Proslavljanje tri crne srijede je izvorno alevitsko-šiitska tradicija koja svečano predstavlja prestanak zime i tame te najavljuje dolazak Nove godine, svjetlosti i topline. Naravno da je ovaj običaj daleko stariji od islama ili drugih monoteističkih religija pošto u sebi njeguje iskonsku ljubav i povezanost čovjeka i prirode.
Turski pisac Mehmet Ali Eser, opisao je tu tradiciju vrlo slikovito: “Vjeruje se da je u srijedu, sedmog dana stvaranja, još uvijek vladao crni mrak, da bi tada tama bila rastrgana. Drugim riječima, ovim danima narod održava drevne rituale kojima proslavlja izlazak iz tame, podsjećajući na dan kada se pojavilo svjetlo, a sve u želji da se taj neprocjenjivi dar nikada ne izgubi. Zapravo, ovo je nešto što svemir nameće kao rezultat istraživanja razloga nastanka prirode i ljudskog bića koje ovdje oživljava s prirodom. Drugim riječima, možemo reći da je to ritual blizak nauci. Čovjekovo samorazumijevanje, koje ne izostavlja prirodu, i ne isključuje njegov vlastiti smisao života, daleko je od monoteizma: to je rezultat koji osoba može dokučiti i dosegnuti u procesu razumijevanja odnosa između sebe i prirode. Prije postanka dugo je carovao mrak. Nakon što je tama bila rastrgana, nastao je život. Pojavila se svjetlost, došao je dan. Ljudi su vidjeli Sunce, zvijezde, Mjesec. Zbog nade da ih neće izgubiti, ili s druge tačke gledišta, straha od gubitka nebeske svjetlosti, ono što ljudi misle pod molitvom i paljenjem svijeći na Crne srijede je: ‘Svjetlo da uvijek postojiš, Sunce da uvijek postojiš, jer bez tebe nema ni života. Bez tebe nema vode, nema biljaka, nema živih bića, nema ničega. ” Ovaj ritual je apel prirodi i zakonima univerzuma. Jer na kraju krajeva sve je u prirodi i namjera mu je razumjeti njene zakone.”
Crna srijeda je, kako joj ime govori, dan tame, koja je ovog dana osvjetljena i pretvorena u svjetlost. O tome pripovijeda i drevna perzijska mitologija. Stoga je to i dan prosvjetljenja. Nakon treće crne srijede nimalo slučajno dolazi Nevruz, koji donosi plodnost i zelenilo, a samim time zlo je simbolično ostavljeno iza sebe.
Alevitska zajednica u Turskoj svake godine obilježava Crne srijede (Qerê Çarseme) pa je tih dana vrlo živo i svečano u regijama kao što su Dersim, Erzindžan, Erzurum, Varto i Bingöl. Na crnu srijedu mještani hrle na sveta mjesta poput ušća rijeka Pülümür i Munzur u Dersim na takozvano ‘Golê Ćetu’. Naime, u alevitskoj tradiciji mjesto gdje se dvije vode spajaju oduvijek se smatra svetim mjestom za hodočašće.
Prema običaju žene sve tri srijede pale svijeće ili vatre, navodeći da je ova tradicija nasljeđena od njihovih predaka. Nakon njih dolazi Nevruz koji se poprati riječima: “Nova godina je došla, došlo je proljeće, tama se razvedrila.”
Na drugu crnu srijedu, onu na početku marta, muškarcima se po čelu razmaže čađa koju oni operu pored potoka ili rijeke. Osim toga, odsječu se grane divljeg ružinog drveta ili šipka, obično njih desetak, pa se povežu na krajevima da se formira oblik kruga kroz koji se provlače ljudi, a posebno oni bolesni.
Opisanim obredima ljudi se žele zaštititi i spasiti od zla i bolesti. Alevitska tradicija navodi da je jedna od crnih srijeda zapravo dan kada se božji poslanik Muhammed spasio od progona. Stoga je ovaj dan idealan za okupljanje zajednice kada se uče dove i molitve te kuhaju poznata jela i poslužuju sirotinji. Uz hranu i molitve povezuju se sve duše tog mjesta što ovaj dan svakako čini posebnim.
RITUALI SNOVIĐENJA
Uoči crne srijede djevojka svoje prljave čarape stavi pod jastuk, s lijeve strane, i namjeni da te noći sanja onoga ko joj je suđen da bude muž. Potom ide spavati.
Između tri crne srijede, kako bi usnila budućeg muža, djevojka sedam noći broji na vedrom nebu sedam zvijezda, pazeći pritom da zadnja bude najviša na nebu. Uvijek poslije brojanja djevojka bi odmah išla leći u krevet. Zadnje noći ona uzme abdest i klanja dva rekata namaza. Potom iziđe napolje i izbroji sedam zvijezda te ne razgovarajući s nikim ide leći u postelju. U toku ove noći sanjaće muškarca za kojeg će se udati.
Mlade djevojke zadnju, treću crnu srijedu koriste da otkriju svoju ljubavnu sreću. Čim se spusti noć pootvaraju šest kućnih prozora i na svakom osluškuju hoće li napolju za čuti kakav razgovor. Naime, riječi koje čuju, po vjerovanju, određuju njihovu budućnost. Ukoliko začuje nečije muško ime onda to znači da će se tim početnim slovom zvati njen suđenik, a čuje li riječi poput “Eto me!”, “Sad ću!”…, njen će se budući muž uskoro pojaviti.
Pojedini etnolozi smatraju da je u pagansko vrijeme, na području Jugozapadne Azije, Crna srijeda zapravo bio festival proljeća, proslavljan tri sedmice, da bi se nakon dolaska islama ta svečanost zaogrnula muslimanskim predajama, čemu svjedoče kazivanja o hazreti Fatimi i božjem poslaniku Muhamedu, što je standardna praksa koju nalazimo i u kršćanstvu gdje su Marija i Isus preuzeli uloge paganskih bogova.