Mambo ili vudu svećenica

Mambo je na neki način nasljedna funkcija i na Haitiju i danas postoji nekoliko familija koje u svojoj generaciji imaju po jednog ili više Mamboa, što znači da se u njima akumuliralo i dosta veliko, usmeno nasljeđeno znanje o Loama, njihovim djelovanjima i načinima kako ih iskoristii za dobrobit življenja. Ni jedna Mambo na Haitiju nije toliko bogata da bi mogla živjeti samo od svog vudu znanja, stoga među njima ima i seljanki, sakupljačica trava, beračica pamuka, rezačica šećerne trske i zapravo svih mogući zanimanja.Većina ih je nepismena, kao i Mambo Oliv, ali ih to nimalo ne spriječava u obavljanju za Haićane izuzetno važnog njihovog zanimanja.

Na određeni način, haićanske Mambo su ostale najbliže evropskom stereotipu srednjovjekovnih vještica koje su istovremeno bile i vidarice i biljarice i savjetnice u rješavanju svakodnevnih problema i mirotvorke uzdrmanih brakova i tražiteljice ženika ili nevjesti i čuvarice tradicionalnih vijednosti te pričalice legendi i samim time porodični stup oko kojeg se vrti cijela svakodnevnica mnogoljudne familije sa svim bližim i daljnjim srodnicima koji je neki put i preko stotinjak.

Djelovanje svakog Mamboa – pa tako i Mambo Oliv – iscrpljuje se na dva jednako vrijedna nivoa. Prvi od njih je vezan za kućno djelovanje. Kao i svaka druga Mambo ima svoje kućno svetište u posebnoj prostoriji za rad, a u kojoj inače prima sve one koji je posjete kod kuće tražeći njezinu pomoć.

To njezino svetište nalazi se u jednom ugrađenom ormanu. Kad mu otvorite vrata, umjesto poslagane i obješene odjeće ugledat ćete limeni križ proviđen raznobojnim žaruljicama, okružen raznobojnim papirnatim cvijećem i umjetnim plodovima. Unaokolo se još nalaze i drveni ili sadreni kipovi svetaca – među njima obaveznog svetoj Sebastijana probodenog strijelama i svetog Jurja na konju i s kopljem u ruci – kao i šareno obojene tikvice prepune prahova, osušenih trava, gomoljika i korijenja. Tu je još i obavezna kadionica sa tamjanom, ali i zašiljeno palmino lišće nalik noževima. U kutu stoji i savremeni kasetofon sa hrpom kaseta na kojima je snimljena haićanska muzika sa vrlo naglašenim i izrazitim bubnjanjem udaraljki. Po zabijenim ekserima još vise i razne hamajlije i talismani, ali i pokloni koji su se davali raznim Loama: bočice parfema, laka za nokte, šarene marame, osušeni smotuljak pupkovine, drvene maske izrađene u planinskom dijelu Haitija, raznobojna vunica i predmeti čije porijeklo i namjenu ni danas nisam shvatila.

Ovakav ili sličan oltar može se vidjei kod svake Mambo i razlike mogu biti samo u izloženim predmetima ili u njihovoj količini.

Drugo djelovanje Mambo iscrpljuje se na nivou obrednih svečanosti – bez obzira jesu li popraćene plesovima ili ne – organiziranih noću po gustišima i proplancima, daleko od očiju radoznalih. Nerjetko im prisustvuju i osobe koje su zatražile pomoć Mamboa kod kuće.

KAD SE ZAČUJE VUDU BUBNJANJE

Jednako tako, svaka Mamboa je i svojevrsna iscjeliteljica. Za mene je izuzetno fascinantan bio slučaj kojem sam i sama bila svjedokom.Naime, moj suprug liječnik, poslao je Mambo Oliv, bijelu bolesnicu koja je patila od vrlo neugodnih ekcema koji su se raširili po gotovo cijeloj njezinoj koži. U bolnici su smatrali isprva kako se radi o kožnoj reakciji na vlažnu i vruću klimu, potom su pomišljali i kako se radi o nekoj psihosomatskoj bolesti, a kada ni jedan lijek nije donio traženu pomoć, poslana je Mambo Oliv. Bila sam prisutna kad je ona pregledala jadnicu čija je koža tijela izgledala poput kože očerupane guske. Mambo Oliv je uključila svoj kasetofon sa haićanskim bubnjanjem, zatim je mrmljala neke svoje molitve i bajanja, posipala jadnicu raznobojnim prahovima i po hrpici prašine noktima iscrtavala razne vevee. Nakon sat vremena takvog obrednog čaranja, rekla je jadnici kako mora sačekati vrijeme punog Mjeseca i zatim sedam noći za redom izlaziti naga na mjesečinu kako bi se okupala u toj svjetlosti. Mada sam već dobro poznavala način rada Mambo Oliv i dosta toga naučila od nje o vudu magiji, jedva sam se suspregnula kako ne bi prasnula u smijeh. A ona jadnica, čvsto je obećala kako će se držati savjeta o kupanju na mjesečini, pošto je ionako izgubila svaku nadu za izlječenjem. Završetak priče ispričala je ona sama, mjesec dana kasnije:

-“Kako si mi rekla, Mambo Oliv, izlazila sam sedam noći naga na mjesečinu, dizala ruke u zrak prema njoj i zatim rukama kupila mjesečinu i njome se prala.Moj suprug i ukućani su mi se smijali, smatrajući me luđakinjom. Već nakon prvog kupanja ekcemi su počeli blijediti, a nakon sedmog dana su potpuno nestali!”

Skinula se do gole kože pred nama i pokazala nam svoju kožu koja je bila bijela i nježna, bez ikakvih tragova opakih crveni ekcema. Nagradila je Mambo Oliv primjerenom nagradom, a zatim prošla i liječničke kontrole u bolnici. Naravno, liječnici su dijagnosticirali kako se radilo o psihosomatkoj bolesti kod koje je došlo do spontane regresije. No, moj suprug mi je kasnije iskreno priznao kako je zapravo to što su napisali i potpisali samo bio dokaz kako su i bolest i ozdravljenje za medicinu ostali neotkrivenom tajnom i misterijom.