikohidratima.

Pacijenti često kažu da ne mogu smršati zbog loše genetike. Žale se na štitnu žlijezdu, visok inzulin i gojaznost u porodici. Moderna medicina može uspješno dovesti štitnu žlijezdu u optimalno stanje. Ona pomaže u ubrzavanju metabolizma i podizanju nivoa energije. Nivo inzulina i šećera u krvi se mogu uspješno korigovati. Promjena prehrambenih navika je potpuno realan cilj. Danas razumijemo da genetika donosi samo 20% rezultata u kontroli težine. Preostalih 80% čine prehrana, dnevna rutina, fizička aktivnost i hormonalni status. Na sve ove faktore možete sami uticati.

Hormoni

Upravo hormoni određuju brzinu metabolizma: hoćemo li biti puni energije poput zeca Energizera ili vječito pospani i tromi. Kada je riječ o težini, ključnu ulogu igraju hormoni štitne žlijezde, koju s razlogom nazivaju kraljicom metabolizma. Tireoidni hormoni određuju snagu, energiju, libido, brzinu razmišljanja, pamćenje, pažnju i emocionalno stanje. Od njih zavisi da li smo skloni oticanju i povećanju tjelesne mase, ili ostajemo vitki, aktivni i s odličnim osjećajem blagostanja.

Osim štitne žlijezde, na težinu direktno utječe i nivo inzulina. Inzulin je glavni anabolički hormon. Visok inzulin uzrokuje aktivno debljanje i žudnju za slatkim, brašnom, čipsom, krompirom, tjesteninom – odnosno svim „opasnim” namirnicama bogatim ugljikohidratima. Inzulinska rezistencija se negativno odražava i na ravnotežu vode i soli: tijelo počinje zadržavati tekućinu. Težina raste ne samo zbog masnog tkiva, već i zbog vode. Kada raste inzulin, masno tkivo se pretežno nakuplja u predjelu struka – stvarajući onaj zloglasni „šlauf” oko stomaka koji toliko brine pacijente koji žele smršati.

Veliki značaj za regulaciju težine ima leptin – hormon koji kontroliše osjećaj gladi i sitosti. Kod osobe s normalnom težinom i zdravim hormonalnim statusom, uz adekvatan unos hrane, nivo leptina će biti dovoljno visok. Tijelo to prepoznaje kao signal: „Dosta je jela, sve je u redu, sit sam”. Međutim, ako tjelesna masa prelazi fiziološku normu, ako postoji deficit vitamina B grupe (folna kiselina, B12, B6), ako je narušen san ili postoje bolesti štitne žlijezde, dolazi do leptinorezistencija (otpornost na leptin). Ljudi s leptinorezistencijom ne osjećaju sitost. Na pregledima često čujem pacijente kako govore: „Doktore, jedem dok ne osjetim bol u želucu, tek tada shvatim da sam sita.” Kod leptinorezistencije tijelo loše prepoznaje leptin i ne čita njegove signale. Nivo hormona u krvi raste, ali osjećaja sitosti nema. I to se ne dešava jednom dnevno, već stalno. Pacijenti s leptinorezistencijom su konstantno gladni ljudi. Oni doručkuju kod kuće, pojedu užinu na poslu, odu na ručak, pa na popodnevnu užinu, dođu kući, jedu s djetetom, a onda još i večeraju. Čovjek ima mnogo obilnih obroka, a kada pređe na dijetu i jede manje porcije, ima osjećaj da mu katastrofalno nedostaje hrane.

Također, težina zavisi i od kortizola – hormona stresa. Bilo da se radi o psihoemocionalnom stresu, fizičkoj boli (koju organizam također doživljava kao stres) ili upali, u tijelu se luče kortikosteroidi: adrenalin, noradrenalin, kortizol. Na stresnu situaciju jedni reaguju povećanim, a drugi smanjenim apetitom. Ljudi skloni debljanju spadaju u prvu grupu – oni „jedu” stres, posebno ako je on hroničan. Također, rast kortizola podstiče skok inzulina i pojavu inzulinske rezistencije, što stvara „kombo” za debljanje. Pri višku kortizola, masno tkivo se nakuplja uglavnom u predjelu struka i bokova. Kod nekih se može formirati kortizolska ili „grbica udovice”, kako je često nazivaju (naslage masti na prelazu između leđa i vrata), dok su ruke i noge pritom prilično tanke. Kako pacijenti kažu, izgledaju kao „kvadrat na tankim nogama”.

Još jedan hormon povezan s povećanjem težine je prolaktin. On se povećava kod žena tokom trudnoće i dojenja. Nivo prolaktina može rasti i kod žena i kod muškaraca pod utjecajem stresnih faktora i preopterećenja. Prolaktin utječe na balans vode i soli, pa prekomjerno lučenje (hiperprolaktinemija) izaziva oticanje i nakupljanje masnog tkiva.
Osim toga, na tjelesnu masu mogu utjecati i spolni hormoni. Kod izraženih poremećaja u balansu spolnih hormona također dolazi do debljanja.

Prehrana

Prehrana je, vjerovatno, najočitiji faktor od kojeg zavisi tjelesna masa. Mnogi ljudi koji žele smršati fokusiraju se isključivo na prehranu. Ona je bez sumnje važna, ali nije jedina i najvažnija karika u gubljenju kilograma. Za mršavljenje i održavanje normalne tjelesne mase podjednako su važni svi elementi. Detaljnije o prehrani razgovarat ćemo malo kasnije. Za sada ćemo se zaustaviti na tome da u hrani postoje tri životno neophodna makronutrijenta za nas.

1. Proteini (Bjelančevine)

Proteini su glavni građevinski materijal za organizam. Proteine dobijamo iz proizvoda životinjskog i biljnog porijekla: ribe, piletine, mesa, jaja, mlijeka, svježeg sira, gljiva, mahunarki. Većina odraslih ljudi s viškom kilograma unosi nedovoljnu količinu proteina. To je najsigurniji nutrijent, uporediv s povrćem koje ima nizak sadržaj ugljikohidrata (krastavci, paradajz, začinsko bilje, karfiol).

2. Ugljikohidrati

Probavljivi ugljikohidrati su osnovni izvor energije za ljudsko tijelo. Dijele se na brzo probavljive (sve od brašna i ono što sadrži proste šećere) i sporo probavljive (bijele i „sive” žitarice: zobena kaša, ječam, smeđa riža, kinoa). Unos ugljikohidrata ne smije biti nekontrolisan! Čak i „sive” kaše pri prejedanju dovode do debljanja. Integralni hljeb, voće, bobice – sve su to ugljikohidrati. Pri višku ugljikohidrata u prehrani, čak i onih najkorisnijih, sporo probavljivih, tjelesna masa će rasti. Veoma je važno pratiti unos ugljikohidrata.

3. Masti

Masti su potrebne našem organizmu za normalno funkcionisanje, ali one također direktno utječu na težinu. Masti – zasićene i nezasićene – dobijamo iz proizvoda kao što su maslac i biljna ulja, avokado, masline, orašasti plodovi, sjemenke. Masti obavezno moraju biti prisutne u prehrani čovjeka, ali u ograničenoj količini.