Bogovi i boginje ilirskog panteona

Arheološki spomenici otkrivaju, a antički istoriografski izvori potvrđuju, prisustvo Ilira na Balkanu od samih početaka prvog milenija stare ere. Prema tome Iliri se pojavljuju na povijesnoj pozornici jugoistočne Europe uporedo sa Grcima. Pravo na postavljanje ove historijske paralele pruža najranije Homer, koji u Ilijadi na desetak mjesta pominje ilirsko pleme Pajonaca, saveznika Trojanaca. Iliri, kao i drugi narodi, dugo su poštovali bezlične duhove u obliku prirodnih pojava poput oblaka, kiše, šume, mjeseca, drveta, šume, izvora…Varon je zabilježio za Rimljane da su bogove poštovali bez kipova i da su ih počeli antropomorfizirati tek u doba etrurskih kraljeva. Pod rimskom okupacijom Iliri su zajedno sa jezikom i kulturom postepeno prihvatili i neke segmente rimske religije, ali su i novoj formi i dalje obožavali svoja drevna božanstva, kao što su Vidasus i Tana. Osim Rimljana na Ilire su imali jak uticaj Kelti i donekle Grci. Iako prema dostupnim podacima nikada nisu uspjeli uspostaviti jedinstvenu religiju na cijelom području gdje su živjeli (Ilirikuma) sva plemena su pored svojih tradicionalnih božanstva poštovala Sunce, Mjesec, zmiju – inkarnaciju Velike Majke, šume, drveće i vodu. Božanstva naših predaka Bind, Tana, Vidas, Anzotika, Ika, Jutosika, Eja, Melesokus, Borija, Irija, Medaur, Crni nebeski zmaj samo su neka iz ilirskog panteona kojima su se molili i klanjali. Pored ilirskih autohtoni božanstava na tlu Bosne i Hercegovine pojavljuju se rimski i perzijski bogovi i boginje, naročito je prodoran uticaj astralnih božanstava, prvenstveno solarnog boga Mitre i Tira, boga kiše i plodnosti. Naši predaci Iliri – potomci smo najstarijeg naroda Evrope. BOGOVI I BOGINJE   Vidasus ili Vidas je bog šuma i prirode, a zajedno sa boginjom Tanom božanstvo plodnosti. Štovao se pod različitim imenima, negdje kao Vidasus, drugdje kao Magla (enus?), ili pak Cor.., Messor/Žeteoc i slično.  Ovo ime Cor neobično podsjeća na keltskog boga Cernunnosa koji je imao identičan opis. Isto tako, pretpostavlja se da je sa ovim ilirskim božanstvom u vezi i poznato ime Grabovius (otkud potiče i naša ilirska riječ grab), koje se javlja na takozvanim iguvinskim pločama iz Umbrije u Italiji. S obzirom što se na istom spomeniku navodi i Japuzkum (Japudiscum) nomen – kao neprijatelj Umbra – zaključuje se da bi Umbri preuzeli ime Grabovius (ovaj epitet dolazi uz ime Jupiter, kao i uz ono Marsa i Vovionusa) od Japoda. Smatra se da je Vidasus, ili romanizirani Silvan, bio vrhovni ilirski bog u predrimsko doba, a tu funkciju je zadržao i nakon toga. Rimljani su ga prihvatili i izjednačili sa grčkim Panom zaštitnikom šuma, stada i prirode i pratiocem u lovu. Likovne predstave ilirskog Vidasusa prikazuju ga kao biće koje je pola jarac a pola čovjek. Vidasus je slavljen početkom svjetle polovine godine, krajem aprila i početkom maja. Još uvijek po BiH postoje toponimi s njegovim imenom poput mjesta Vidovska u Velikoj Kladuši. Od naziva Vidas dolazi pojam vidar ili liječnik. Iz kulta o bogu Vidasusu potiče i legenda o vukodlaku. Nutrika: boginja zaštitnica djece. Sentona – boginja koja se vezivala uz kult zemljoradnje. Draconi i Draccena: božanski par. Ika – boginja plodnosti. Histrija (Histria) – boginja zaštitnica cijelog zemljopisnog područja Istre. Boria – bog vjetra. Bind ili Bindus (staroindijski bindu,h – kaplja) je stari bosanski bog izvora i općenito vode a predstavljen je kao nag muškarac, sa veslom ili trozubcem u desnoj ruci. Njegov kult je bio posebno raširen na području sjeverozapadne Bosne i dijelu Hrvatske (Lika) gdje su bili dominantni Japodi, moćno ilirsko pleme sa jakim keltskim primjesama. U okolici Bihaća, na izvoru Privilice, pronađeni su mnogi arheološki i epigrafski nalazi koji potvrđuju dominantan uticaj njegovog kulta u životu bosanskih predaka. Smatra se da naziv Bihać ima svoj korijen u imenu ovog velikog božanstva. Na kultnim mjestima gdje se on štovao pronađeno je dosta rogova od jarca, što dokazuje kako su Japodi božanstvu, između ostalog, prinosili i životinjske žrtve. Tako je na ari, posvećenoj Bindu, kod Privilice iznad votivnog natpisa urezana slika žrtvenika između dvije divokoze koje su digle desne prednje noge; treća divokoza prikazana je ispod natpisa. Koliko su naši preci bili vezani za kult ovog božanstva dokazuje vijekovna praksa bosanskog naroda hodočašća u ranu zoru, obično u vremenu mladog Mjeseca, ka pojedinim izvorima, koji su se smatrali ljekovitim, i ostavljanjem poklona u vidu novca, hrane ili odjeće ovom božanstvu kao žrtve za izlječenje i pomoć.   Nebra – boginja oluje i magle. Trita – boginja zdravlja. Njeno ime nema pripadnost istarskom području već se može prepoznati u nazivima sa područja Bosne i Hercegovine, u oblicima Tritan, Tritanon ili Traitano. Smatra se da sam naziv božice ima ilirsko-keltsko porijeklo. Crni nebeski zmaj – jedan je od originalnih predstavnika bosanske mitologije, čiji je kult bio raširenim među našim ilirskim precima, uobličen u vjerovanje u crnog nebeskog zmaja koji za vrijeme pomračine proždire Sunce ili Mjesec. Zbog toga je vrijeme pomračine ulijevalo histeričan strah od kraja svijeta te su se Iliri na sve načine željeli spasiti lupajući pri tom u razne metalne kante stvarajući veliku buku u namjeri da uplaše i otjeraju zmaja. Crni nebeski zmaj kod ilirskih plemena smatran je bogom zla a vjerovanje u njega se održalo sve do današnjih dana kroz različite priče i predanja. U nekima od njih crni zmaj se naziva Sep. Sanjati zmaja, vjeruje se i danas u narodu, predskazuje zlo što je identično drevnom vjerovanju naših predaka. Također, vjerovanje o rođenju snijeti (mladunče zmaja) među Bošnjacima otkriva povezanost ova dva mita. Melosok – lokalni ilirski bog zaštitnik. Anzotika, Irija ili Prende: boginja ljubavi. Boa: božanska zmija. Verbti: bog vatre i sjevernog vjetra koji izaziva požare. Lijepi nebesnici (na albanskom: Bukuri i qiellit) u drevno ilirsko vrijeme tri boga koja su dijelila svijet na nebo, more i podzemlje. Thana, Tana, Thiana ili Zana (kod Albanaca): ilirska boginja izjednačena sa rimskom Dianom. Prate je tri koze sa zlatnim rogovima. U albanskim planinama Zana živi kao vila koju krasi hrabrost i ljepota. Kod Bošnjaka Zana ili Tana je Gorska vila (Zlatna) koja živi u bosanskim šumama i pomaže velikim ratnicima, poput Muje Hrnjice. Duboka povezanost boginje Tane uočljiva je i kroz narodne pjesme gdje se opisuje scena kada se Mujo Hrnjica susreće sa vilama prerušenim u koze i svojom mudrošću ih uspijeva razotkriti i potčiniti svojoj volji. Iako se u bosanskoj mitologiji smatra da su Gorska vila i Zlatna zapravo dvije vile odnosno majka i kćerka vjerovatno je riječ o jednoj vili koja na dva različita područja Bosne i Hercegovine nosi drugačije ime. Identifikacija ilirske boginje u imenu kraljice vila Zlatne je i više nego očito u samom imenu, naime, ukoliko oduzmemo od imena Zlatana prva tri slova dobit ćemo ime Tana ili ako oduzmemo drugo, treće i četvrto slovo – Zana. Zlatna se u sjeverozapadnom dijelu BiH naziva Gorska ili vila Zagorka sa jasnim značenjem gorske odnosno šumske vile ili Šumske majke. Njen epitet kraljice potvrđuje povlašteni položaj koji ima kao boginja naših ilirskih predaka. Medauros ili Armatos: bog rata. Prikazivan kako jaše na konju, sa kopljem u lijevoj ruci.Redon: zaštitnik pomoraca. Bog u obličju dječaka pored kojeg se pojavljuje delfin. En: jedan od tri vrhovna boga. Perendi ili Shurdi: bog groma, muž boginje Prende. Zanimljiva je sličnost između naziva “slavenskog” boga groma Peruna i ilirskog Perendi. Ako uzmemo u obzir da su Iliri, pored Grka, najstariji narod na Balkanu onda je vrlo lako zaključiti kako je Perendi ili Perun ništa drugo nego drevno ilirsko božanstvo koje se pogrešno povezuje sa slavenskim panteonom.