LJUBAVNE BASME BOŠNJAČKE NARODNE TRADICIJE

Od najstarijih vremena u bošnjačkom narodu se tvrdilo kako ovaj svijet (Zemlja) stoji na basmi a crna zemlja na suri Kulhuvelahu. Naime, između hiljadu basmi, koliko ih postoji, nalazi se jedna posebno magična i moćna, za koju stare glave kažu kad bi je čovjek saznao i izgovorio istog trena postao bi gospodar ovoga dunjajluka.

Djevojka krišom gleda željenog momka kroz prste desne ruke i tri puta ponovi:

Milo gledaš N (njegovo ime) u mene,
biser nižeš,
za mnom dušu daješ.
Elzalif amin, veledalin amin.

Pojam bajati dolazi od turske riječi baymak što znači čarati, opsjenariti (u svrhu lječenja); varati. Od baymak potiče i riječ basma, koja ima isti korijen sa perzijskom riječju baht – sreća, sudbina. Izgovarati basmu znači prizivati sudbinu ili sreću.

Kada mladić odlazi sa ljubavnog sastanka kući djevojka za njim tri puta ponovi ovu basmu i svaki put prije nego izgovori zadnje dvije riječi puhne za njim:

Oj N ti ode od mene,
osta tvoj um i pamet
kod mene,
nikog dražeg nemaš od mene.
Elzalif amin.

Upotrebi ljubavnih basmi bile su oduvijek najviše sklone mlade djevojke kako bi bile voljene i brzo se udale. Zbog toga je vjerovanje u njihovu magičnu moć ušlo i u narodne pjesme po Bosni. U jednoj od njih ovako se kazuje:

Poručuje Mujagina majka,
Poručuje Ajkuni djevojci:
— Ne kiti se i ne bakami se,
Ne navlači na elif obrve,
Ne čin’ čina, ne mami mi sina!
– Bogme ću ga, nane,
premamiti i tvoj sin će moj
suđenik biti!

Djevojka stavi u usta kocku šećera ili nešto slatko i tri puta kaže:

Ćufur ćuti, lehom leti,
nit’ ćufur ćuti nit’ lehom leti
već moj N za mnom leti,
puk'o, crk'o dok meni ne doleti,
dok mene ne vidi,
bijelu, rumenitu, tanku, visoku!

Bajanje je staro narodno umijeće koje gaji ženski svijet. Ono ima svrhu da pribavi i ostvari one želje koje se naravnim putem ne mogu ostvariti. Ako djevojci zapne za oko koji momak, a ne moža ga nikako drugačije primamiti, ili ako je počne izbjegavati dragi koji joj je srcu omilo, onda zaziva u pomoć bajanje. U bajanju traže lijeka i udate žene koje muž napusti ili zanemari ili im je zao i okrutan. Ako se bajalica desi vješta svome zanatu, uspjeh ne može manjkati. Momak, gonjen nekom nepoznatom podmuklom silom, počinje obilaziti djevojku, šta više i ženi se njome, a muž se vraća ostavljenoj ženi ili biva bolji – već prema slučaju i namjeni – čvrsto vjerujući da to čini svojom voljom i iz ljubavi.

Uoči utorka djevojka ovako baje nekom momku:

Deknuh rukom u duvar,
iskočiše tri džina u nevar,
u neznan!
Jednom ime Indija,
drugom ime Džindija,
trećem ime Šumabir.
Indiju posla indijskoj zemlji,
Džindiju posla džinskoj zemlji,
Šumabira posla po mog N;
gdje ga nađe da ga snađe,
pod nebom, na zemlji.
Ako spava da mu spavat ne da,
ako hoda da mu hodat ne da!

Onda metne ruke na zemlju i kaže:

Crna zemljice po Bogu majčice,
niti se fatilo tebe ni mene,
nego moga dragoga N.

Potom hukne na onu stranu gdje mu je kuća i kaže:

I njegovih sedamdeset i sedam damara,
osamdeset i osam zglavaka.
Ja đelsun,
ja gebersun,
ja betersun,
ja divani deli olsun!

Nakon ovog bajanja dragi joj mora doći ili se bar pokazati na snu.

Ženskinje tvrdo vjeruju u bajanje, dok muškarci i vjeruju i ne vjeruju, ali se ipak čuvaju. Momci vide u svakoj curi bajalicu. Zato, ako djevojka po običaju ponudi momku kolač, kao znak osobite milosti, on će ga iz uljudnosti primiti, ali ga neće nipošto pojesti. Takav se kolač obično daje djeci ili bliskim drugovima, jer se vjeruje da bajanje može djelovati samo na onu osobu  kojoj je namjenjeno.

Grah grahti, sol prašti,
sikira uvrati a moj dragi pred vrati.
Sikira siče, mene dragi (njegovo ime) viče.
Crko, puko, veho, sveho,
sa pameti saš'o
dok mene ne naš'o,
amin veledalin od Boga draga amin!

Kad momak često dolazi curi pod pendžer, drugovi ga obično zadirkuju onom poznatom: „Da nije grah popuc'o?“. Ovom šalom hoće da mu predbace kako to što ga toliko silom vuče djevojci nije ljubav, nego  da mu je djevojka nabajala. Momci u to, razumije se, puno ne vjeruju i sve što im se spomene o bajanju odbijaju na šalu ali bajanje zaista postoji.