TURSKE ČARKE S MRTVAČKOM ZEMLJOM

U vračarskoj praksi Male Azije, velika pažnja se poklanja upotrebi svih onih stvari i supstanci koje su došle u izravan ili neizravan kontakt sa pokojnikom. Razlog tome se krije u uvjerenju da su džinni uvijek u blizini mrtvih ljudi, ali i mezarja, pa ih se na taj način najlakše može “uhvatiti” i prisiliti da učine neku magijsku akciju odnosno čarku.

Kako su u tradiciji turskog naroda ugovoreni brakovi u prošlosti bili normalna pojava došlo je do određenog bunta protiv toga, pa su očito mladići i djevojke, tražili pomoć kod džindži-hodža ili odžakli žena da im pomognu da se spoje sa onim koga sz zaista voljeli i željeli. Posebno se ciljalo na izazivanje mržnje ili spolne nemoći, kako se prisilni brak ne bi konzumirao i tako spasila čast neke djevojke ali i učinilo ju je slobodnom. Treba još reći kako se većina takvih sihira izvodila uoči svadbenog dana ili na sam dan vjenčanja. 

SIHIR SPOLNE NEMOĆI

Ako neko vidi da se djevojka koju voli udaje za drugog ili da ju je neko drugi oteo, a uvjeren je da još nije došlo do intimnog spajanja; da bi to spriječio, jedne noći tajno uzme „mrtvačku zemlju“ s mezarja. Ovu zemlju dobro zamijesi s jednom čašom vode uzetom sa sedam česmi i napravi od nje blato. Blato, koje se miješenjem oblikuje u grudu, ostavi se nekoliko sati ispod jednog suhog drveta. Sedam puta se prouči kur'anska sura „Tebbet“, te se puhne desno i lijevo. Blato koje se počelo sušiti uzme se odatle i podijeli na četrdeset i jedan dio. Nakon što se za svaki od ovih dijelova sedam puta izgovori „Ya Settar“ i sedam puta „Ya Kahhar“, oni se postave na četrdeset i jedno različito, međusobno udaljeno mjesto. Potom se vraća kući, te se noću tri puta tajno urinira u pravcu kuće muškarca koji je oteo djevojku. Također se četrdeset i jedan put izgovori „tuu“ (simbolično pljuvanje).

ČARKA KOJA SE POJEDE ILI POPIJE

Mezarska zemlja se suši na mrazu, a zatim se dobro istuca u avanu dok ne postane poput brašna, kako bi se sipala u vodu za piće ili u jelo muškarca koji se želi oženiti tom djevojkom. U to se umiješa malo stucanog sjemena maka i malo stucanog lanenog sjemena. Vjeruje se da muškarac koji ovo popije sedam puta, kada se oženi, neće moći imati uspješan intimni odnos s nevjestom nekoliko dana.
Međutim, ovo se mora primijeniti nekoliko dana prije vjenčanja. Vodu ili jelo u koje je pomiješana zemlja treba konzumirati isključivo osoba koja će biti mladoženja. Ako tu vodu ili jelo konzumira više ljudi, potrebno je uzeti mak i laneno sjeme pomiješano sa zemljom u količini koja će biti dovoljna za sve njih.

BACANJE ČARKE NA KROV KUĆE

Nakon što se mezarska zemlja uzme, opere u posudi s vodom prikupljenom sa sedam česmi i osuši, stavlja se u avan. Doda se malo bijelog luka i malo crnog bibera te se istuca. Preko toga se izmokri plavokosi dječak koji još nije napunio sedam godina. Ime osobe kojoj se pravi magija (bajalica) pročita se tri puta i puhne se u zemlju. Sedam puta se izgovori „vezao sam“ (bağladım) i povuče se zvuk „hu“. Četrdeset puta se izgovori „Ya Kahhar“. Nakon što je dječak pomokri i zemlja se osuši, ta se zemlja noću, prije prve bračne noći, tajno pospe po krovu svadbene kuće. Dok ta posuta zemlja ne odleti s krova i ne nestane, mladoženja ostaje nemoćan (impotentan), a mlada djevojka ostaje netaknuta.

SEDAM KAŠIKA

Po uzimanju suhe grobljanske zemlje, posebno ako se nalazi ispod nekog od čempresa, tri puta se obiđe oko tog stabla. Tokom obilaženja, ime osobe koju treba „vezati“ izgovori se sedam puta i puhne se samo na lijevu stranu. Uzeta zemlja se kod kuće podijeli na sedam kašika. Svaka kašika se stavi na različito mjesto. Nakon nekog vremena, priđe se svakoj kašici, izgovori se „bağlısın huuu“ (vezan si, hu), a zemlja iz kašike se uzme u lijevu ruku okreće se tako da se iscrta. Tokom svadbe, malo prije prve bračne noći, daska se baci u blizinu kuće i kaže se: „Ja sam vezao, ko će odvezati, pa makar i Uzvišeni Bog (Haktaala)“.
Vjeruje se da mladoženja ostaje „vezan“ sve dok se ova nadgrobna daska ne pronađe.

VEZANJE DJEVOJKE

Uzme se nekoliko noktiju koje je djevojka odsjekla, stavi se u posudu s vodom uzetom sa sedam česama, te se svaki dan sedam puta ode do posude i sedamdeset puta prouči sura „Nas“ iz Kur'ana, pa se puhne u vodu. Posljednjeg dana nokti se izvade, osuše prljavom vunom i umotaju u papir na kojem je napisano djevojčino ime. Papir se presavije u obliku trokuta. Preko njega se namota sedam slojeva mušembe (voštanog platna). Preko mušembe se umota i jedan dio djevojčine odjeće.
Tako pripremljen zapis (nuša) potajno se sakrije ispod kućnog praga djevojke. Kada djevojka pređe preko njega, biva „vezana“. Dok se zapis priprema, često se govori „vezao sam te, djevojko“ i puše se lijevo i desno. Ova sura se uči na arapskom jeziku. A to može učiniti samo vrač (džindži) koji je stručnjak za poslove magije.