Magija zvana čovjek – ARHITEKTURA LJUDSKE ENERGETIKE

Ako odbacimo svu spoljašnju šminku, suptilna tijela su posebne energetske ovojnice koje obavijaju i istovremeno prožimaju naše fizičko tijelo. Još ih nazivaju energetskim slojevima, odjećom duše, energetskim kostimom — termina ima mnogo, smisao je jedan: to je oku nevidljiva, ali vrlo stvarna arhitektura ljudske energetike.

Suptilna tijela su tijesno povezana jedno s drugim. Ona su isprepletena tako da formiraju jedinstveni energetski sistem. Gdje promjene na jednom nivou neizbježno utiču na druge. Zbir svih ovih tijela i njihovih „zračenja i vibracija“ stvara takozvanu čovjekovu auru.

Važan trenutak: kada se kaže „aura“, često se misli na čitav kompleks suptilnih tijela — ali to nije sasvim tačno. Aura u užem smislu obično se vidi kao sjaj (ili jarka magla) oko čovjeka, i ezoteričari vide samo prva tri tijela: fizičko, eterično i astralno. Ostala su jedva primjetna. Viša tijela vidovnjaku već nisu dostupna u uobičajenom smislu, a njihova ispoljavanja se mogu samo osjetiti. Ali pri tome treba razumjeti da tijela viših nivoa takođe utiču na auru. Mi toga jednostavno nismo svjesni.

Fizičko tijelo

Osnova svih naših tijela, upravo na njega se nadovezuju ostali nivoi naše strukture. Ja ga obično u šali nazivam našom mesnom ovojnicom. Na fizičkom tijelu se odražavaju bol, strah, kao i bilo kakva osjećanja i emocije koje se prenose sa suptilnih tijela.

Osim toga, na fizičkom nivou se ispoljavaju posljedice negativnih uticaja (na primjer, uroka ili snažnog energetskog udara). Čovjek se može suočiti s iznenadnim, nejasnim bolestima, pogoršanjem zdravstvenog stanja, padom snage. Fizičko tijelo je neophodno stalno održavati u dobrom stanju, jer se na njemu drži čitava naša energetska struktura. Redovno bavljenje sportom, dovoljan odmor, pravilna ishrana i briga o zdravlju nisu nešto suvišno — to je osnovna potreba za očuvanje cjelovitosti i stabilnosti svih naših tijela.

Eterično tijelo

Tanak sloj energije, koji predstavlja „odraz“ fizičkog tijela. Još ga nazivaju energetskim otiskom fizičkog nivoa. Na eteričnom tijelu se mogu vidjeti nastajuće ili već postojeće fizičke bolesti. Upravo kroz rad s ovim nivoom mnogi iscjelitelji utiču na zdravlje: usmjeravajući energiju u eterično tijelo, oni posredno utiču na fizičko.

Međutim, takva interakcija zahtijeva dugotrajnu praksu i suptilnu osjetljivost, zbog čega takvo fino upravljanje eteričnim tijelom dolazi tek nakon godina treninga. Ali zbog toga se ne treba brinuti, vama vjerovatno neće biti potrebno da posebno razvijate ovu vještinu do te mjere. Eterično tijelo često izgleda kao maglovito, blago zamućeno svjetlucanje na udaljenosti približno 3–5 centimetara od površine fizičkog tijela. Najčešće ga opisuju kao sivkast ili svijetlo-sivi oreol.

Smatra se da se nakon smrti fizičkog tijela eterično tijelo raspada i rastvara u prostoru otprilike 9. dana.

Uz dovoljnu vježbu i razvijenu osjetljivost, kroz eterično tijelo čovjek može:

• blago pomjerati veoma lagane predmete (na primjer, papiriće);
• izazivati kolebanje plamena svijeće bez fizičkog kontakta;
• „izdvajati“ eterične ruke i osjećati teksturu predmeta čak i zatvorenih očiju.

Sa praktične tačke gledišta, ovo su prilično beskorisne vještine: one ne mijenjaju kvalitet života, ne rješavaju probleme i rijetko pomažu u stvarnom radu na sebi ili s ljudima. Upravo zato za ozbiljne praktičare i magove slični trikovi ne predstavljaju veliku vrijednost.

Astralno tijelo

Energetsko tijelo koje je prije svega povezano s emocijama, osjećanjima, željama i unutrašnjim doživljajima čovjeka. Obično se rijetko izdvaja posebno, jer se dobro vidi zajedno s drugim tijelima, koja formiraju takozvanu auru.

Veličina astralnog tijela može:

• izlaziti nekoliko metara izvan fizičkog tijela;
• širiti se ili skupljati u zavisnosti od emocionalnog stanja, nivoa energije, spoljašnjih uticaja (stres, opasnost, magijski uticaji).

Boja i struktura aure nisu statične. Ona se stalno mijenja:

• od emocionalne pozadine: radost, inspiracija — polje postaje svjetlije, jasnije. Strah, ljutnja, zavist, uvrijeđenost — pojavljuju se zatamnjenja, tamne nijanse;
• od energetskih problema: urok, ljubavna čarolija, prokletstva mogu iskriviti oblik polja, stvarati rupe, zgušnjavanja negativnosti.

Upravo se astralno tijelo odvaja kada mag ili praktičar izlazi na astralni plan; fizičko tijelo u tom trenutku ostaje u uobičajenoj realnosti. Takođe, astralno tijelo ima ulogu prirodnog zaštitnog polja: filtrira dio negativnih energija, ublažava udare emocionalne i energetske prirode. Ali kod većine običnih ljudi astralno tijelo je zagađeno svakodnevnom negativnošću, nestabilno, iscjepkano i mjestimično oslabljeno. Takvi ljudi doslovno tonu u svakodnevnom negativu, koji sami svakodnevno proizvode i upijaju. U takvom stanju astralno tijelo, naravno, ne može obavljati funkciju punopravnog štita.

Mentalno tijelo

Svojevrsni dio opšteg, informacionog polja Zemlje, koje je odgovorno za logiku, percepciju i mišljenje. Kroz mentalno tijelo čovjek se povezuje s kolektivnim mislima, idejama, programima i uvjerenjima.

Mentalno tijelo izlazi izvan granica fizičkog tijela na ogromne udaljenosti, mnogo dalje nego astralno.

Upravo ovdje se nalaze:

• misli;
• djelimično emocije (one koje su vezane za uvjerenja);
  • nagomilani teret znanja i sjećanja;
  • različiti programi zombiranja i nametnute postavke.
  • Misli se rađaju upravo u mentalnom tijelu. Astralno tijelo daje emociju, a mentalno u nekom smislu daje objašnjenje i smisao: „ja sam loš“, „meni se ne smije“, „meni neće dati“, „ja nisam dostojan“ i tako dalje. Može se reći da se na ovom nivou formiraju scenariji po kojima čovjek živi godinama, ne razmišljajući ko mu je uopšte to usadio. Misli se ne mogu „dodirnuti“ rukama, kao aura. Dobro ih osjećaju, vjerovatno, samo empati: oni mogu ne samo osjećati emocije, nego i hvatati opšti smisao tuđih misli, pravac razmišljanja, a ponekad čak i konkretne fraze.

    U mentalnom tijelu/planu žive i takozvani programi zombiranja:

    • uvjerenja nametnuta od društva i porodice;
    • strahovi;
    • ideje tipa „tako je uvijek bilo“, „tako je ispravno“, „drugačije ne može“.

    Kroz njih je čovjeka veoma lako voditi, upravljati njime i držati ga u okvirima.

    Vidovitost je direktno povezana s korištenjem mentalnog polja i čeone čakre. Čeona čakra (treće oko) odgovorna je za unutrašnje viđenje, a mentalno polje za prijem i obradu informacija iz informacijskog polja Zemlje, gdje se čuva sva informacija o prošlosti, sadašnjosti i najbližoj budućnosti. To znači da informacija prvo dolazi u mentalno polje, a tek onda čovjek vidi slike, prikaze, simbole i „zna“ šta oni znače. Bez normalnog rada mentalnog tijela, vidovitost se pretvara ili u maštanja, ili u kašu od isprekidanih slika.

    ---

    Karmičko tijelo

    To je tijelo u kojem se gomilaju informacije o našim postupcima, izborima i iskustvu, i u njemu se nalazi ono takozvano „Više Ja“. Karmičko tijelo čuva ne samo istoriju jednog života, već i opšti teret koji se prenosi iz utjelovljenja u utjelovljenje.

    Upravo ovo tijelo tokom ponovnih rođenja predaje karmi program za buduće preoblikovanje čovjekovog života. Na osnovu tih zapisa formiraju se:

    • osnovne lekcije;
    • ključni susreti;
    • iskušenja;
    • mogućnosti koje će čovjek dobiti u sljedećem životu.

    Ovdje se takođe odvijaju svi uticaji na put sudbine. Svaki ozbiljan rad sa sudbinom, ne na nivou „da kupim novi telefon“, nego zaista veliki — ovako ili onako dotiče karmičko tijelo. Svaki mag koji radi sa sudbinom mora znati raditi s karmičkim tijelom barem na nivou puta sudbine. Put sudbine je efemerni prostor u kojem se formira čovjekova realnost na osnovu njegovih izbora i postupaka.

    U zavisnosti od čovjekove percepcije, to može biti:

    • linija s raskrsnicama;
    • mreža puteva i skretanja;
    • polje varijanti, gdje svaki izbor pokreće novi lanac događaja.

Karmičko tijelo bilježi koji put čovjek bira, koje lekcije ono prolazi, a koje zanemaruje, podešava dalje raskrsnice sudbine tako da potrebne lekcije svakako dođu — blago ili, kako se kaže, „preko batina po glavi“. Ukoliko napravimo analogiju s računarom, onda je to naš centralni procesor, samo, vjerovatno, višestruko globalniji.

Budhičko tijelo

To je jedno od posljednja dva tijela. Ako pričamo sasvim jednostavno, budhičko tijelo odgovara za „glas srca i duše“. To nije ni logika ni emocije — to je nivo na kojem čovjek osjeća kako će biti „ispravno po savjesti“, čak i ako um i emocije viču suprotno. Upravo kroz budhičko tijelo čovjeku dolaze unutrašnja prosvjetljenja, trenuci kada iznenada postaje jasno: „Ovako — to je moje, a ovako nije“, bez dugog razmišljanja i bez objašnjenja. To je sloj gdje se odluke donose ne iz koristi i ne iz straha, nego iz unutrašnjeg poziva.

To je tijelo uvida, iznenadnih ideja, otkrića. Oni isti trenuci kada:

• odjednom je „kliknulo“ i sve je sjelo na svoje mjesto;
• došlo je jasno razumijevanje „ovako treba“, bez objašnjenja i dokaza;
• čovjek mijenja život, jer je iznutra postalo nemoguće živjeti kao prije.

Upravo ovdje se nalaze takve stvari kao pojmovi Dobra i Zla, Pravde, Časti. Ne nametnuti moral, nego unutrašnje, duboko znanje o tome šta odgovara duši.

Budhičko tijelo formira naš sistem vrijednosti:

• šta nam je zaista važno;
• na šta nikada nećemo pristati;
• zbog čega smo spremni trpjeti, ići naprijed, mijenjati sebe i život.

Ovdje takođe živi naše nesvjesno „ja“ na višem nivou — ne samo navike i reakcije, nego dubinski osjećaj: „Ko sam ja zapravo?“ Budhički nivo je onaj sloj kroz koji se prenosi „Božansko Ja“ na jednostavniji nivo ljudskog „ja“.

Atmičko tijelo

Dio one božanske kapljice u čovjeku. Ono što nas povezuje ne samo sa suptilnim planovima, nego direktno s Izvorom, s Božanskim nivoom. Ako se budhičko tijelo još može opisati kao „glas srca i duše“, onda je atmičko tijelo već nivo duha. Ovdje nema kolebanja „hoću — neću“, „sviđa mi se — ne sviđa mi se“. Ovdje postoji samo ono ko si suštinski, bez maski. Nivo duše (duhovnog razvoja) je nivo atmičkog tijela. Svi razgovori o tome koliko je duša zrela, na kojoj stepenici razvoja se čovjek nalazi — sve su to upravo obrade na atmičkom nivou.

Kroz atmičko tijelo čovjek:

• povezan je sa svojom istinskom Svrhom, a ne s nametnutim ciljevima;
• intuitivno osjeća kamo ga vodi duh, čak i ako um to ne razumije.

Upravo odavde se rađaju prava unutrašnja snaga, nepotkupljivost, vjernost svom putu i sposobnost da ideš do kraja, čak i ako je protiv tebe cijeli svijet.