Uzgoj uspješnog vrta, povrtnjaka ili bašče može biti pravi izazov kada uzmete u obzir potrebu za faktorom kvalitete tla, temperature, dostupnog Sunca i kiše, zajedno s raznim biljnim bolestima i štetočinama. Ipak, mnogi uzgajivači dodaju još jedan element mješavini: vrtlarstvo u skladu s mjesečevim fazama. Da, dobro ste pročitali. Naši preci su većinu svojih radova oko sjetve i sadnje određivali prema lunarnoj fazi vjerujući, ili bolje rečeno znajući, koliko taj zemljin satelit ima uticaja na tlo, te samim time i na urod plodova. Na sreću, mnogo tog znanja ostalo je zabilježeno po raznim etnološkim zbirkama, pa možemo posvjedočiti o prisnoj vezi naših predaka sa prirodom i njenim silama. Istina je uvijek negdje između, i sigurno nećete pogriješiti ukoliko odlučite eksperimentisati sa lunarnim kalendarom, prateći mjesečeve faze, i sijući određene kulture onako kako su to činili naši stari.
Mjesec također utiče na rast biljaka kroz geotropizam – tako biljke rastu kao odgovor na gravitaciju. Korijeni rastu prema dolje u smjeru gravitacijskog privlačenja, a stabljike rastu u suprotnom smjeru (tj. prema gore). Takvo se ponašanje lako može demonstrirati s biljkama u saksiji. Položite jednu na bok i stabljika će rasti prema gore. Ili, razmislite o lukovici tulipana: ako glavicu pogrešno posadite sa šiljastim krajem prema dolje, ona će se okrenuti i pustiti svoje izbojke prema gore, iako je u potpunom mraku.
Mjesečevo vrtlarstvo, u svom najosnovnijem obliku, pridržava se četiri razdoblja ili faza Zemljinog lunarnog satelita. Mjesec prolazi kroz puni ciklus svakih 29,5 dana i pojavljuje se drugačije na nebu, ovisno o položaju između Zemlje i Sunca. Četiri faze koje se koriste u osnovnom lunarnom vrtlarstvu su Mlađak, Mjesec prve četvrtine, uštap ili puni Mjesec i četvrti (ili posljednji) kvartalni Mjesec.
Princip lunarnog faznog vrtlarstva prilično je jednostavan. Kada se Mjesec puni (mijenja se iz novog u puni), pravo je vrijeme za sadnju sjemena koje donosi plodove iznad zemlje poput kukuruza, paradajza, bostana i tikvica. Kada prođe uštap i započne faza opadanja ili smanjivanja, pravo je vrijeme za sadnju korijenskih usjeva s jestivim dijelovima ispod tla poput luka, mrkve i krompira . Mjesec koji opada također se smatra optimalnim vremenom za žetvu kada je proces fotosinteze najsporiji i manje tekućine se kreće kroz biljku. To u prijevodu znači duži rok trajanja u skladištu. Isto tako, tokom slabljenja Mjeseca kako se mjesečina smanjuje iz noći u noć, biljke se potiču na uzgoj korijena, gomolja i glavica.
U narodnoj praksi i predaji uvijek pored lunarnog određivanja sjetve nailazimo i na mnoga magijska vjerovanja. Na primjer, krompir treba saditi u rastućem Mjesecu, kako bi se dobro razvijao i rastao. Kada se posadi krompir treba sjesti na rub polja, da se i krompir odmori, pa će onda da bolje urodi te godine. Krompir posađen u periodu od prvog do dvanaestog maja postaje cvrljiv. Ako su na nebu veliki oblaci dok se sadi krompir, onda će i krompir biti krupan.
Na primjer, za bijeli luk koji toliko koristimo u kuhinji, vjeruje da će biti krupniji ako se posadi tokom mladog ili punog Mjeseca te da će tada imati pet ili šest puta više režnjeva. Crveni i bijeli luk nikada, po vjerovanju iz Cazinske krajine, ne treba sijati prije podne nego uvijek poslije podne inače će se brzo kvariti i gnjiti. Također, luk se nikada ne vadi iz zemlje dok “Mjesec ne zastarči” odnosno dok ne dođe u onu zadnju fazu opadanja.
Iako se generalno smatra da je svaka sjetva uspješnija ujutro nego popodne, kao i sadnja krompira, ipak vidimo iz gore navedenog primjera da ima izuzetaka. Folklorna predaja je veoma bogata pa se tako tvrdi da će bundeve posijane tri dana prije uštapa postati vrlo velike. Raž se ne smije sijati kada je Mjesec u fazi raste, dok je recimo za ječam taj period idealan. S druge strane, pšenicu se savjetuje posijati nekoliko dana pred mjesečevu mijenu “kada je Mjesec pod zemljom”.
Kada Mjesec slabi, treba posijati i posaditi sve čiji se plodovi naseljavaju pod zemljom, npr. krompir, repa, rotkvica. Sijte kukuruz i sadite repu za vrijeme opadajućeg Mjeseca, odaberite srijedu ili subotu.
U lunarnom vrtlarstvu potrebno je uzeti u obzir i zodijačke znakove odnosno vrijeme kada se Mjesec nalazi u nekom od njih. Generalno, najpovoljniji za sjetvu i vrtlarske poslove su Ovan, Bik, Djevica i Vaga. Ono što se posije u znaku Blizanaca postaje dvostruko. Ukoliko se sije dok je Mjesec u Raku ništa ne raste, pošto ova životinja stoji, ide unatrag. U Lavu sve što je posijano jača a u Škorpiji dobija previše „nogu“ odnosno korijenja. Sve posijano u Strijelcu postaje visoko.
Biljke koje ne bi trebale rasti u visinu stoga se ne smiju sijati kada je Mjesec u znaku Strijelca. Ono što se posije u Jarcu, navodno, postaje tvrdo pa je stoga preporučljivo sijati višegodišnji luk. Za meke plodove sije se u Vodoliji ili u Ribama pošto su tada biljke odnosno plodovi sočni.
U određenim dijelovima svijeta postoji praksa da se kukuruz posije osam dana nakon Mlađaka odnosno u drugoj lunarnoj fazi ili četvrti. Još je bolje to uraditi osam dana prije novog Mjeseca, dok je on u fazi opadanja. Kukuruz je biljka kojoj su u vrijeme sjetve potrebne sile punog Mjeseca pa baš zato posijan u vrijeme Mlađaka ne uspijeva dobro.