
U 19.vijeku egzistirao je romantiĉni običaj izražavanja osjećaja putem poklanjanja određenog cvijeća koje je, svojom simbolikom, prenosilo diskretnu poruku. Neke od njih su krajnje romantične i poželjne čak i u ovom tehnološkom vremenu, kada se mrvice romantike još samo mogu pronaći u starim knjigama, serijama i filmovima.
Proljetnji jaglac: “Ključevi mog raja leže u tvom anđeoskom srcu.”
Lavanda: ” Sjećanje na tebe je moj jedini, tihi užitak.”
Međutim, nisu sve poruke bile ovako srcu umilne. Tako, na primjer, ko bi dobio na poklon žutu ružu htjelo mu se reći da je kukavica.
VENI KAO NEVEN
U prošlosti BiH djevojke su običavale na glavi, obično pod fesićem ili rubcem, nositi biljku menegled ili kolutak, vjerujući da će onda momci za njima pobudaliti. Sa pojedinim cvijećem djevojke su se čak identificirale. Naime, miloduh je u prošlosti bio simbol djevojačke sreće, pa su se mnoge od njih trudile da ga sačuvaju od nestašluka seoskih mladića koji bi ga iz šale znali posjeći, posebno uoči Hidirleza. Ništa manje bitan nije bio ni sam neven. U Cazinskoj krajini se vjeruje da neven privlači novac u kuću. Posebno je berićetan ako se oko njega, u zemlju, zabode nekoliko kovanica. No, neven ne treba uzgajati ako u kući ima djevojku za udaju pošto, kako tvrde ovdašnje nene, tjera prosce.
ČAROLIJA CVIJEĆA
U pojedinim narodnim kazivanjima velika moć da obenđija svakog momka ili djevojku pridavala se pomalo mističnoj biljci zvanoj okoločep, čiji bi cvijet, onaj željan nečije ljubavi i pažnje, probušio iglom po sredini i tajno gledao kroz nju voljenu osobu. Tvrdilo se da takvo cvjetno progledavanje “ne može da omane.” Cvijeće je neizostavan motiv i u narodnim pjesmama gdje se otvoreno dovodi u vezu sa čarobnim moćima. Tako u pjesmi “Da ne može bez nje” djevojka, pred optužbom Mehine majke da mu je sihir učinila na otisku stope u zemlji, odgovara ovako:
Sličnu sudbinu, poput već spomenute sevdalinke, ima i pjesma “First time ever I saw your face” čije je stihove 1957.godine napisao britanski kantautor Ewan MacColl za Peggy Seeger, tadašnju ljubavnicu, koja će kasnije postati njegova treća supruga. Ova numera ubraja se među najljepše i najizvođenije pjesme u modernoj istoriji zapadnjačke muzičke scene. Pjesmu je prva otpjevala Roberta Flack, s kojom se proslavila.
BOSANSKI ROMEO I JULIJA
Po narodnoj pjesmi ljubav je između momka i djevojke tako velika, da oni jedan bez drugoga živjeti ne mogu, pa će rađe i umrijeti, nego da se jedan drugomu iznevjeri. Roditelji su Muju silom oženili, silom mu i djevojku doveli. Kada je bilo u večer poslije vjenčanja, uvedoše mladoženju u halvat, ali Mujo umjesto da ide djevojci, sjedne na „sepetli sanduke“, uzme „sedefili“ tamburu i pjeva:
Sada misli Hate Hadžagina,
Da ja ljubi puhli duvak skidam.
Neću Hate ti mi živa bila,
I tako mi ti suđena bila.
Opet misli Hate Hadžagina,
Da ja ljubim prebijelo lice,
Neću Hate ti mi živa bila
I tako mi suđena bila.
Iza toga okrenu se neljubljenoj djevojci, a sada svojoj ženi. Pa govori:
Lipa si mi gizdava divojko,
I lipša si i bolja od Hate,
Ali nisi mome srcu draga,
Mila mi je Hate Hadžagina.
Rekavši to uze „nože okovate“ ša se ubije rped očima dovedene, a neljubljene žene:
Pa s’ udari nožem u srdašce,
Na nožu je srce izvadio
Na kamzama bijele džigere.
I djevojka ljubi dragoga, pa će i ona za njega umrijeti. Hate Hadžarina sjedi kod prozora, veze sitan vezak i misli na svoga Muju. Sjedeći tako, pogleda na sokak i opazi sprovod. Nešto ju u srcu zazebe, pa upita svoju strinu: „Koga to nose?“ Kad joj strina reče, da je to Mujo Čelebija, uhvati ona nožice, koje su joj pri ruci bile:
Pa s’ udari njima u srdašce,
Na njima je srce izvadila.
Ljubav ni smrću ne prestaje. Ljubavnici i u zemlji uzdišu jedan za drugim. Za to treba momka ukopati kraj ljebljene djevojke, da im barem u zemlji bude lakše:
Uporedo njiha ukopaše,
Kroz mezare ruku promoliše.
Metnuše im u bijele ruke,
Metnuše im crvene jabuke,
Kad se prenu nek se poigraju.
Na grobovima onih, koji su od ljubavi umrli, niče cvijeće i drveće. Kada su drugog jutra pošle „dvi žalosne majke“, majka Mujina i Hatina, na grob svoje djece, vide da je nad grobom Muje nikla borika, a na grobu Hate ružica:
Više Muje zelena borika
Više Hate rumena ružica.
Borika se oko ruže vija,
Kano Mujo oko žive Hate,
A ruža se oko bora vija,
Kano Hata oko živog Muje.
Cvijeće, u ovom slučaju ruža, našlo je svoje mjesto i u uspavankama, poput ove: