Ljubavno bajanje bosanske djevojke

Uoči Jurjeva ili Hidirleza iziđe djevojka u vrijeme od počinka Sunca u avliju pa stane uz tarabe, tako, da je licem zapadnoj strani okrenuta i čeka kad će Sunce početi zalaziti. Kad se Sunce prikuči gori i hoće već da zađe, onda govori svoju basmu kojom okreće momka za sobom.

Evo kako ta basma ide:

Oj basmice, po bogu sestrice,
ti ne zapinji za me,
ni za moje skute ni rukave,
ni za zemlju ni za nebo,
ni za goru ni za vodu,
ni za moju kućnu podumijentu,
već za Mehmedov, um i pamet.
Sunce otpočinu (zađe) za jednu goru,
Sunce ne otpočinu za jednu goru,
već Sunce otpočinu za dvije gore;
Sunce ne otpočinu za dvije gore,
vec Sunce otpočinu za tri gore
(tako do devet);
kad al’ za devetom gorom sjedi čemerni Mehmed
na čemernom stocu, na paklenom stupnu;
krvlju bljuje, a nogama o zemlju tuce.
Otud idu svati deveteri,
pa pitaju čemernoga Mehmeda:
“Oj Boga ti čemerni Mehmede,
što ćeš ti tu, na čemernom stocu na paklenom stupcu,
te krvlju bljuješ a nogama o zemlju tučeš?”
Onda veli čemerni Mehmed:
„Uvela me lijepa djevojka Fatima
u troje brdi u četvere niti i rekla mi:
dabogda ne mog'o progovoriti,
ni s kumom, ni s drugom,
ni s ocem, ni s majkom, ni s bratom,
ni sestrom, dokle ne doš'o do mene bijele i rumene,
pa sa mnom tri besjede progovorio:
Dabogda crko, puko, dok meni ne doš'o!

(Dok to govori tuče djevojka šakom u tarabe).

Sutradan ustane opet prije Sunca, pa čeka kad će Sunce početi iza gore izlaziti. Čim dode do taraba, okrene se istoku i reče:

Jurjev danče, moj lijepi danče,
pomozi mi molim te se,
ogrni moga predragog i prelijepog Mehmeda.
Žarko sunce na nebu, izađi,
i prijeđi stotinu planina
i tri stotin i više vrhova,
pa obasjaj moje bjele dvore,
i Mehmeda moga predragoga
i nas dvoje u mehku dušeku.

Čim ovo izgovori trči u kuću i ne obzire se, te ima tvrdu nadu, da će joj se želja ispuniti.