
Još prije dolaska kršćanstva i islama na Balkan dva najvažnija dana za svaku vrstu magije bili su mladi petak i mlada nedjelja odnosno prvi petak i nedjelja nakon pojave mladog Mjeseca. Upravo zbog toga se ne poštuje svetost navedenih dana u religijskom kontekstu nego je primarna želja iskoristiti lunarnu moć za ostvarenje određene želje. Kroz balkanske magijske obrede, kako ćete i sami vidjeti u nastavku teksta, spaja se nebesko i zemaljsko, kroz astralnu i zagrobnu formu, gdje se nastoji uvijek kontrolirati nevidljiva sila, bilo da je ona duh samog čovjeka ili neko drugo natprirodno biće.
Najtraženiji rekviziti za potrebe čaranja bili su oni uzeti ili bolje rečeno ukradeni sa mrtvaca. Pojedini od njih, ili skoro svi, plaćani su dukatima što dovoljno uvjerljivo demonstrira kolika im se pridavala volšebna moć da promjene ljudsku sudbinu. Ako je Bosanka bila udata za muškarca koji je tuče i zlostavlja ona bi, da je niko ne vidi, koncem izmjerila mrtvaca koji se zvao istim imenom kao i njen suprug, pa bi zatim njime prošila rukave muževe košulje. Nakon toga bi omađijani nasilnik izgubio želju za maltretiranjem žene. Kršćanske žene su običavale namotati konac oko mrtvačeve ruke govoreći: “„Pomozi Bože i Gospe! Kad me muž počne udarati, neka mu ruke oslabe kao ovom mrtvacu!” Čim se pokojnik položi u kovčeg, žena uzme tu nit i odnosi je kući. Iza toga razdere muževu košulju rano ujutro na mladi petak, pa to mjesto zašije s onim koncem i namjesti da je suprug obuče na mladu nedjelju prije sunčeva izlaska. Prije toga bi rekla ovako: „Pomozi Bože i mlada Nedjeljo! Kako su onome mrtvaca ruke klonile, kad mene moj čovjek mislio tući, onda i njegove ruke tako klonile pa on s njima ne mogao mene udarati, već sa mnom u ljubavi živjeti, kako to vjera nalaže.”
Ekser se oduvijek smatrao zbog svog oblika simbolom falusa pa je u našim krajevima korišten kao glavni rekvizit čaranja za impotenciju i osiguravanja vjernosti nepouzdanog bračnog partnera. Posebnu moć je imao onaj ekser koji bi se sasvim slučajno pronašao u crkvenom dvorištu. Njega bi supruga užarila na vatri i odmah nakon toga zabila na ono mjesto na zemlji gdje joj je muž nedavno mokrio. Kako bi čarka imala svoj potpuni efekat ekser se morao zabiti u obrnutom položaju tojest da mu vrh viri iz zemlje. Time bi nestala sva muževa požuda za drugim ženama. Na području Slavonije i Bosne ljubomorna supruga, čiji se muž rado predaje ljubavnim aferama, izvadila bi na mladi petak, prije izlaska Sunca, ekser iz krsta na grobu i zakucala ga dva dana kasnije, odnosno na mladu nedjelju, na ono mjesto u zemlji gdje joj je muž mokrio. Od tada, vjerovalo se, on nikada više nije mogao imati odnos sa nekom drugom ženom.
Nevjera, ali i mogućnost da bude ostavljena od partnera, spriječavala se također krađom podveza kojim je omotano lice pokojnika. Kroz taj obruč djevojka ili žena bi povremeno pogledala u nevjernog muškarca i tri puta ponovila: Kad se ona dušica vratila, onda se i ti od mene odvratio!
U tradicionalnoj balkanskoj magiji postoji mnoštvo recepata iz domena crne magije a ovo je jedan koji možda najbolje ilustruje koliko je ova magija opasna. Kada neki seljak želi izluditi određenu osobu, obično onoga koga mrzi i prezire, ili mu želi preoteti imanje, on odsječe nokte na svojim rukama i nogama te ih onda ispeče u rerni. U taj prah doda svinjske krvi pa oblikuje od praha i krvi tri male kuglice koje pojedinačno imenuje nekim đavoljim imenom poput Satanac, Volmenos, Belzebut i slično. Potom te kuglice stavlja u otvorenu posudu sa vodom i uoči mlade nedjelje odnosi ih na grob djeteta koje je umrlo prije krštenja. Navodno, noću se pojavi đavo, okupa se u toj vodi i puhne u kuglice, znajući šta se od njega očekuje. Ubrzo se nakon toga u kuglicama zametnu mali demoni. Zadnje što ostaje da se one tajno podmetnu u hranu osobi koja se planira uništiti. Čim ih čovjek pojede đavoli mu se pojave u tijelu, a kada dostignu veličinu miša, osoba mora poludjeti. Čarolija je vrlo opaka i moćna pošto se tvrdi da đavoli onome ko ih pokušava istjerati iz nesretnog čovjeka ljutito govore: „Ne može nas niko istjerati osim onoga koji nas je ovdje smjestio!“ Traže vrača ili vračaru, ali i s njim ili njom đavoli se prepiru govoreći: “Zašto si nas doveo ovdje ako nas sad tjeraš?“ Svađa navodno traje dok ih konačno nekim jakim argumentima ne otjera.
Isto tako, u bosanskoj magiji se tvrdi da nakon što se nekome podmetne da popije vode kojom se okupao mrtvac u tu osobu uđe takozvani crni džinn kojeg može iz tijela protjerati samo onaj ko stoji iza čaranja a nikako neki svećenik.
Igla koja se tajno zabode u tijelo mrtvaca, ali tako da to niko ne opazi, zadobija čudesnu moć odbrane od ljudske pomame. Naime, iglu je potrebno diskretno izvući iz tijela prije nego li ponesu mrtvaca na ukop. Žena je ljubomorno čuva i drži uza se pošto joj ona garantuje apsolutnu zaštitu od nasrtaja požudnih muškaraca. Pričalo se da bi gola mogla prošetati između mnoštva muški a niti jedan od njih joj ne bi ništa učinio.
U Srbiji i Bugarskoj žene koje su željele nekažnjeno švrljati pored svojih muževa pokrivale bi oči mrtvaca bakrenim novčićima koje bi potom oprale u vinu ili običnoj vodi te tako omađijanu tekućinu poturale mužu da ispije. Nakon toga vjerovalo se da će muškarac postati potpuno “slijep” za sve ženine slabosti i nevjere.
Mrtvačka kosa je posebno cjenjeno sredstvo mađijanja kod Bošnjaka. Vjeruje se da je dobro odrezati pramen kose ili pletenicu mrtvome momku ili djevojci pošto se time dobija savršen rekvizit mirenja. Naime, ukoliko se ta kosa podmetne ispod naslona za glavu nekom bračnom paru, koji se stalno svađa ili mrzi, da makar samo jednu noć prespavaju na njoj, oni će od tada živjeti u miru i harmoniji. Uz to se tvrdi da ko pojede ili popije praha od spaljene kose odsječene sa mrtvaca sušiće se i mršavjeti kao ono truplo u zemlji.
Isto tako, prsten skinut sa desne ruke mrtve osobe među najtraženijim je rekvizitima za ljubavnu magiju, vjerovali ili ne, čak i u današnje vrijeme. Zaljubljena djevojka gleda kroz njega u muškarca po svom izboru čvrsto vjerujući da će se on vrlo brzo zaljubiti u nju i usrećiti je vjenčanim prstenom. U Bosni se ovakav prsten od davnina koristio i za zaustavljanje jakog krvarenja iz nosa. Vjeruje se da ukoliko bolesnik pusti samo nekoliko kapi krvi kroz njega, krvarenje mora odmah prestati.