BOSANSKA MAGIJSKA KUHINJA – prvi dio

Hrana osim svoje primarne egzistencijalne svrhe posjeduje i religijsko-magijsku namjenu u kojoj ona služi kao svojevrsna žrtva čija prisutnost treba da odobrovolji sile sudbine i privoli ih da budu na strani čovjeka. Stoga se među najvećim sevapima, koje ljudsko biće može da učini, jeste nahraniti gladnu osobu ili obići hastu i donijeti joj one hrane koje se poželila da pojede.

TAKO MI OVOGA NIMETA!

Hljeb, kruh, nimet ili somun, kako god to ko zvao, od davnina je među bosanskim narodom bio svetinja i prema njemu se odnosilo sa dubokim poštovanjem. Čak i danas, u ovom vremenu relativnog blagostanja, domaćice izbjegavaju preokrenuti kruh naopako, pošto takvo što privlači bijedu u kuću. U hljeb se narod često kune pa se može čuti kako neko kategorično tvrdi: „Tako je bilo, valahi billahi, ovoga mi nimeta!“, pokazujući u pravcu kruha.

Postoji veliki broj vjerovanja oko hljeba u bosanskom narodu a ovo su samo neka:

Kada hljeb neće da nadođe, da će u toj kući neko uskoro umrijeti.

Ako domaćica zaboravi pri mjesenju hljeba posoliti ga, vjeruje se da se negdje osevapila.

Pukne li prilikom pečenja kora kruha, onda se kaže da će ga jesti putnik.

Ispadne li nekome za vrijeme ručka komad hljeba iz ruke, neko mu je gladan od familije.

Ko dok jede kruh ostavlja puno mrva, nesretan je u ljubavi, slabe je nafake.

Ne valja uzeti komad hljeba i jesti ga po ulici, ko to čini osiromašiće.

Hljeb je nakon pečenja i vađenja iz rerne dobro poljubiti “kako bi u familiji uvijek bilo sloge i ljubavi”.

LJUBAVNO POMAGALO

Ako bi voljeni momak bio nevjeran, pa krenuo drugoj u ašik, djevojka bi spazivši to uzela komadić hljeba i stavila ga u usta, stala u odžak i viknula tri puta njegovo ime. Po kazivanju, on bi se odmah morao vratiti nazad.

ČISTAČ ZLA

Hljeb je zbog svoje svetosti idealan „čistač zla“ odnosno negativne energije. U Velikoj Kladuši sugreb (crvenilo) liječi se tako što se zaraženo mjesto na koži potare komadom kruha, koji se potom baci psu da ga pojede.

Bosanska stravarka, kada izlije i treću strahu, onaj dio olova koji se naziva srce gurne u komadić hljeba i naredi bolesnom ili uplašenom da ga odnese do rijeke ili potoka i baci u vodu. U onu posudu koju je koristila za salijevanje izmrvi šnitu hljeba i baci te mrve pticama. Vjeruje se da kada ptice pojedu mrvice i odlete, odletjet će i sva muka sa onoga kome je straha salijevana. Ovo se naziva “ptičja sadaka”.

Također, ko sumnja da je žrtva nečije magije treba kupiti kruh i izmrviti ga u najlonci te s njom otići do nekog mosta. Stojeći na mostu tri puta pronese tu najlonku u krug oko sebe pa je istrese u vodu. Tome se veli „riblja nafaka“ i kaže se da kako ribe jedu mrvice kruha tako će pojesti i zlo sa onog čovjeka.

Ako nema tamjana da se pokadi po kući ili štali, u tome ga sasvim pouzdano može zamijeniti kruh odnosno suhe mrvice, koje se zapale na žaru.

U narodu se kaže da je dobro nositi komadić hljeba uza se, zašivenog u neku crvenu kesicu, jer štiti od zla i belaja.

Ko sanja kahvu : kaher, briga. Ako kahvu piješ sa drugima; bespotrebna briga.

Burek: jesti ga u snu znak je skorašnjeg dobitka.

Ćevapi: sanjati ćevape znači da  ćeš se uskoro od nekoga osevapiti.

NAJSTARIJA PITA NA SVIJETU

Za maslenicu ili maslenjak se oduvijek među bošnjačkim narodom tvrdi „da je najstarija pita na svijetu“. Tradicionalno se nosi u babine pa je zbog toga usko povezana sa kultom plodnosti. Žene poznate po lakim porođajima imaju običaj reći: „ Evo, Allaha mi, sad bi rodila dijete za jednu masnicu s pečenom kokoškom!“.

Kada malo dijete neće da prohoda, ili se muči s prvim koracima, majka razvuče masnicu po sofri a onda držeći dijete za ruke stavi ga na sofru da svojim nogicama prohoda po njoj. Iza toga ona složi maslenicu u tepsiju i ispeče je a svi ukućani je jedu, kako bi tim simboličnim činom  podarili snagu djetetu da što brže prohoda.

BIJELA ZRNA SREĆE

U bošnjačkom narodu poznat je ritual prizivanja nafake (sreće, berićeta) uz pomoć tarhane ili trahane, ovisno o regiji, inače jela koje potiče iz Irana (dolazi od perzijskih naziva terhine i terhuvane)  a kojeg su Osmanlije, zajedno s mnogo drugih perzijskih riječi, donijele u Bosnu i Balkan.

Za ovu nevolju tražila se stara trahana koja bi se kuhala uoči mladog petka ili mlade nedjelje, ali tako da onaj ko je kuha dozvoli da pokipi po šparetu. Dok kipi iz posude govori se:

Kako god ti nadolazila i kipila,

tako mene nafaka obasipala, akobogda amin!

Nakon što se skuha, ostavi se da se ohladi, a onda jede po malo svaki dan, najbolje tokom jedne sedmice.

U Velikoj Kladuši stare nene su oduvijek savjetovale mlade dojilje, koje iznenada izgube mlijeko u grudima, a što se smatralo posljedicom udara zlih očiju, ili da joj je slučajno prilikom dojenja kapnula neka kap mlijeka na pod, koju je onda neko nagazio nogom, da potraže trahane stare tri godine. Tu trahanu bi skuhale i tri puta u toku dana jele, nakon čega bi im se povratilo mlijeko u grudi.

SVETI MIRIS BERIĆETA

Tradicionalni je adet da se uoči Bajrama pripremi (isprži) halva, kako bi njen miris prožeo sve prostorije u kući i prizvao berićet, te pravi baklava, čija simbolika je da donese radost i blagostanje u dom. U Velikoj Kladuši se vjeruje da kada se u istoj kući zateknu tri osobe istog imena da se mora ispržiti halva a sve zbog berićeta i dobre nafake. Ako se tako ne učini zavladaće bijeda.

PALENTA ZA DOBAR SAN

Kada bi u prošlosti malo dijete nemirno spavalo, često se budilo, trzalo iz sna ili ne bi moglo zaspati, brižna bošnjačka majka bi, po nagovoru svekrve ili neke starije žene iz komšiluka, skuhala palentu ili puru. Kada bi se ohladila prerezala bi je na dva dijela i kada padne noć s njima bi odlazila do kokošinjca (ćumeza) i rekla ovako: ” Hej, kokoši! Dajem vam ovu puru a vi mome djetetu san”. Potom jedan dio te palente baci u ćumez a drugi odnese u kuću i stavi pod dječiju bešiku.

DREVNA VJEROVANJA

Prilikom otvaranja staklenke sa zimnicom stare Bošnjakinje umiju reći ovu basmu “za šumski bereket” koja glasi:

Halilu, Rahmanu i šumski bereket, da bog da!

Značenje ove kratke basme je duboko jer seže sve do paganskog vjerovanja naših predaka po kojem svaki insan ima svoje drvo (totem) čije postojanje određuje njegov život odnosno nafaku. Naime, po bošnjačkom vjerovanju čovjek ima svoju zvijezdu na nebu, drvo na zemlji  i daždevnjaka (zviždenjaka) u podzemlju čime se jasno želi naglasiti kako je ljudsko postojanje usko povezano sa ova tri mitološka simbola univerzuma.

Kako u kući ne bi bilo trzavica i svađa treba ugrijati džezvu za kahvu na šparetu, poklopiti je tanjurićem i tako ostaviti tri minute a onda u nju staviti mljevene kahve, promiješati „da pusti miris“, pa naliti vruće vode. Ta se kahva zove rahatluk kahva. Inače, stravarke savjetuju da su sve džezve za kahvu u kući poklope tanjurićem kako bi u domu vladala sloga i mir.