Naziv džinn preuzet je iz perzijske mitologije gdje se navode džanne (janni) ženski pustinjski duhovi stvoreni iz vatre i kipuće tekućine prije stvaranja prvog čovjeka. Džanne su prema predaji sklone metamorfozama pa mogu uzeti razne oblike ali najviše kao životinje ili čudovišta. U slučaju da preuzmu ljudsko obličje tada imaju kozje noge i nemaju gornju usnu. Zanimljivo je spomenuti i to da se u perzijskom jeziku za vješticu kaže “džadi” a za magiju “džado”.
O džinnima su pisali i vodili rasprave mnogi veliki autori poput Damirija, Arabija, Absihija, Šiblija, Mas'udija i drugi. Međutim, ono što je o njima najpoznatije jeste da im se kraljevstvo naziva Džinistan i odvojeno je od ljudskog svijeta nevidljivim zastorom. Vladar svih džina i šejtana naziva se Iblis a njegova supruga Awwa. Unatoč tome što imaju bezbroj potomaka najčešće se spominje njihovih devet sinova.
Zulbajsun je ime Iblisovog sina koji nastanjuje pijace (bazare) i svo zlo koje se desi na njoj pripisuje se njemu.
Wuseen je vladar žalosti i tjeskobe.
Awan je džin koji prati kraljeve.
Huffan je zaštitnik vina i pijanica.
Murra: nadzornik muzike i plesa.
Laqees: gospodar obožavatelja vatre.
Musboot: majstor vijesti, usmjerava ljude da lažu i izmišljaju neistine.
Dasim: “gospodar palača” – kad putnici dolaze sa puta on ih sprječava da se zahvale Bogu na sretnom putovanju. Neki tvrde da je “Gospodar stolnjaka” – ne dopušta ljudima da prije jela izreknu bismillu a nakon ručka da se zahvale Bogu na objedu.
Dulhan: njegovo je boravište mjesto predviđeno za pranje i molitvu, on želi omesti vjernike da ne obave svoju dužnost.
Ono što posebno karakteriše džinne su po četiri prsta na svakoj ruci. Manjak palčeva nije slučajan pošto je upravo taj prst odlika ljudi.
Džinni se često dovode u vezu sa magijom i čaranjem. Pošto sa nekim vladarem džinnskog plemena sklopi pakt čarobnjak može imati uvid u spiritualni svijet te uticati na pojedine ljude.
O sedmorici velikih džinnskih kraljeva najviše se može saznati iz mnogobrojnih priča i legendi arapskog naroda. Tako se u priči o Gharibu i njegovom bratu Adjibu navodi da su kraljevi plemena marida: Crveni kralj (al-Ahmar), Plavi kralj (al-Azraq) i Barqan (u prevodu na bosanski: bljesak) ili Gospodar karneol-grada. U drugoj pripovijedi spominje se kralj Qamar ez-zeman (Mjesečeva razdoblja) i sin vezira Bedr-ed-din (Pun Mjesec vjere). U ovoj priči navodi se i kralj Šemhuriš. Osim njega svi ostali džinnski vladari imaju još jedan “kunya” – počasni naziv. U istom redu po važnosti u Džinistanu su Abu'Abdallah, Abu el-Harit ili Abu En-Nur (Otac svjetlosti), Ali Abu Mihraz, Abu -l- Adjaib (Otac čuda), Abu l-Hasan i Abu Nuh. Od sedam glavnih džinnskih kraljeva mnoštvo djece je naselilo svemir i ima ih na svakoj planeti i zvijezdi.
Jedna od najpoznatijih hamajlija arapsko-perzijskog svijeta, pored Fatimine ruke, jeste takozvana Du'uat eš-šams ili Dova Sunca koja se sastoji od 7×7 kvadrata. Dova Sunca čini sedam slova kojih nema u suri Fatiha, sedam Allahovih imena, sedam imena meleka, sedam imena džinnskih vladara (Meimun- sretan, Abyad – bijeli, Šemhuriš – sudac, Barqan – bljesak, Ahmar – crveni, Merrah – gorki i Mudhib – pozlaćen), sedam dana u tjednu i sedam planeta.
Sve što postoji u ovoj tabeli glavna je osnova većine hamajlija i zapisa.
Na Bliskom istoku ljudi od davnina vjeruju kako postoje određeni iznimni ljudi koji su od rođenja na jednoj višoj duhovnoj frekvenciji te bez ikakvih rituala komuniciraju sa džinnima, istjeruju ih iz opsjednutih ili su u savezništvu s njima. Narod ih naziva “Sirr” (tajanstvena milost) pošto se takav dar smatra Allahovom milošću. No, isto tako, vjeruje se da opisana sposobnost može doći i od džinna pa onda za takvu osobu kažu da je “Ism”.