A kako se u prošlim vjekovima obilježavao ovaj dan u narodu Bosne i Hercegovini predočit ćemo u narednim opisima zanimljivih rituala i obreda. Neke od njih možete izvesti i u današnje vrijeme. Pagansko porijeko praznika se najbolje ogleda u ritualima tjeranju nepoželjnih zmija od kuće kako bi se na taj obredni način zaštitila kućna zmija, totem domaćina i čuvar blagostanja.

U Gračanici je bio običaj da se na Jurjevo, prije sunčeva izlaska, pomete oko cijele kuće kako te godine ne bi bilo zmija u blizini.

U Velikoj Kladuši, Cazinu ali i mnogo dalje, u Gacku, u zoru šestog maja zapalile bi se stare krpe pred kućom da bi se smrdljivim dimom također otjerale zmije. Isto tako, na ovaj dan narod bi jeo sudžuk u želji da te godine izbjegne ujede zmija po poljima. Također, prije nego se pojavi Sunce, savjetovalo se da svi ukućani okuse po malo suhe govedine, makar jedan zalogaj, radi dobrog zdravlja.

RITUALI SA VODOM

Poseban naglasak imaju obredi i magijski postupci povezani sa vodom. Na ovaj praznik govorilo se da je dobro prije izlaska Sunca umiti se na izvoru, a ako bi neko bio bolestan još da se tu i okupa, pa gornji dio odjeće obavezno ostavi kraj izvora. U tu odloženu odjeću obično se stavljalo nešto novca koje bi potom pokupila sirotinja.

Pred šesti maj skupljale su se određene grančice i trave te potapale u vodu kojom bi se u zoru praznika, čim hodža zauči sabah, ljudi okupali. U posudu s vodom stavljala se žara, kukurijek, majčina dušica, grančice vrbe, kruške, jabuke i graba. Ovako spravljena voda bila je čudotvorna jer ko se njome okupa, po vjerovanju, bio bi sačuvan od svakog zla cijelu godinu dana.

Djevojke bi uoči praznika donosile kući kantu s vodom koju su skupile ispod mlinskog kotača, zvanu omaha, i ostavljale je preko noći u bašči. Ujutro bi se njome umile i kupale kako bi se momci “omahivali” tojest okretali za njima. Omaha se tradicionalno krila od drugih lica, ali za nju bi znale majke, pa bi je preko noći čuvale. Naime, momci su imali običaj da tokom noći zalaze po tuđim baštama i kradu omahe ili ih proliju. Često bi iz šale u vodu stavljali žohare ili mrtve miševe, ili pak nešto drugo, da bi upropastili djevojci magični plan. Osim omahe čuvao se i miloduh, da ga ti isti momci ne bi preko noći posjekli, pošto je simbolizirao djevojačku sreću.

Pojedine djevojke imale su naviku da u omahu stavljaju posebno bilje ubrano po livadama i šumama poput pomamnika – da se momak pomami za curom, navalu – da momci “navale” i otimaju se oko cure, odoljen – da joj u budućeg muža penis bude do koljena, kaloper – da se ne svađa sa momkom ili budućim suprugom, miloduh – da mu bude draga i mila, ili grančice graba – da se momci “grabe” ili otimaju za nju, i tako dalje.

Vrlo raširen adet je bio da se na Hidirlez mladići i djevojke ljuljaju na ljuljački, obavezno prije sunčeva izlaska, kako ih te godine ne bi hvatala groznica ili bolest u leđima. Negdje se govorilo da se to čini u želji da te godine budu laki i okretni. Nakon ljuljanja umivalo bi se omahom.

LJUBAVNE BASME I BAJALICE

Djevojka za koju se momci slabo interesuju u zoru šestog maja po savjetu starijih žena umivala bi se hladnom izvorskom vodom i govorila:

“Ja se umih dinom božjim sinom, zvijezdom Danicom svega svijeta zjenicom.”

Dok bi tog dana oblačila novu ili lijepu odjeću ona bi basmila:

“Ja obukoh bijelo na crveno, ja pomamih mlado i golemo, k’o dragi na pohodu. k’o pčela po rodu.”

Njeno bajanje ne bi stalo na tome nego bi prije susreta sa prijateljicama ovako tiho govorila:

“Po livadama i gorama ovce, od mene je obasjalo Sunce, niti znao N. (ime voljenog momka) za bolju, niti znao za goru, već za me k’o za gorsku vilu.”

Neke druge djevojke bi pak na ovaj dan ustajale rano, na sabah, i hvatale se rukama za kućnu strehu lagano je tresući i pritom govoreći:

” Ne drmam strahom već svojom srećom, nit’ se zapali na zemlji trava, nit’ na gori listak, nit na vodi pjenica, već za mnom moga dragog srce i džigerica, akobogda amin.”

Osim navedenog djevojke bi redovito rano ujutro otrčale pod stablo šljive, zatresle je rukama, i govorile tri puta:

“Koliko na mene palo kapljica, toliko imala momaka da biram, akobogda amin.”

U Velikoj Kladuši djevojka bi uoči šestog maja uzimala u ruke nov sapun i govorila: “Koliko mrava pređe preko sapuna, toliko ja imala momaka! “, potom tri puta hukne u njega i ćuteći zakopa ga u mravinjak a sutra rano, u samu zoru, odlazi ga otkopati. Nakon toga tim se sapunom umivala svakog jutra.

OGLEDANJA ZA LJUBAV I BRAK

Od davnina se tvrdilo kako je šesti maj kao navjestitelj ljeta iznimno sretan dan u kojem se može otkriti ljudska budućnost, ukoliko se bude na njega ogledalo.

Opšti običaj po cijeloj BiH bio je da djevojka uoči ovog dana podreže u bašči pera crvenog luka. Obično bi podrezala tri pera na jednaku dužinu. Svako bi se namjenilo na po jednog momka ili bi cura željela saznati da li će njen suđeni biti momak, udovac ili oženjeni. Ono pero koje bi do jutra najviše poraslo davalo je odgovor.

Isto tako mnoge djevojke su uoči šestog maja sadile žaru u zemlju: na koju stranu svijeta bude ujutro nagnuta posječena i usađena kopriva na tu će se stranu udati. Ako žara bude presavijena do zemlje, znak je da će djevojka umrijeti.

Djevojačkoj radoznalosti tu nije bilo kraja pa su se one služile i ovim proricanjem: uoči praznika cura iskopa tri rupice, jednu do druge, i označi ih brojem 1, 2 i 3., te ih pokrije lišćem. Sutradan, prije sunčeva izlaska, gleda da li je kakva životinjica ili bubica ušla u koju rupu. Ako je ugleda u prvoj rupi – udaće se iste godine, ako je u drugoj – brak joj je suđen naredne godine, a bude li nešto vidjela u trećoj onda udaja slijedi tek treće godine. No, budu li sve rupice prazne, neće se udati za tri godine.

Ako želi doznati hoće li se udati na daleko ili na blizo, djevojka uoči šestog maja u kakvu bijelu posudu izlije bjelance iz jajeta govoreći : “Ako ću se udati na daleko, neka mi izađu konji i junaci, a ako blizu neka mi izađu vrste i fenjeri. ”

Na ovaj praznik, prije nego se Sunce ukaže, djevojka se hvatala za halku od kućnih vrata, pa strpljivo čekala dok ko na ulici ne zovne kakvo muško. Kojim ga imenom vikne, onako će biti ime njenog budućeg muža.

OSTALI OBREDI I VJEROVANJA

Na šesti maj nikome se ništa nije smjelo pozajmiti iz kuće zbog toga da se očuva nafaka i berićet doma.

Ukoliko se nešto od cvijeća ili drveća ne da ukalemiti onda to treba zasaditi ili kalemiti na ovaj praznik i primiće se tojest zakorijeniti.

Ko plače na šesti maj plakaće cijele godine.

Ko spava tokom ovog dana često će ga boliti glava i bit će bez snage.

Na ovaj praznik ne mjesi se hljeb jer bi se inače preko cijele godine brzo kvario.

Udate žene vezuju za kosu miloduh a djevojke se opasuju vrbom govoreći kako do naredbe godine žele da budu “sa trbom” tojest da se udaju i zatrudne.

Na ovaj dan, u zoru ili na sabah, davalo se malom djetetu, od 6 ili 7 godina, od tri hljeba po komadić da pojede. Tvrdilo se da će mu tada Bog dati tri pameti pa će kroz cijeli život biti pametno i znati prepoznati šta je dobro a šta zlo.

Da bi kosa rasla “kao loza” uoči šestog maja zasijecala se grana vinove loze i preko noći se iz nje skupljao sok u flašu kojim bi se onda prala kosa.