Rječnik religijski i okultnih pojmova

Amin ili amen, sa kojim u kršćanstvu i islamu završava molitva, potiče iz imena perzijskog božanstva pobjede i slave pod nazivom Ameh.

Bog: naziv koji se koristi u slavenskim jezicima dolazi od perzijskog imena za Ahura Mazdu – Baga, koji je bio bog Dobra. Isto tako, slavenski naziv Zemlja potiče od imena perzijske boginje zemlje – Zam.

Bajati (tur. baymak) vračati, čarati, opsjenariti (u svrhu lječenja); varati.

Čarka odnosno čarolija dolazi od perzijske riječi “čare” – koja znači: lijek, sredstvo, spas. Od čare dolazi pojam čini, učin, čarobnjak, vrač, vračara, itd.

Gatanje – balkanska riječ koja dolazi iz sanskrta od gad ( gadami) – govoriti.

Duh: riječ duh u bosanskom jeziku potječe od perzijske riječi ruh, od koje proizlazi ruhanijet ili duhovna nauka. Slično je i sa rječju hrđa koja dolazi od arapske riječi arđa.

Emer: riječ koja se obilato koristi u bosanskim basmama ( sa božijim emerom…), potiče iz arapskog jezika i znači: odluka, moć, zapovijed.

Falati, faletati – proricati – dolazi od arapsko-perzijske riječi faal: odgonetati. U bosanskom jeziku postoji pojam: ogledanje, ogledati, a tiče se proricanja sudbine obično putem graha ili kahve.

Magija: pojam magija ili magic dolazi iz perzijskog jezika i uzeta je iz naziva Magi, koji su bili svećenici-čarobnjaci u drevnoj Perziji.

Mračne havaje ili puste haliluke su misteriozno mjesto iz egzorcističkih bajalica u koje bosanske stravarke protjeruju zlo u svojim ritualima liječenja. Evidentno je da termin potiče iz arapskog jezika. Hal na koptskom i egipatskom doslovno označava – drugu stvarnost.

Ograma – turska riječ sa značenjem oboliti od nevidljive sile.

Urok – ilirska riječ sa značenjem : opčiniti, fascinirati.

Vampir odnosno lampir: najbliže povijesnoj istini, i samim time odgovoru na pitanje odakle potiče mit o vampirima, jeste Bliski istok i arapski demon Ghul, čije je obitavalište groblje. Vjerovanje o ovome strašnom biću koje ljudima pije krv preuzeli su Turci i u širenju svoje imperije donijeli tu legendu, zajedno sa mnoštvom drugih šamanističkih vjerovanja, na Balkan. Naime, anglizirani naziv vampir dolazi iz nekog od ovih izvora; od imena upir ili ypir koji potječe sa sjevera Turske, ili vapir, koji je bio bugarski naziv za isto biće, ili, pak, od bosanskog naziva lampijer, lapir ili lampir. Prema bosanskom vjerovanju vampir izlazi iz groba kao mali leptir, koji se nekada nazivao lepir ili lapir. Također, poveznicu sa lampirom nalazimo u staroj bosanskoj riječi lapiti – ugrabiti, dohvatiti, uhvatiti, vrlo je slična nazivu lapir, te opisuje način na koji ovo mračno biće lovi ljude, tako što iznenada ugrabi svoju žrtvu.

U Srbiji vampir se nazivao ukolak, dok u Rumuniji postoje dva mitološka bića moroi i strigoi koji imaju poneke sličnosti sa vampirom. Drac ili dracul je rumunjski naziv za đavola, tako da je Grof Dracula zapravo Grof Demon a ne vampir. Isto tako, drac ne označava zmaja, kako to neki prevode, jer se on na rumunjskom jeziku naziva zburator ili zmeul. Stoga se, nakon ovog kratkog pregleda, stiče realan zaključak da naziv vampir potiče iz Turske, Bugarske ili Bosne.

Vampir u bosanskoj mitologiji nije isključivo bio živi mrtvac koji pije krv ljudima. Analizirajući pojedine legende o njemu vampir je zapravo često bio zaljubljeni muž, koji je prerano umro, i noću bi izlazio iz groba, kroz neku rupu u zemlji, u obliku leptira, a onda se pretvarao u čovjeka, koji nije imao u tijelu niti jednu kost, kako bi vodio ljubav sa svojom suprugom. U metaforičkom značenju vampir je oličenje žudnje za životom, nesretne duše koja nema svoj mir, jer joj je oduzeta mogućnost da živi i postoji u materijalnom svijetu.

Navodno, iz odnosa muža-vampira i žene mogla su se roditi i djeca koja bi na stražnjici imala mali rep. No, da bi se spriječili noćni dolasci, kao i neželjena trudnoća, iznad ulaznih vrata kuće postavljao se štap od gloga, čime se vampiru stvarala nepremostiva barijera, i on bi prestao sa svojim posjetima.

U bosanskom narodnom vjerovanju tvrdi se da od čovjeka loše naravi i karaktera nakon smrti postaje zli vampir, koji napada ljude i pije im krv. Naprotiv, od čovjeka dobre naravi, ili koji je za života bio zaljubljen, postane dobri vampir, onaj koji ne napada ljude, nego se jedno vrijeme ne može pomiriti sa svojom smrću, i zbog toga uznemirava one koji su mu bliski.

Otkud potiče naziv rijeke Drine

Malo je poznato kako je naziv rijeke Drine ilirski. U knjizi De regno Dalmatiae ec Croatiae, Amsterdam 1666., autor naznačava Plinijev, 23-79.n.e, opis Ilirikuma, u kojem se navodi sljedeće:

„Illyricum auctore Plinio terminos habet a septentrione Alpes, ab ortu Dirinonem flumen, quod et Drinum dicitur, a meridie mare Adriaticum, et ab occasu Arsiam…“