DŽINNI I SIHIRI

Džinni i šejtani (demoni i đavoli) su, kratko rečeno, neodvojivi od čarobnjaka i magične prakse. Arapski pojam za magiju to jest sihir dolazi od riječi sahar koja označava zoru, period kada još uvijek jutarnja svjetlost nije u potpunosti obasjala horizont i većina stvari je skrivena velom tame. Time se želi reći kako je sihir nešto što je za ljudsko oko nevidljivo, sakriveno zastorom koji dijeli ljudski od svijeta duhova.

Kao što postoji dobro i zlo među ljudima, tako isto postoji i među duhovima. Kako su džinni nevidljiva bića, nastala od plamičaka hladne vatre, oni zli među njima mogu iskoristiti tu prednost da nanesu štetu ljudima. Zbog toga su od davnina pojedine bolesti poput epilepsije, ludila, šizofrenije, neobičnih bolova i stanja u kojima se neko ljudsko biće može zadesiti prepisivani napadima ili opsjednućima jednog ili više džinna. Naziv džinn dolazi od imena drevnih perzijskih demona pustinje pod nazivom jainni ili džainni. O njihovim vještinama i mogućnostima najbolje se govori u pričama iz Hiljadu i jedne noći, čije pojedine stranice otkrivaju čak i neke stvarne magijske formule prizivanja duhova.

Da bi neka čarolija, zapis ili bajanje bilo efektivno, imalo svoj rezultat, ono mora biti potpomognuto djelovanje nekog duha, koji će preko čarolije napasti i obuzeti osobu na koju se bacaju čarke. Čim uđe u tijelo ili psihu ljudskog bića džinn naglo ili postepeno mijenja njegov način razmišljanja, osjećaje i određuje buduće akcije.

DEMONSKI UDARI NA ČOVJEKA

Postoji nekoliko sigurnih znakova da je čovjek napadnut od nevidljivog entiteta:

• Nagla oduzetost ruke ili noge, jednog dijela tijela ili cijelog.
• Česte noćne more.
• Pojava neobjašnjivog straha, poput čovjek se odjednom plaši mraka, izaći iz kuće ili nečega drugog.
• Gušenje u grudima u sunčev zalazak ili noću.
• Nagle, jake glavobolje samo u određenom dijelu glave i u određenom dijelu dana ili noći.
• Trnjenje u nogama.
• Pojava halucinacija, osoba vidi ili čuje nešto što drugi oko nje ne vide ili ne čuju.

U pravilu džinni ne napadaju ljude osim u slučajevima kada ih na to natjera neki čarobnjak ili vještica, ili pak kada čovjek slučajno nagazi na neko mjesto koji oni svojataju. Među takva mjesta spadaju hladovine oraha, stare i napuštene kuće, mezarja, mjesta gdje ima krvi, mokraće, kostiju, nečistoće, poput smetljišta, raskršća ili stara stabla.

Kada neki sihirbaz odnosno mag želi natjerati džinne da rade za njega, a u cilju napada na neku osobu, onda obavezno pali tamjan, pošto se njegovim dimom džinni “hrane” i mogu donekle materijalizirati pred očima crnomagijaša, te piše talismane (zapise) obično sa krvlju psa i mačke ili u crno mastilo dodaje nekoliko kapi sirćeta, vranine ili sovine krvi, soka od bijelog luka, sumpora, arsena ili katrana.

Džinni potkupljeni tamjanom i ucjenjeni magijskim formulama, kojima se moraju potčiniti, pristaju na saradnju i napadaju kroz talisman osobu čije se ime navodi u njegovom tekstu. Zato se uglavnom većina talismana donosi u neposrednu blizinu žrtve, njene kuće ili dvorišta, kako bi usmjerila džinne na pravi smjer. Njihovi napadi najviše se događaju noću, dok žrtva spava i ne postoji svjesna zaštita, a čim uđu u njega on počinje osjećati oštri bol u nekom dijelu tijela ili doživljava noćnu moru.

DETEKCIJA NAPADA

Ovo je skica koja objašnjava na koje dijelove ljudskog tijela najčešće udaraju to jest napadaju džinni kada unose bolest i magiju u čovjeka.

Na ovoj drugoj slici prikazana su mjesta na ljudskom tijelu kroz koja džinni nevjernici ulaze u čovjeka. Učestali bolovi na tim mjestima jasan su znak opsjednuća.

ZAPIS KOJI UNIŠTAVA DŽINNE

Iako postoji na desetine zapisa koji se preporučuju za udaljavanje, spaljivanje ili uništavanja jednog ili više džinna napadača ovaj se smatra među najmoćnijim.

Zapis se kombinuje sa novim koncem i buketom cvijeća.