ANĐELI SU OKO NAS

Postoji li neko ko nas čuva dok spavamo, upozorava kada krenemo pogrešnim putem i stoji uz nas onda kada mislimo da smo potpuno sami? U mnogim religijama i narodnim predajama odgovor je isti: anđeo čuvar. Vjerovanja o tim nevidljivim bićima stara su hiljadama godina. Pojavljuju se u različitim religijama, mijenjaju imena i oblike, ali jedna ideja ostaje gotovo nepromijenjena – čovjek na svom životnom putu nije potpuno sam.

Još u zoroastrijskoj tradiciji spominju se Ameša Spentas, „besmrtni dobročinitelji“, božanski pomagači i posrednici između Ahura Mazde i materijalnog svijeta. U toj predaji posebno mjesto zauzima i vjerovanje da svaki čovjek ima svog nevidljivog zaštitnika, Faravašija, koji ga prati i pomaže mu kada mu je pomoć potrebna. Kasnije su se slične predstave pojavile u različitim religijskim i kulturnim tradicijama. U islamu meleci zauzimaju posebno mjesto, a vjerovanje u njih jedan je od temelja vjere. Predaja govori o melecima koji bilježe čovjekova djela, o onima koji čuvaju raj i o onima koji su povezani s džehenemom. Ali kada se zaviri u bošnjačka narodna vjerovanja, priča postaje još zanimljivija.

Melek na desnom i lijevom ramenu

Prema jednom raširenom narodnom vjerovanju, čovjeka kroz život prate dva meleka. Jedan sjedi na desnom, a drugi na lijevom ramenu. Desni bilježi dobra djela, dok lijevi zapisuje ono što nije dobro. Istovremeno, meleci nisu samo zapisivači ljudskih postupaka. U narodnoj predaji oni su i zaštitnici koji čovjeka čuvaju od nepravde i nesreće.

Jedna stara narodna pjesma tu predstavu opisuje gotovo nadnaravnom slikom: nevino optužena djevojka biva bačena s visoke kule, ali je meleci čuvaju tako da ne zadobija ni povredu. Takve priče pokazuju koliko je duboko u narodnoj mašti bila ukorijenjena ideja da nevidljivi svijet može intervenirati u ljudsku sudbinu.

Beba koja još uvijek vidi meleke

Možda je jedno od najljepših starih vjerovanja upravo ono vezano za djecu. Prema folklornom kazivanju, malo dijete je poput meleka. Još nije opterećeno ružnim riječima, grijesima i brigama odraslog svijeta. Vjerovalo se čak da bebe mogu vidjeti meleke. Zato se u predajama objašnjavalo zbog čega se beba ponekad iznenada nasmije, iako joj se niko ne obraća. Možda, govorilo se, gleda nekoga koga odrasli više ne mogu vidjeti. Ta veza s nevidljivim svijetom, prema vjerovanju, nije nestajala odmah. Meleci su djecu pratili i štitili, naročito pri padovima i drugim nezgodama.

Postoji i još neobičnija predaja. Govorilo se da dijete prije rođenja ne želi napustiti majčinu utrobu sve dok mu meleci ne daju svojevrsnu garanciju da neće umrijeti. Ali čim se rodi, ta mu se garancija oduzima. Zato dijete, prema ovoj staroj priči, plače odmah nakon rođenja. Naravno, ovo nije objašnjenje poroda u naučnom smislu, već dio folklorne predaje koja pokazuje kako je nekada narod pokušavao objasniti najveće životne tajne – rođenje, smrt i ono što se nalazi između njih.

Kada Azrail dođe po čovjeka

Ako je anđeo čuvar simbol zaštite, onda je Azrail, melek smrti, u narodnim pričama simbol nečega od čega čovjek ne može pobjeći. U jednoj bošnjačkoj predaji čovjek jedne noći ugleda Azraila i preplaši se smrti. Moli ga da mu dozvoli da pobjegne. Melek pristane. Čovjek uzjaše konja i bježi što dalje može. Prolazi vrijeme, a on se sve više raduje jer misli da je nadmudrio smrt. A onda, na krivini starog puta, konj se strmoglavi niz padinu. Dok čovjek umire, pred njim se ponovo pojavljuje Azrail. Mjesto na kojem je čovjek pokušao pobjeći od smrti upravo je bilo mjesto na kojem mu je, prema predaji, bilo određeno da umre. U ovoj priči nije najzanimljiviji sam kraj, nego poruka koja se kroz nju provlači: od vlastite sudbine nije moguće pobjeći.

Možda je upravo zbog toga nastalo i drugo neobično vjerovanje – da se Azrail čovjeku može pojaviti u snu u obliku bijelog konja, najavljujući smrt nekoga bliskog.

Ko tjera oblake preko neba?

Stara vjerovanja nisu nevidljivi svijet povezivala samo s čovjekom. Meleci su, prema narodnoj mašti, imali svoje mjesto i u prirodnim pojavama. Jedna posebno slikovita predaja govori o dvojici meleka koje Bog šalje da tjeraju oblake i nevrijeme. Jedan je slijep, drugi gluh. Ako gluhi melek ipak čuje ezan, prema legendi, usmjerit će oblake dalje od mjesta koje je trebalo pogoditi nevrijeme. Ali tada nastaje nova drama: šejtan pokušava da ga spriječi. Između njih počinje borba. A kada melek zamahne mačem prema šejtanu, na nebu se pojavi – munja. Tako je nekadašnja narodna mašta objašnjavala bljesak munje: kao trag nevidljive borbe koja se odvija iznad naših glava.

Anđeo čuvar nikada ne odlazi

U različitim tradicijama anđeo čuvar nije samo biće koje se pojavljuje u trenutku opasnosti. On je zamišljen kao stalni čovjekov pratilac. U nekim predajama stoji uz desno rame. U drugim prati čovjeka kroz cijeli život. Zanimljivo je da se slična vjerovanja mogu pronaći i kod drugih naroda. U rumunskoj tradiciji, na primjer, anđeo takođe prati čovjeka, ali postoje okolnosti u kojima ga neće slijediti. Narodna predaja čak kaže da anđeo ostaje pred vratima kafane dok čovjek ulazi unutra.

Još jedna rumunska predaja govori o djeci koja umru bez grijeha i postaju anđeli. U posebno dirljivoj verziji te priče, oni čak mogu pomoći roditeljima koji su nakon smrti dospjeli u pakao: mašu krilima kako bi rashladili paklenu vatru.

Nevidljivi čuvar i ljudska intuicija

Možda je upravo ovdje najzanimljiviji dio cijele priče. Drevne predaje anđela čuvara ne zamišljaju uvijek kao biće koje se mora fizički pojaviti pred čovjekom. Ponekad se njegovo prisustvo opisuje mnogo suptilnije – kroz san, slutnju ili intuiciju. Prema jednom duhovnom učenju iz starog teksta, čovjekov čuvar je vodič kroz život i komunicira s njim upravo kroz ono što nazivamo intuicijom, a ponekad i kroz snove. Zbog toga je moguće da je ideja o anđelu čuvaru opstala toliko dugo. Ne mora ga čovjek vidjeti. Dovoljno je da se nekada, u nekom neobjašnjivom trenutku, zaustavi i pomisli: „Nešto mi govori da ovo ne uradim.“ Da li je to samo intuicija, iskustvo, podsvijest – ili nešto što su naši preci nazivali glasom anđela? Na to svako može dati vlastiti odgovor.