Kako se piše hamajlija?

Staro je pravilo da se hamajlija ne može pisati u bilo koje vrijeme već da se mora pratiti određeno doba dana i lunarna faza. Za razliku od nje, tilsumi se najčešće pišu u zoru, kada se „dijeli dan od noći“ i to samo pola sata. Zapisi se uvijek pišu u samoći, pod svjetlošću bijele svijeće i u prostoriju koju je prožeo miris tamjana. I prije i nakon tog magijskog rada onaj koji piše hamajliju ili zapis dužan je da izgovori prvu kur'ansku molitvu i posveti je Dobrima, tojest evlijama, mudrim ljudima i velikim spiritualistima, preko kojih je i znanje o talismanskoj magiji postalo dostupno ljudima.

Hamajlije se ne pišu samo za liječenje bolesti, već i kao zaštita od crne magije, uroka, oružja, ogovaranje, itd. Za svoje usluge hodža u pravilu ne bi smio tražiti nikakvu nagradu, već da bude zadovoljan sa onim što mu se tom prilikom da, bilo da je riječ o novcu ili poklonu. Kako to pravilo ljudi mogu zloupotrebiti i na taj način doslovno iskorištavati nečiju želju za pomoći, došlo se do toga da se hodži za njegov trud, pisanje hamajlije ili zapisa, da onoliko novca koliko je dovoljno da za tu sumu njegova familija može imati jedan obrok. Naravno, od broja članova familije ovisi i sama suma. Ukoliko osoba koja je naručila hamajliju ima želju da hodžu nagradi onda ona može, uz halal tojest od srca, dati i više novca od onog koji se daje po pravilu.

Iako to na prvi pogled možda ne djeluje tako no prava je istina da je mnogo teže napisati hamajliju nego li zapis. Osim što je sadržajno hamajlija bogatija sa tekstom i iziskuje puno više vremena za izradu razlog tome je i što su zapisi zapravo nepromjenjivi, oni su svojim sadržajem precizno definirani i kod njih hodža ne može unositi bilo kakve izmjene. Sa druge strane, ne postoji originalan tekst hamajlije po kojoj bi se mogle pisati sve druge hamajlije već se za svaku osobu piše drugačije. Iako većina hamajlija počinje sa Euzubilom i Bismiletom te surom El Fatiha sve drugo je podređeno znanju osobe koja je piše, počevši od konsultacije Jildizname, knjige prema kojoj se otkriva čovjekova zvijezda, te onoga što je potrebno da ta osoba, budući vlasnik hamajlije, neutralizira iz svog života. Bolje rečeno, hodža mora otkriti sve slabe tačke kod te osobe kako bi unošenjem određenih ajeta, molitvi, dova i simbola izvršio protekciju. Ukoliko je uspješno obavio svoj zadatak vlasnik hamajlije će u toku nekoliko dana otkad je stavio hamajliju na tijelo osjetiti neku od bezopasnih manifestacija, na primjer, iznenada će osjetiti gušenje u grudima, sanjaće čudan san, kratkotrajno će ga jako zaboljeti glava itd. Neki od tih simptoma dokaz je uspješnog djelovanja hamajlije ali i svojevrsna prilagodba energije same hamajlije sa energijom ljudskog tijela.

Ono što je svaki hodža dužan da upozori osobu kojoj daje hamajliju jeste da se na nju mora jako paziti da je ne bi ko ukrao, jer u tom slučaju njenom vlasniku nema pomoći, postat će vrlo lako žrtva bilo kojeg čarobnjaka. Koliko sam uspio doznati u svojim susretima sa hodžama onoj osobi kojoj neko ukrade hamajliju ne vrijedi novu praviti jer ona neće imati zaštitničko svojstvo.