DOBRI I LOŠI TALISMANI (zapisi)

Zapisi i hamajlije ili talismani i amuleti, nisu originalni izum arapskog ili bilo kojeg drugog naroda, nego oni doslovno postoje od sivila čovječanstva, kada je tadašnji čovjek, koji nije poznavao pisanje i crtanje, nosio uza se pojedine dijelove divljih životinja vjerujući da će tako zadobiti njihovu snagu i moć nad njima.  Kroz ljudski razvoj taj primitivni rekvizit dobijao je sve profinjeniji oblik pa su one grube oblike zamijenili slikovni, a nešto kasnije i pisani oblici. No, kako nekad, tako i sada, talismani su bili i ostali drevni način komunikacije između ljudskog, materijalnog, i duhova odnosno nematerijalnog svijeta.

Kako je već naglašeno u uvodu magijski simboli imaju dugu praksu upotrebe pa se zato mogu pisati na kori hljeba, jufki, životinjskoj kosti i koži, jajetu, listu nekog drveta ili biljke, tetovirati na ljudsku kožu, urezivati na bakrenu, zlatnu, srebrnu ili olovnu pločicu, potkovicu, pisati na papir ili odjeću. Posebno je zanimljiv ovaj zadnji način koji je najprisutniji u tzv. bračnoj magiji, kada jedan supružnik želi djelovati na drugoga, usljed neke ozbiljne krize ili nasilja.

Upotreba tekstila nije nikakva moderna novotarija u talismanskoj magiji već datira iz starih vremena. Kako nekada, tako i danas, među jako poželjnim podlogama za pisanje crnomagijskog talismana je mrtvački pokrov (ćefini), što samom zapisu daje dodatnu snagu i moć da u potpunosti ispuni čarobnjakovu zlu nakanu.

U ljubavne zapise, kako bi ih se što intenzivnije povezalo s određenom osobom, stavljaju se ukradene žrtvine vlasi kose, stidne dlake ili končići iz neoprane odjeće. Sve to pomaže da džinni, sluge talismana, lakše “nanjuše” osobu koju trebaju kratkotrajno ili dugoročno opsjednuti i promijeniti joj volju, smjer i ponašanje. Kako je poznato svim onima koji se ozbiljnije bave arapskom magijom, džinni su eterična bića veoma osjetljivog čula mirisa te velike brzine.

Kada se talismani ispisuju na odjeći žrtve, posebno na onoj koja nije oprana to jest sadrži znoj svog vlasnika, tada najlakše dolazi do magijske konekcije.

U slučaju ljubavnog angažmana najpoželjniji dijelovi garderobe su gaćice, grudnjaci i uska odjeća.

Zapisi su se u prošlosti najviše podmetali pod prag osobe na koju se čaralo, u narodu se govorilo “zapisivalo”, no kako je zbog modernizacije životnog prostora takvo nešto postalo neizvedivo, alternativa je da se talisman zakopa u stari grob. Blizina između zapisa i žrtve često je presudna za uspjeh onoga što se želi. To možemo uočiti u slijedećem receptu koji glasi:

“Ljubavni zapis piše se s mastilom od šafrana a onda se premota, zalijepi i potajno objesi na granu nekog drveta koje se nalazi blizu kuće voljene osobe. Kako vjetar bude pomjerao obješeni zapis, tako će kod te osobe sve više buditi se nemir i želja za onim/onom koja je napisala zapis.”

U mastilo kojim će se pisati zapis za zlo (izazivanje bolesti, krvarenja, ludila, razvoda, oduzetosti, nesreće…), dodaje se životinjske ili ljudske krvi. Posebno je na cijeni krv ubijenog čovjeka ili onog koji je ubijen. U većini takvih mastila ulijeva se malo vode kojom je okupan mrtvac, a u nedostatku takve tekućine koristi se kišnica iz nišana, izmet devet ptica, sok od bijelog luka, sirće, katran …

Kako uništiti moć talismana

Najučinkovitiji metod da se prekine djelovanje nekog zapisa jeste da se pronađe a onda makazama rasječe u nekoliko manjih dijelova. Poslije toga komadiće papira treba baciti u tekuću vodu. Postoje i drugačiji načini poput onog da se pronađeni talisman potopi u posudu vode, u koju je prethodno dodato soli i sirćeta.

Osim opisanog egzistira i znatno slabija metoda kroz dove i molitve koja može ali i često ne mora polučiti željeni rezultat. Stoga se najbolje sa zapisom, naročito onim crnomagijskim, obračunati kroz fizičko uništavanje kako bi se oštrim makazama unakazio tekst i razdvojili simboli, dok će cjelokupni sadržaj voda uništiti. Zapise nije preporučljivo zapaliti, jer kako su džinni nastali iz hladne vatre, spaljivanje talismana ih neće omesti u izvršenju magijskog zadatka. Treba znati da se veliki dio ljubavnih zapisa baca u vatru odnosno zapali, kako bi počeli sa svojim djelovanjem na željenu osobu. Protiv vatre uvijek je bila i ostala najubojitija voda.

Čuvajte svoju hamajliju od igle

Također, pri izradi hamajlije ona se na kraju postupka zamota i temeljito zaštiti od vanjskog uticaja, kako do njenog sadržaja ne bi mogla doći bilo kakva tekućina ili prljavština, ali i vrh igle. Naime, probode li vam neko hamajliju jednom ili više puta iglom, ona gubi svoju zaštitnu moć. Takve ubode je jako teško primijetiti na omotu hamajlije i može se desiti da je i dalje nosite uvjereni da vas ona čuva od magije i zla, a zapravo ste prepušteni na milost i nemilost sudbine. Iglom se probuši papir a samim time poremeti se sadržaj teksta i on postaje sa greškom odnosno gubi snagu protekcije.