Bosanska ljubavna magija: KAD ZAPUCKETA ZAPREĆANI GRAH

Kad momak često dolazi curi pod pendžer, drugovi ga obično zadirkuju onom poznatom: „Da nije grah popuc'o?“. Ovom šalom hoće da mu predbace kako to što ga toliko silom vuče djevojci nije ljubav, nego da mu je djevojka nabajala. Momci u to, razumije se, puno ne vjeruju i sve što im se spomene o bajanju odbijaju na šalu ali bajanje zaista postoji.

U bosanskoj ljubavnoj magiji najpoznatiji rekvizit za izazivanje ljubavi i čežnje bio je i ostao – grah. Takav status vjerovatno je dobio zbog svoje dostupnosti, kao i sjekira i sol, što je uticalo na to da postane nezamjenjiv dio magijske ali i divinacijske prakse.

Ostalo je sačuvano na desetine opisa ovog čaranja koja se, kako je evidentno, razlikuju tek u nekim slogovima basme ili ritualnih gesta, što na najbolji mogući način potvrđuje njegovu popularnost među ženskim svijetom.

Po riječima starih stravarki ovo će čaranje uspjeti, samo treba biti uporan, i ponavljati ga 3, 5, 7, 9 ili 11 noći pa sve do 39 ili 41 put.

Noću, kada svi ukućani zaspu, djevojka izbroji 41 zrno graha (može više ili manje zrna samo mora biti liho tojest nepar) i raspreća žeravicu te u njenu sredinu, na pepeo, stavi zrna i čim grah počne pucketati govori ovu basmu:

Grah grahti, bah bahti,
zemlja zveči, vedro nebo ječi.
Nit’ grah grahti,
nit’ bah bahti,
nit’ zemlja zveči,
nit’ vedro nebo ječi,
već moj dragi N na laktima kleči.
Za mnom ružom bijelom i rumenom, mladom, tankom, visokom ječi.
Crko, puko, seho, veho,
dok mi ne doš'o!
Sjekira u vrata a moj dragi N na vrata!

Izgovarajući zadnju rečenicu basme djevojka udari oštricom sjekire u prag, kako bi ostala u njemu.

Prema bošnjačkoj usmenoj tradiciji postoji niz izreka povezanih sa ovim čaranjem. Naime, kada neko dugo nije dolazio nekome u goste onda mu ovaj pri susretu kaže: “Zar ja moram udariti sjekiru u prag pa da mi ti dođeš?” ili “Ko je zasik'o prag kad si se ti sjetio doći?”.

Na mladi petak, između akšama i jacije, uzme se devet zrna bijelog graha i po tri vlasi ispod oba pazuha te tri stidne dlake, skine se nagolo, pa se onda baci grah i devet dlaka u vatru govoreći:

Grah grahti, bah bahti!
Kako ovaj grah puco,
tako i NN srce pucalo za mnom,
elzalif amin akobogda amin.

U basmi se navodi perzijska riječ baht – sreća ili sudbina – po čemu se može zaključiti kako je primarna svrha čarke s grahom bila da djevojka pronađe svoju sreću i uda se. Naravno, ovim mađijanjem su se takođe služile udate žene ili udovice kako bi primamile sebi određenog muškarca odnosno ljubavnika. Isto tako, ponekad bi se grah prije stavljanja u supru (pepeo) pomokrio a nekad bi supstitut urinu bila sol.

Čaranje sa grahom posebno je  popularno na sjeverozapadu Bosne, od Kladuše pa do Ključa, gdje postoji niz izjava povezanih sa tom magijskom radnjom. Često se među starijim ženama mogu čuti ove i slične izjave: “Ona mu je zapišala grah!”, “Neko mu je dobro svario grah!”, “Ta mu popišala grah pa je zato lud za njom!” itd.

Grah grahti, sol prašti,
grah puca, sol frca!
Kako ovaj grah puca,
kako ova sol frca,
tako neka srce Edvina puca:
dok mi ne doš'o,
dok me ne pronaš'o,
dok sa mnom ne englenis'o,
sa božijom moći, mojim sepom,
veledalin amin!

Sjekira je nezaobilazan rekvizit čija je volšebna svrha da “zasiječe” ili “usiječe” omađijanom muškarcu siguran put do djevojke. Sjekira stvara određeni magijski pritisak, ili čak prijetnju džinima, koji se plaše metala i mentalnog oružja, da moraju dovesti onoga čije se ime spominjalo. Stoga vrijedi pravilo da sjekira ostaje u pragu do jutra. Zamjena za prag je bila kućna streha. Po njoj bi djevojka udarala vrhom sjekire i bajala, nakon što je zaprećani grah počeo pucketati.

Grah grahti, sol prašti,
sikira uvrati a moj dragi pred vrati.
Sikira siče, mene dragi (njegovo ime) viče.
Crko, puko, veho, sveho,
sa pameti saš'o
dok mene ne naš'o,
amin veledalin od Boga draga amin!

ZA POMIRENJE

Kad se posvađa sa dragim ili je on ostavi, djevojka bi mu ovako basmila za povratak, gledajući iza ponoći u planetu Veneru:

Zvijezdo Danice, mila sestrice,
vrati mi dragog (njegovo ime),
crko, puko, živ se rasp'o
dok se sa mnom ne sast'o,
akobogda amin!

Onda baci devet zrna graha u vatru, jedno po jedno, i govori:

Kako grah puca,
srce ti pucalo dok mi ne došao!
Sa božijom emerom a mojim sepom,
veledalin amin.

Od opisanih ali i sličnih bajanja muškarci su se branili nošenjem hamajlija, okretanjem naopako nekog djela odjeće na sebi ili zabadanjem oštrice noža u ključaonicu na vratima. Pomoglo bi i to da omađijani ode tajno do kuće one koja mu basmi i popiša se na njena vrata.