25.04.2022.

KAKO SE LIJEČI “POMJERENI” ŽELUDAC

Kategorija: MAGAZIN

Pomjereni želudac je specifično stanje koje nikako ne treba olako shvatiti. Koga zadesi ova tegoba osjeća jaku bol u predjelu stomaka, nagon za povraćanjem, lupanje srca, osjećaj bespomoćnosti, često podrigivanje te proljev svaki put kada pojede nešto određeno ili neobično.

Svaka bolest povezana sa stomakom u folklornom promišljanju od davnina rađala je sumnju kako je riječ o struni (gastroptosis), odnosno da se želudac usljed nekog unutarnjeg ili vanjskog podražaja pomjerio sa svoga položaja. Naš narod, bez imalo sumnje, želudac doživljava kao vrlo osjetljiv organ, čemu uostalom svjedoče brojna upozorenja o struni, među kojima su najpoznatija da treba izbjegavati spavati na stomaku, prevrtati se preko glave, skočiti gladan sa neke visine ili gladan podizati težak teret. Također, isto važi ako osoba udari slučajno stopalom od tvrdu podlogu, puno se sekira ili je izložena dugotrajnom stresu. U svakom navedenom primjeru želudac može da se pomjeri 29 cm u prečniku, 12 cm nagore ispod rebara i 17 cm nadolje u karlicu. Najčešće prvi simptom koji se tada pojavi jeste bol u želucu ili ispod rebara.

Postoji više znakova da je želudac “pomjeren” i oni se manifestiraju različito kod većine ljudi. Klasični simptomi ove tegobe su:

– Jaki bolovi u želucu koji se javljaju i nisu određeni vremenom.
– Nedostatak apetita.
– Konstantno bljedilo ili žutilo lica.
– Kod osoba s ovim problemom želja za vodom se pojačava za vrijeme obroka ili češće nakon obroka. Ili pak ako se čak na prazan stomak pije voda, koliko god da je popije, nemoguće je utažiti žeđ.
– Jezik kod strunjene osobe zadeblja, postane grub.
– Bolovi koje uzrokuje struna ne odražavaju se samo u predjelu stomaka nego i u koljenima ili mišićima ispod koljena.
– Skoro svaka osoba kojoj se pomjeri želudac osjeća stalni gubitak snage, kao da nosi neki težak teret.

 

DEVET MUKA

U narodnoj medicini BiH osobe koje se bave liječenjem ovoga problema nazivaju se želudarice (žene) i strunari (muškarci). Prema njihovom kazivanju pomjereni želudac (strunjeni želudac), tretira se jako ozbiljnim zdravstvenim problem sa potencijalno smrtonosnim epilogom. Tome svjedoči i tradicionalno vjerovanje prema kojem se ova tegoba manifestira čak kroz devet oblika, takozvanih „devet ruku“, pa želudarica mora biti iznimno vješta da svaku pojedinačno detektira i primjeni odgovarajuću metodu liječenja. Svaki od devet oblika tog oboljenja ima svoj specifičan naziv i dijagnozu poput : plava struna“, „crvena struna“, „crna struna“ itd.

 

Strunjen želudac uzrokuje loše varenje hrane, nadimanje stomaka i učestale gasove, bolove u prsima, koji često podsjećaju na infarkt, ubrzano lupanje srca pri podizanju iz ležećeg položaja, bol u lijevoj ruci.

Međutim, potrebno je napomenuti kako želudarice nisu u potpunosti složne u određivanju naziva i simptoma, pa se najčešće njihova mišljenja poklapaju kod „plave strune“ pošto se ona najlakše otkriva i liječi. Dedukcijom svega dostupnog materijala, kojeg sam imao na uvidu iz arhive Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali i pojedinačnih razgovora sa narodnim liječnicima, uspio sam dobrim dijelom kategorizirati njihove nazive.

Naime, ono što unosi zabunu kod većine jeste to što svaka struna pojedinačno ima uglavnom dva, a nekad i tri, naziva; prvo nazivlje bazira se po boji a drugo je određeno nečim simboličnim poput dijela tijela, spola, po vodi ili hljebu i slično.

Stoga se najčešće navode sljedeći nazivi: krušna struna, ručna struna, muška struna, ženska struna, vodena struna, sastava, itd.

Krušna struna se liječi tako da se iz hljeba izvadi sredine, od nje napravi kuglica u koju se zabodu uspravno tri šibice, postavi se na pupak a onda se šibice zapale i poklope čašom.

Ručna struna prepoznaje se po tome što kod bolesnika „ispršte damari“. Liječi se masiranjem ruke.

Muška struna je poznata i kao „razvijen pupak“ manifestira se kroz jaku bol u stomaku, osjećaj gušenja, crnilo pred očima. Kod muškarca može uzrokovati slabu pokretljivost spermatozoida.

Crvena struna nastaje od brige, stresa, sekirancije, emocionalnih problema. Manifestira se mršavljenjem, povraćanjem, bljedilom i mučninama. Želudac se u ovom slučaju detektira spod rebra, ili se pomiče ka srcu, i jedini način je da se masiranjem vrati nazad.

Crna ili teška struna nastaje od nošenja tereta, naglog okretanja, neredovite ishrane, kod poroda, u snu ili nekakvom udesu a očituje se kroz naglo debljanje, vjetrovima, nadimanjem i bolovima, ne samo u želuci nego i u crijevima. Kod crne strune želudac se pomiče prema kičmi i redovito se javlja bol među plećima.

Ženska struna je oboljenje koje, kako to i sam naziv implicira, pogađa isključivo žene usred trudnoće i porođaja, no, isto tako, može uzrokovati i privremenu neplodnost tako da žena ne može ostvariti trudnoću. Liječi se masažom i potpasivanjem, itd.

Prema kazivanju jedne od bosanskih želudarica pomjereni želudac se može pronaći uz pomoć jajeta s kojim se prvo izmasira bolesnikom stomak a potom se jaje razbije iznad njega. Na onom mjestu trbuha, na kom se bjelanjak i žumanjak zaustave, tu se nalazi želudac.

KAKO SE LIJEČI? 

Prije opisa pojedinih načina liječenja treba napomenuti da postupak namještanja želuca traži pojedinca sa dobrim znanjem i iskustvom na ovom polju. Naime, kako to svi opisi govore, oboljeli treba da leži na leđima ogoljenog stomaka. Osoba koja liječi omota svoj kažiprst sterilnom gazom i njime povlači poteze odmah iznad želuca. Oboljeli se počne okretati sa jedne strane na drugu. Prst i njegovi pokreti primoravaju umbikalni mišić na okretanje. Dok traje tretman potrebno je praviti kraće pauze posebno u prvom dijelu kada se prstom povlači naprijed-nazad i desno-lijevo. Potom se opet pristupa kružnim pokretima. Prilikom ovakvih kretnji prst omotavaju želučani mišići. Ta se radnja ponovi nekoliko puta.

Prema kazivanju bosanskih strunara i želudarica najbolje vrijeme za liječenje je jutro kada je bolesniku prazan stomak. Tada se, naime, postižu najbolji rezultati.  Isto tako, vraćanjem želuca na mjesto liječi se nepravilna probava, oslobađaju crijeva puna gasa, nestaje nadutost i otežanost crijeva, te se popravlja oslabljena cirkulacija krvi kroz želudac i stomak.

Da li je vodena struna utvrđuje se tako što se u metalnoj šolju provre vode, u koju se može izmrviti hljeba i nekoliko šibica, i onda se, čim provre, voda izlije u malu tepsiju a šolja okrene naopako i ostavi na njenoj sredini. Ako je vodena ili plava struna sva voda ubrzo “uđe”, pokupi se pod šolju. Za to vrijeme iznad šolje se kaže ova iladž basma:

Pupčana pupčanice, po Bogu majčice, savij se kao što se savio otac i majka te su imali N. (reći ime bolesnika). Savij se ako nećeš od zlih žena, savij se od dobrih ljudi i njihove djece, ka meni večera, trnu postelja. Sa mojom basmom a božjim hazmom.

Na kraju bolesnik popije malo te vode a ostatak se baci na kakav krov kuće ili kokošinjca.

Jaki, oštri bolovi u predjelu želuca od koji se čovjeku zacrni pred očima siguran su znak da se strunio. Ukoliko iscjelitelj ima tople ruke onda on može masažom odagnati svaku bol i povratiti želudac u zdravo, normalno stanje. Oboljeli treba da legne na neko ravno mjesto, pa se vodom u kojoj je prethodno potopljen sapun, dobro namoči stomak. Tom se prilikom, uz Bismilu, govori ova basma:

To nije u mojim već je u rukama hazreti Fatime.

Periodično treba pritisniti pupak srednjim prstom i polagano ga povlačiti u svim pravcima neizmjenično. Smatra se da će se na ovaj način želudac vratiti na svoje mjesto.

Treći metod liječenja je slijedeći. Na bolesnikov pupak postavi se četvrt glavice crvenog luka, prethodno posoljene. Odozgo se stavi peškir ili krpa vezana na leđima. Kroz čvor se provuče drška metle, koja se onda zarotira tojest okreće na desno. Ovim postupkom krpa se zategne i istovremeno se glavica luka pritisne od pupak, sve dok pupak ne počne da pulsira. Metla se potom izvuče iz čvora krpe koja i dalje ostaje pričvršćena za luk. Na kraju preko krpe se postavi posuda sa vodom ili sa pjeskom, odnosno nečim teškim, koja se skloni sa stomaka nakon pola sata. Tokom ovog perioda ili u međuvremenu strunar ili želudičarka moraju masirati bolesnika ispod ruku tojest mišice i palca obje ruke.

Želudarica ili strunar da bi bilo sigurni da su svoj posao obavili kako treba nakon “namještanja strune”, uliju u čašu mlakog mlijeka i u njemu razmute jedno kokošje jaje. Taj napitak bolesnik mora popiti, pa ako ne povrati, onda je izliječen. No i nakon toga narednih sedam dana savjetuje se oprez odnosno da se izbjegava meso u ishrani i prvenstveno jede lagana hrana. Naime, za to vrijeme želudac se potpuno “ustavi” tojest smjesti u svoj pravi položaj i proradi kako treba pa se poslije toga može jesti sve.

I za kraj treba se podsjetiti kako od davnina u Cazinskoj krajini postoji običaj da onaj koga boli stomak zagrije dasku od jele i sjedi na njoj, ili je prislanja uz trbuh, pošto je upravo ovo drvo, prema vjerovanju krajiškog naroda, najbolji lijek za sve želučane muke.