28.07.2021.

Čudesna moć vode

Kategorija: MAGAZIN

Voda je jedan od četiri elementa na kojima je sazdan naš cio svijet i kao takva predstavlja silu božanskog stvaranja. Poznato je da se ljudsko tijelo sastoji od 70 posto tekućine što savršeno odgovara i opisu planete Zemlje koju veći dio sačinjavaju vodena prostranstva a onaj manji dio kopnena površina. Po tome bi mogli zaključiti da je i sam čovjek preslika planete na kojoj živi. Osim toga, voda je izuzetno medijalna supstanca koja povezuje zemlju i nebo u svom stalnom kruženju. Bez nje ne bi bilo niti života pa je ona krucijalna esencija našeg bića i samog postojanja. Također, malo je poznato da je upravo voda tojest mora i oceani najveći akumulatori energije na Zemlji, koju će vjerovatno naučnici u bliskoj budućnosti početi iskorištavati da bi našu civilizaciju opskrbili sa dovoljno potrebne energije.

Voda je božanski fluid. Sve drevne religije starih civilizacija, nastale daleko prije islama i kršćanstva, u mitovima geneze navode kako je u početku  postojao veliki tamni okean iz kojeg je kasnije ponikao život. Tog mišljenja se u modificiranoj verziji drže  i bliskoistočni teolozi. Naime, pošto je u islamskoj tradiciji zabranjeno prikazivanje Boga u bilo kakvom fizičkim obliku arapski i perzijski mistici proglasili su vodu najupečatljivijom manifestacijom samog Allaha. Na taj zaključak ih je navela činjenica kako jedino od vode ljudi ne mogu izrađivati kipove niti bilo kakva obličja, jer je ona po svojoj naravi neuhvatljiva i neukrotiva.

 

Bosanski kult boga Binda

U Velikoj Kladuši i drugim dijelovima Cazinske krajine oduvijek se tvrdilo kako među narodom nikada nije bilo drvenog i vodenog prosjaka, jer je uvijek bilo dovoljno šume i izvora po Bosni. Još se uvijek može na ovim prostorima čuti izjava kako je među najvećim sevapima poravnati i nasuti šljunkom neki put ili očistiti izvor. Poznato je iz tradicionalne prakse kako su Bošnjaci oduvijek bili vezani za izvore i gradnju hair-česmi, kako bi se slučajni putnici mogli pored njih zaustaviti i osvježiti a graditelji osevapiti. Zbog toga se na hair-česmi obično vidi uklesano ime graditelja te prigodni epitaf pred njegovu dušu.

Ta povezanost ovdašnjeg čovjeka i vode nije nimalo slučajna i ona datira iz vremena naših ilirskih predaka. Ostaci njihovih religijskih vjerovanja i prakse, posebno one vezane za izvore, najbolje se prezentira kroz kult Binda, boga izvora, čije je svetilište pronađeno u Privilicama kod Bihaća. Naime, pleme Japoda koji su nastanjivali sjeverozapadni dio Bosne te susjednu Liku u Hrvatskoj, bili su od svih ilirskih grupacija najviše naklonjeni obožavanju navedenog božanstva što je rezultiralo time da praksa liječenja vodom nije prestala u antičkom dobu nego se preko srednjeg vijeka uspijela zadržati sve do polovine dvadesetog stoljeća. Opise tih jednostavnih rituala zabilježili su pojedini antropolozi te danas možemo imati uvid u njihovu ritualnu praksu. Bolesnik bi sam ili u pratnji nekog člana familije u rano jutro odlazio na izvor u prirodi gdje se umivao, kupao a na kraju bi pored vode obavezno ostavljao simboličan dar u hrani ili bi se u izvor bacao novac. Ukoliko se dolazilo bez bolesnika onda bi se nosio neki dio njegove odjeće koji se vješao i ostavljao na najbližem drvetu do izvora. Nekada se odlazak ravnao prema određenom prazniku, mjesečevoj mijeni ili se nije nikako obaziralo na to već je bilo samo bitno znati od čega koji izvor ima moć liječenja.

No, to hodočašće na izvore nije bio specifikum samo ovoga dijela naše domovine nego je prisutan na cijelom njenom teritoriju. Emilijan Lilek, profesor velike gimnazije u Sarajevu, navodi mnoštvo izvora na kojima se narod liječio od raznih bolesti. Autor je zabilježio slijedeće:“ Sarajlije idu na izvor Mjedenicu kad je ko bolestan od groznice. Tu se bolesnik umiva, pa ostavi novaca ili štogod od haljina. Vraćajući se kući ne smije se okretati nazad. Na Koševu  ima jedan bunar u džamiji, koji se zove Jezero. U njega bacaju žene novce, nakon što se napiju vode. Ovdje dolaze i bolesnici, žene i ljudi različite vjere, umiju i operu se vodom iz Jezera, ostavljajući po koji novčić na mjestu. U blizini Brčkog ima jedan izvor koji narod zove Zmajevac, pošto se po vjerovanju u njemu kupa zmaj. Na ovaj izvor dolaze žene sa djecom pa se u njemu kupaju ostavljajući na tom mjestu nešto od haljina ili novaca“. Autor dalje spominje i mnoge druge izvore po Tuzli, Zenici, Travniku, Višegradu, Vlasenici, Foči Čajniču, Goraždu, Tešnju, Banjaluci, i drugim mjestima, što na najbolji mogući način prezentira dugotrajnost kulta boga Binda koji je uspio ostati dugo vijekova nakon dolaska kršćanstva i islama u Bosnu.

 

Rituali sa vodom

Voda je najjednostavniji i najmoćniji prirodni čistač. Možda se upravo iz te spoznaje još od bogumilskog doba Bosne ukorijenila narodna izjava kako voda može oprati sve na ovome svijetu osim ljudskog grijeha, na što su kasnije ukalemile još neke izjave i izreke poput one o nepopravljivom ljudskom zlu: „I da ga izaperu u devet voda nema tome pomoći!“. Međutim, unatoč svim izjavama, u  ljekovitu moć izvorske vode naš narod nikada nije sumnjao. Njoj se pripisivala sposobnost da u sebe impregnira moć Sunca, Mjeseca, biljaka, zlata, izgovorene ili napisane riječi. Kako nekad tako i danas vjeruje se kako će ljekovite biljke najbolje demonstrirati  svoju učinkovitost ukoliko se pomiješaju sa svježom izvorskom vodom. Vjerovatno to mnogi ne znaju ali poznate Bachove kapi, inače jako popularna metoda liječenja na Zapadu, nisu ništa drugo nego li kombinacija izvorske vode i mješavine ljekovitog bilja, koje potopljeno u njoj nekoliko sati, predstavlja izvrstan homeopatski pripravak za liječenje stresa i pojedinih psihičkih bolesti.

Izvorska voda je ljekovita na svom izvorištu ali i ako se donese kući i nad njom izvrše određeni volšebni postupci. Idealne primjere možemo pronaći kod bosanskih stravaruša. Prije salijevanja olova stravarka bi sastavila tri izvorske vode u jednu i onda započinjala sa ritualom. Po tu vodu bolesnik uvijek ide šuteći i pazeći da ga neko ne bi vidio ili susreo, pošto se to nije smatralo dobrim znakom za sam rezultat liječenja.

U rumunjskoj tradiciji ako se liječila kožna bolest onda bi se po vodu išlo ranom zorom, bosih nogu preko rosne trave. Za teške bolesti kao i one psihičke po vodu bi se išlo vrlo rano, prije sunčeva izlaska, ali tako da se uzme po malo vode sa tri izvora, mjenjajući pri povratku kući rutu pua i pazeći da se niko ne susretne. U liječenju nepoznatih bolesti tojest onih kojima se ne može naslutiti nastanak voda se uzimala ispod mlinskog žlijeba. Isto tako, bude li neka osoba bolesna zbog urokljivih očiju ili magije skupila bi se voda sa devet izvora a onda u njoj zagasilo devet živih ugljenova nastalih od izgaranja drveta lipe.

Osim za liječenje voda se uzimala i za čaranje. Na primjer, za potrebe ljubavnog bajanja po vodu se uvijek ide dvije, tri noći prije punog Mjeseca, ali nikako na sam Uštap, pošto se onda može po kazivanju naroda prikazati nešto loše u vodi. Izvorsku vodu je najbolje zagrabiti odmah iza ponoći a ona osoba koja je uzima mora biti čistog tijela i odjeće.

Za kraj treba naglasiti da iscjeljujuću moć ne posjeduje isključivo samo izvorska voda već i kišnica. U perzijskoj tradiciji mjesec april naziva se Nisan i za njega se vjeruje da ima posebno svojstvo odnosno da je kiša koja pada u aprilu ljekovita. Naime, još uvijek u zraku nema dosta prašine koja bi mogla onečistiti kišu pa se kišnica u Nisanu skuplja i čuva. Ako se nad aprilskom kišnicom prouče sure protiv zla ona uspješno može liječiti od uroka, sihira i džina. Također, aprilska kišnica se koristi kao sastojak pri izradi mastila za pisanje hamajlija i zapisa. Čak se i rosa u ovom mjesecu smatra ljekovitom i nekada se upražnjavalo umivanja sa njom ili pak hodanje bosim nogama po livadi u samu zoru.

Oznake: , ,