HAMAJLIJOM PROTIV ZLA I CRNE MAGIJE

Hamajlije su oduvijek bile poznate i popularne među ljudima u svim zemljama svijeta te ih nose mladi i stari, bogati i siromašni. Njen naziv dolazi od arapske riječi hamal koja označava ono što se nosi ili nositelja. Hamajlija je predmet koji se drži uza se da bi spriječila ili liječila bolest, za odbranu od opasnosti uključujući u to zaštitu od oružja, zli duhova i magije. Postoje biljne i životinjske hamajlije, one od dragog ili poludragog kamenja, metala ili pak tekstualne.

Danas se mnogo toga može dovesti sa funkcijom hamajlije počevši od raznih privjesaka, tetovaža, modnih dodataka, nakita, vjerskih simbola, predmeta uzeti na nekom hodočašću. Razlog tome je urođena ljudska potreba za zaštitom i sigurnošću. Mnogo ljudi koji nose hamajliju uza se priznaju da im i sama pomisao da je posjeduju jača samopouzdanje, tako da je njena uloga na čovjeka i psihološka.

Hamajlije su posebno popularne među Jevrejima i Arapima na Bliskom istoku pa se vjeruje da je i sam božiji poslanik Muhammed nosio na ruci prsten sa imenom Buduh, za koji se tvrdi da ga je imao prvi čovjek na svijetu Adem. Tom prstenu se pridavala sveta, zaštitnička moć. Kod Iranaca i drugih šiita pripovijeda se kako je imam Husein imao oko vrata obješenu hamajliju sa molitvama Felek i Nass. Isto se vjeruje i za Alija, muža hazreti Fatime.

Postoji nekoliko vrsta hamajlija:
Hafida je zaštitna dječja hamajlija koja se nosi oko vrata. Izrađena je od srebra u obliku diska na kojem arapskim jezikom piše: “Zaštitniče, zaštiti našeg malog Adema”, ili kako je već djetetu ime. Harasa ili “Stražar” još jedna je vrsta hamajlije namijenjena djeci mada se ovaj amulet može vidjeti i iznad ulaznih vrata kuće kako bi zaštitila dom. Posebnom moćnom se smatra takozvana “šuplja hamajlija”, itd.

Iako Islam zabranjuje magiju ipak dozvoljava upotrebu hamajlija i neki ritualnih postupaka protiv urokljivih očiju te neprijateljskog djelovanja džina i šejtana. Dozvoljene hamajlije u najvećem broju sastavljene su isključivo od sakralnih tekstova, bilo da je riječ o odabranim kuranskim ajetima ili cjelokupnom ispisu pojedine molitve. Ukoliko pak neka hamajlija u svom sadržaju odstupa od navedenog pravila onda se u njoj naglašava čvrsto naukovanje islama kroz zazivanje nekog od 99 božjih imena ili temeljno načelo same vjere koje glasi: “Nema Boga osim Allaha”, ili nešto treće, obavezno navodeći Poslanikovo ime, pod čijim patronatom hamajlijski tekst dobija svoju vjersku težinu i jasno obznanjuje pripadništvo monoteizmu.

Ukoliko ispisivač hamajlije ne navodi imena sedam meleka i kraljeva džinova onda se na kraju ili marginama teksta moraju naći imena četiri muakila odnosno Džebraila, Israfila, Mikaila i Azraila. Njihova uloga je da svojom prisutnošću, iskazanom na ovaj način, osiguraju nositelju hamajlije duhovnu zaštitu i povežu je sa samim Bogom, pošto upravo navedeni muakili imaju funkciju posredovanja izmedju Stvoritelja i ljudi. Ponekad je dovoljno u uglove hamajlije napisati ime Allah pošto ta riječ u sebi sadrži svako ozdravljenje i daje božansku snagu.

Papir hamajlije presavijen je na specijalan način (obično sedam puta) ili zamotan i stavljen u metalnu kutijicu koja se nosi oko vrata, preko ramena, ruke ili struka. Materijal koji se koristi može biti od tkanine ili kože, dok je kućište obično od kovana srebra ili kositra. Nosi se najviše ispod odjeće. Hamajlije koje su izrađene da zaštite nosioca od oštrog oružja zamotavaju se u kožu kameleona ili električne jegulje.

Jedna od najpoznatijih hamajlija arapskog svijeta, odmah nakon Fatimine ruke, jeste Duat eš-šems ili Dova Sunca koja se sastoji od kvadrata sa sedam redova, u kojima se nalazi po sedam kućica. U njima su ispisani sedam slova kojih nema u prvoj kuranskoj molitvi, sedam Allahovih imena, sedam imena meleke, sedam imena džinskih vladara, nazivi sviju dana u sedmici te sedam planeta, uključujući Sunce i Mjesec. Duat eš-šams je vrlo često sastavni dio velikih ili malih hamajlija zbog svoje nesumnjive duhovne snage.

Prije stavljanja hamajlije čovjek se mora očistiti od negativne energije. Naime, vjeruje se da osobi koja je pod urokom, magijom ili djelovanjem zlih duhova niti jedna molitva neće biti uslišena, što se jasno vidi po tome da im u životu ništa ne ide po planu. Stoga se u cilju anuliranja zlog djelovanja i pripreme tijela za nošenje hamajlije pišu kratki zapisi mastilom od šafrana i ružine vode koji se zatim otope u vodi. Čim se tekst rastopi papir se vadi a čovjek tu vodu pije a jednim dijelom se okupa, kako bi se u potpunosti pročistio.

Ovime se jasno uočava razlika između hamajlije i zapisa jer hamajlija se nosi uza se a zapisom se liječi ili čisti od negativne energije. Također, smatra se da tu namjenu imaju samo oni zapisi koji se ispisuju sa duhovnim mastilom tojest napravljenim od šafrana i ružine vode. Razlog takvom pravilu krije se u tradiciji arapskog naroda koji šafranu pridaje posebnu moć u poništavanju zla.

Poželjno je da se hamajlija prvih 40 dana po primitku nosi u kontaktu sa kožom (tijelom) a nakon tog perioda se može premjestiti u novčanik ili torbu. Treba naglasiti da su moguće neke bezazlene senzacije u danima kada osoba počne nositi hamajliju, naročito ako je žrtva crne magije, a one su kratkotrajno gušenje u prsima, obično u suton ili noću, ili da sanja neki crni predmet, životinju, siluetu ili pak da nešto crno izlazi iz njega. Također, hamajlije koje su kopirane (fotokopirane) nemaju nikakvo djelovanje.

Osim što se izrađuju za pojedinca hamajlije se pišu za cijelu familiju, zaštitu kuće i imanja te poslovnih objekata. Smatra se da je hamajliju najbolje nositi blizu srca, pošto su svi crnomagijaški napadi usmjereni najviše na taj dio tijela, dok se kod onih hamajlija za zaštitu kuće ili poslovnog prostora postavlja iznad vrata. Naime, svaka čarka se donosi pred ulazna vrata bilo da je riječ o nečem što treba proliti, prosuti ili zakopati. Isto tako, od svake hamajlije treba povremeno podijeliti milostinju u novcu siromašnima kako bi se njena moć pojačala.

Osoba kojoj je izrađena hamajlija ne smije gledati u njen sadržaj, u protivnom hamajlija će biti neučinkovita. Isto tako, o hamajliji se ne priča drugima. Jedan od razloga je taj da ukoliko je neko zlonamjeran probuši iglom ona gubi svoju protekcijsku moć.