Dr. Georgi Mishev: Magija je također povezana s idejom tajne, jer ljudi vjeruju da će, ako je podijele, izgubiti svoju moć

Odakle dolazi riječ “magija” i ko su ljudi koji nose čarobno znanje? Kako se voda isprepliće s tajanstvenim ritualima? Je li moguće da ima sjećanje?

Dr. Georgi Mishev je profesionalac na tom području koji može dati sve odgovore na ova pitanja. Član je Međunarodnog društva za etnologiju i folklor, 2003. godine bio je stipendist u Dresdenu, gdje je studirao “Primijenjenu lingvistiku” i “Antička zaklinjanja” (pod prof. Johan Tišler). Godine 2011. magistrirao je zaštitu kulturne i historijske baštine u Republici Bugarskoj na ULSIT-u – Sofija. Godine 2014. branio je doktorsku disertaciju na temu “Bugarska tradicionalna kultura kao informacijski resurs za magiju u drevnoj jugoistočnoj Europi” na čelu s  naučnim rukovoditeljem prof.din.Valeria Fol.

U njegovom profesionalnom istraživačkom interesu su nematerijalna kulturna i historijska baština; tradicionalni rituali – ideje i uvjerenja; drevne kulture Mediterana, Balkana i Male Azije.

Akademija “Živi elegantno” mjesto je na kojem je dr. Georgi Mishev odlučio prenijeti svoje znanje i povesti svoje studente u magični svijet. U martu će biti predavač na jednom od najaktivnijih treninga – “Magični obredi  – bajanje, magijski rituali”.

• Pozdrav, gospodine Mišev! Samo s vama i 3. marta imamo zadovoljstvo razgovarati o folkloru i magiji u njemu. Što je tačno magija? Kako i kada mislimo o tome?

– Pozdrav, za mene je pravo zadovoljstvo da mogu govoriti o tako zanimljivoj temi kao što su magijski rituali u našoj tradicionalnoj narodnoj kulturi. Prilično namjerno naglašavam da ću si upravo o magiji na ovom području dopustiti da govorim, jer se fenomen “magije” razmatra i s mnogih drugih gledišta. U bugarskoj tradicionalnoj kulturi magija se doživljava kao sposobnost da se kroz posjedovanje relevantnog znanja i sposobnosti na nadnaravni način utiče na svijet oko nas i svijet u nama, odnosno da se uzrokuje željeni uticaj u prirodi, biljkama, životinjama, ljudima. Takvo djelovanje može biti dobronamjerno ili zlonamjerno. Kao blagotvoran čarobni učinak mogu se definirati ritualne akcije koje imaju za cilj izazvati, sačuvati ili ojačati zdravlje, slogu, plodnost, dobru sudbinu (kismet, tj. stjecište povoljnih okolnosti), uspješnu trgovinu i druge. Suprotne tome su maligne magijske akcije za koje su naši ljudi vjerovali i vjeruju da mogu donijeti bolest, smrt, neslogu, probleme različite prirode, neplodnost i ostalo. Osjećaj takvog uticaja prema našem narodu može biti nešto subjektivno, odnosno neko ima osjećaj, unutrašnji predosjećaj ili mišljenje da je žrtva magije. To se može temeljiti na primjećivanju niza događaja – pozitivnih ili negativnih. Nerjetko prvo razmišljamo o negativnim posljedicama – učestalim bolestima, nizu neugodnih događaja – katastrofama, neuspjesima i još mnogo toga. Vrijedi i suprotno. Kada osoba uspije izbjeći opasnost, ima dobru žetvu, a životinje i polja koja uzgaja su zdrave i plodne, onda se može govoriti i o osjećaju željenog učinka čarobnog djelovanja, npr. magija za privlačenje, žetvu, sreću itd.

• Kako se percepcija magije ljudi mijenjala tijekom godina?

Percepcija magije promijenila se i mijenja se do danas, kao i naša percepcija svijeta oko nas i unutar nas. U tradicionalnoj narodnoj kulturi, koja je za praktičnog učenjaka podijeljena na materijalnu i duhovnu, ne postoji tako jasna granica. Duhovno i materijalno su isprepleteni, predmeti su samo simboli, a simboli i nevidljivo mogu poprimiti materijalni oblik. Isto vrijedi i za magiju. Drvene kašike mogu biti samo kašike, ali mogu biti i čarke za ljubav ili razdvajanje; sapun može biti sredstvo pranja, ali može biti i magijski rekvizit za izazivanje bolesti i smrti. U tradicionalnoj narodnoj kulturi prevladava pojam magije kao nečeg opasnog. S jedne strane je opasno jer pokreće sile koje su nadljudske, ali s druge strane je opasno i zato što se bavi nevidljivim, a tu nešto lako može poći po zlu. Koliko samo pogrešaka i poteškoća imamo u manipuliranju vidljivim materijalnim svijetom čak i u običnim svakodnevnim aktivnostima, primjerice u preradi drva, kamena, tekstila, a kamoli u manipulaciji i obradi nevidljivog. U našoj tradicionalnoj narodnoj kulturi magija se ne doživljava kao energija, drago ili poludrago kamenje, to nisu vizualizacije, meditacije i slične prakse. Ti se pojmovi i imena ponekad podudaraju sa sličnim, ali ponekad nemaju paralele u narodnoj tradiciji. Moderno miješanje u većini slučajeva uopšte ne znači obogaćivanje narodne tradicije, već stvaranje takozvanog bosanskog lonca koji, umjesto da bude šaren, postaje bezličan.

Percepcija magije u narodnoj kulturi povezana je sa znanjem i vještinom. Najčešće se to znanje prenosi s osobe na osobu, od onoga koji ima vještine do onoga koji ima prirodnu predispoziciju za svladavanje tih vještina. Slijediti to znanje i učenje, čak i do krajnje pedantnog poštivanja svakog detalja, povezano je s idejom da će tada čarobno djelovanje imati učinka.

• Koje su to magijske prakse koje se i danas prakticiraju? Jesu li se promijenili?

Teško je reći koje su sve poznate magijske prakse ostale aktuelne do danas. To nije slučajno, pošto je magija također povezana s idejom tajne. Ne samo da se štetne magijske radnje čuvaju u tajnosti, već i one korisne. Nerijetko to je zbog uvjerenja da će u protivnom izgubiti moć i da neće djelovati. U velikoj mjeri sačuvano je znanje o ličnim volšebnim radnjama s ciljem postizanja stvari koje su uvijek uzbuđivale i mamile ljude – postizanje zdravlja, uspjeha, ljubavi ili onim štetnim aktima koji su motivirani jednako ljudskim motivima kao što su zavist, mržnja i drugi. Promjene koje se događaju u magičnim ritualima su normalne, kako se tradicionalna kultura mijenja, kako se mi ljudi i svijet oko nas mijenjamo. Drugo je pitanje kako dolazi do te promjene, koje su te promjene u skladu i u kojoj mjeri su. Normalne promjene, koje su prirodne i prilagodljive, vrste su zamjene u obredima gdje se umjesto ugljena koristi šibicama. To je svojevrsna promjena koja je opravdana i u velikoj mjeri čuva primarnu simboliku. Druga je gruba i destruktivna promjena u magijskim praksama. Danas su dostupnost informacija i pristup takvima izuzetno veliki, ali to nije u potpunosti valjano za kvalitetu. Mi smo kao narod u velikoj mjeri zaboravili svoje tradicije, kojima je doba socijalizma svojom ateističkom ideologijom dalo veliki doprinos. Magijski i vjerski obredi, prema ateističkoj ideologiji, ista su zabluda koja je morala biti iskorijenjena. Naravno, mnoga su uvjerenja i znanje sačuvana i prakticirana u tajnosti. Međutim, opšta razina znanja o tim temama toliko je niska da je lako predstaviti kao tradicionalne rituale i uvjerenja nove pojave, koje su čak i u nekim slučajevima autorska. Čovjekova čežnja i potreba za komunikacijom s duhovnim svijetom, a magični rituali dio su ovog svijeta, još su jedan od razloga zašto su ljudi koji ne poznaju temu dovoljno dobro zavedeni promijenjenim, zamijenjenim ili potpuno izmišljenim obredima i uvjerenjima kojima se pripisuje neka drevnost, a koju nemaju.

• Kako se prenosi magija? Ko su nositelji znanja?

Postoje različiti načini na koje se, prema informacijama koje poznajemo, odvija prijenos mističnih znanja i vještina. Skrećem pažnju u slučaju znanja i vještina, jer su obje stvari potrebne. Samo znanje – riječi, predmeti, djela itd., nisu dovoljni prema popularnoj ideji, a vještine koje se razvijaju u prisutnosti odgovarajuće prirodne predispozicije – “da mu je dato”, kako kažu neki stariji ljudi. Potreba za predajom pokazuje koliko je važan odnos učitelja i učenika, prema uvriježenom mišljenju. To dodatno potvrđuje i činjenica da se u nekim ritualnim prijenosima spominje upravo prelazak tih sposobnosti s jedne na drugu – “… sa mene da na tebe ide…” kaže onaj koji predaje mističnu moć i znanje na nasljednika odnosno učenika. Vrlo čest način transakcije je dijeljenje hljeba između učitelja i učenika. Naime, djeljenjem hljeba dijeli se umijeće, a u mnogim slučajevima iskusni magiosnik ili lječitelj kaže da će inicirani imati manju moć sve dok je on ili ona (učitelj) živ. Sljedeća važna tačka je davanje dozvole. Uobičajena je predstava da iskusni vrač/lječitelj mora dati dozvolu (riječ turskog porijekla “izun”) također se koristi kako bi nasljednici mogli aktivno prakticirati svoje stečeno znanje i moć. Nositelji tih sposobnosti (znanja i vještina) u našoj tradicionalnoj narodnoj kulturi nazivaju se različitim imenima, ali najčešći su vračara/vrač. Bajari i bajarke se percipiraju kao pozitivni jer su motivi i svrha njihovih ritualnih praksi isključivo liječiti i štititi. Važna stvar je da oni ne zahtijevaju plaćanje za liječenje, nemaju pravo uzeti novac, odrediti naknadu, ali usmena tradicija nalaže da se ipak nešto ostavi, da se čovjek oduži, koji naknadu za pomoć ostavi na zemlji, izbjegavajući fizički kontakt sa bajarkom. Naknada odnosno zahvalnica može biti u obliku gotovine, ali i u obliku nekog poklona. Kod magiosnika (vračeva) situacija je drugačija pošto se mogu percipirati kao pozitivni i negativni, prema ciljevima, prilikama i metodama koje primjenjuju u svojoj praksi. Vještica je isključivo negativan lik u našoj narodnoj kulturi i iako je u korijenu riječi vješt, mudar čovjek, naglasak je da se njeno znanje i stručnost koriste isključivo u negativne i / ili sebične svrhe.

• Postoje li tajanstvene prakse malo poznate danas? Podijelite s nama najnevjerojatniju stvar koju ste upoznali tokom karijere.

Postoje mnoge tajanstvene prakse, ali barem je za mene jedna od najmističnijih i arhaičnijih tzv. “Obaranje Mjeseca”, što je toliko tajanstveno da je pretvoreno u bajkoviti motiv, ali ujedno je riječ o vrlo stvarnoj ritualnoj akciji koja zapravo ne obara Mjesec, ali se vjeruje da se njegova snaga spušta na zemlju i da je vrač može koristiti u razne svrhe – pozitivne i negativne.

• Gdje je mjesto vode u magiji?

Uloga vode u magijskim praksama Bugara je prilično velika. Nije slučajno da u našem folkloru postoji mnogo različitih imena vode prema nekim od njezinih ritualnih uloga. Dakle, postoje razne vrste voda poput; lijeva, cvjetna, nenačeta, odrvnuta, ukradena, mrtva, mučna odnosno tiha i druge.

• Da li je istina da voda ima sjećanje?

Ne bih mogao odgovoriti na ovo pitanje, jer je to kompetencija drugih nauka koje proučavaju ovu temu. Ali ako moram odgovoriti sa stajališta pojmova u našoj tradicionalnoj kulturi, onda je u određenoj mjeri odgovor potvrdan. Nije slučajno kada u kući umre neki član familije da se prolije sva voda koja je bila u posudama i nalije nova. Predstava da voda može biti svojevrsni nositelj ili medij emocija, osjećaja, sugestija, egzistira u folklornoj tradiciji. Međutim, to se odnosi na specifične obredne radnje i egzorcističke formule, a ne samo za izgovaranje želja ili drugih ličnih motivacijskih rečenica iznad vode u uvjerenju da će ono što je rečeno biti učinjeno. Isto tako, nemojmo brkati autosugestiju i druge prakse s magijskim ritualima, koji mogu imati ovakve elemente, ali su i nositelji mnogo toga drugoga.

• Postoji nekoliko vaših tečajeva na Akademiji “Živi elegantno”. Vrlo brzo, 11. marta, održat će se majstorski tečaj “Magijski rituali – kupanje, čarobni rituali”. Stvar je vrlo zanimljiva. Koje znanje želite prenijeti na svoje učenike?

Ni u kojem slučaju to nije obuka iz praktične magije, ali jeste trening praktičnog razumijevanja osnova narodnih magijskih rituala. Želio bih upoznati publiku s nekim osnovnim elementima bugarske narodne magijske tradicije. Neke od tih trenutaka, u kojima ću predavati, detaljnije smo komentirali u našem razgovoru ovdje – ko su i koji su to ljudi koji, prema narodnoj vjeri, imaju čarobne sposobnosti, kako ih stiču, kako ih primjenjuju i zašto ih primjenjuju; zašto ne može svako biti magiosnik ili bajač/-rka; zašto je naš narod poštovao neke nositelje tih sposobnosti i osudio druge? Na ova i neka druga pitanja odgovorit ćemo kroz ovaj tečaj i nakon njega.

• Koji je najvrjedniji komentar koji ste dobili nakon treninga?

Slično je onome što nam je Goethe ostavio kao poruku, naime da se vidi onoliko koliko se zna. Recenzija da je neko mogao vidjeti više svijeta, jer je naučio više, jedan je od najvrjednijih komentara koje sam dobio.

• Danas je 3. mart – Nacionalni dan Bugarske. Koju poruku želite poslati svim ljudima?

Stari ljudi su rekli da su praznici stanice na putu života. Tokom ove suspenzije iz svakodnevice i pronalaženja vremena za slavlje, čestitanje, druženje, poželio bi svima nama da se prisjetimo prošlosti, ali da ne živimo u njoj, već da gledamo u budućnost prenoseći lekcije iz prošlosti istovremeno dovoljno svjesni sadašnjosti, jer je naš ljudski život ovdje vremenski ograničen. Svi imamo isti broj sati dnevno, ali isključivo je samo na nama što ćemo raditi s njima, te da mudro iskoristimo ovo kratko vrijeme ovdje da živimo svjesno, odgovorno i kreativno. Zašto ne i elegantno?